Četiri pobjede u nizu ima Karoglan, a od toga je tri upisao u studenome, godinama kritičnom mjesecu za Bijele. Nisu se pritom hajdukovci vraćali ni u prosincu, štoviše, kraj polusezone često je znao biti potpuno koban za šampionske ambicije Bijelih. Četiri utakmice čekaju Karoglana do kraja jeseni, raspored se već napamet može izdiktirati. Istra u gostima, Gorica na Poljudu, te dva odlaska u Zagreb, Lokomotivi i Dinamu. Četiri susreta koji će bitno usmjeriti nastavak prvenstva sljedeće godine, a koji, ne zaboravimo, Hajduk otvara krajem siječnja protiv Rijeke na Poljudu.

Lanjski podbačaj

Prošle sezone Hajduk je u zadnja četiri kola bitno umanjio svoje šanse za osvajanjem naslova prvaka. Dvije poljudske pobjede nisu bile dovoljne da bi se držao korak s Dinamom jer dva remija na gostovanjima s Lokomotivom i Slavenom Belupom bitno su “nagrizle” visoko postavljeni cilj. Premda Hajduk već gotovo dva desetljeća nije osvojio naslov jesenskog prvaka, to ne znači da Bijeli već nisu bili u ovoj poziciji u kojoj se danas nalaze. Na prvom mjestu. U studeni 2013. ušli su kao lider prvenstva, s Tudorom na klupi živjeli su šampionski san, ali samo do utakmice u Koprivnici, gdje je počeo rezultatski pad. U 15. kolu gostovali su hajdukovci kod Slavena Belupa (3:3) prve nedjelje u studenome, a potom su do kraja jeseni zabilježili pet remija u šest dvoboja. Prvoplasirani Dinamo jesen je završio s pet bodova viška uz utakmicu manje.

Dvije godine potom slijedila je nova silazna putanja u studenom. Ponovo u 15. kolu odigrana je kobna utakmica s Rijekom (0:3), koja je pobjedom preuzela prvo mjesto od Hajduka. Bijeli su potom izgubili u Osijeku i na Maksimiru, odigrali remi sa Splitom i zaostatak je na kraju jeseni iznosio šest bodova.

Da je nezadovoljstvo najveće bilo u studenome svjedoči i podatak da smo čak pet puta u zadnjih osam sezona upravo u tom mjesecu svjedočili promjeni trenera. Pušnik je 2016. godine “pao” nakon poraza u Kupu od Splita (1:2) zadnjeg dana studenoga u Parku mladeži. Godinu potom Carrillo je smijenjen, a doveden je Kopić poslije šoka od Rudeša (2:3) u prvoj suboti studenoga. Zadnji vikend istoga mjeseca značio je oproštaj od klupe Hajduka za Zorana Vulića 2018. godine kad je momčad nakon poljudskog remija s Belupom (2:2) preuzeo Oreščanin. Sljedeće jeseni Burić je preživio studeni premda je Hajduk upravo u tom mjesecu nanizao seriju lošijih rezultata. Ali, to što je prošao kroz studeni ne znači da je još dugo ostao na klupi jer porazi od Gorice i Rijeke “koštali” su Burića mjesta trenera na kojem ga je nakon završetka polusezone zamijenio Igor Tudor.

Istovjetan scenarij

Nakon tri promjene Hajduk bar jednu sezonu nije mijenjao trenera u studenome, ali onda se tradicija nastavila. I to po gotovo šokantnom istovjetnom scenariju. Hajduk je 2020. godine izgubio od Istre (0:1) zadnjeg dana listopada, a tri dana poslije rastali su se Splićani od Harija Vukasa u trenutku kada je momčad bilježila tri poraza u nizu. Sličan scenarij dogodio se i Gustafssonu nakon poraza u Koprivnici (2:3) godinu poslije. Ponovno se igralo posljednjeg dana listopada, ali otkaz je Šveđanin dobio već sutradan, u ponedjeljak ujutro na prvi dan studenoga!

Rastanak s Gustafssonom ipak je donio pozitivni pomak jer Hajduk je te jeseni zabilježio jedan od boljih učinaka na kraju sezone, a posebno u kritičnom studenom. Veliki pomak napravio je Dambrauskas, koji je u studenome 2021. uzeo tri pobjede bez izgubljenog boda, ali je na kraju odigrao dva remija (Lokomotiva, Osijek) s kojima je usporio korak u utrci za naslovom.

Velika prigoda

U posljednjih 15 godina Hajduk je samo triput “rastao” kroz studeni i tim ritmom nastavio do kraja polusezone. Ante Miše prvi je napravio pomak u kritičnom razdoblju, ali isto kao i Karoglan ove sezone, dakle, nakon smjene trenera u listopadu. Posljednjeg vikenda u desetom mjesecu Hajduk je te 2008. izgubio u Zadru, klupu je od Vučevića preuzeo Miše, koji je nanizao sve pobjede do kraja jesenske polusezone. Šest u seriji upisao je Miše pokrenuvši Hajduk u šampionskoj utrci. Nakon Miše maksimalan je u studenome bio spomenuti Dambrauskas, a u konkurenciju za “best move” na kraju sezone ulazi i Eduardo Reja iz 2009. godine, koji je “bijelu mašinu” pokrenuo nakon remija u Čakovcu, pogađate, na početku studenoga.

Nakon kompletne analize jasno je koliko je velik posao napravio Karoglan. U mjesecu koji je toliko dugo godina bio kritičan za mnoge trenere Hajduka, u danima kada je momčad očito padala u tehničkom i mentalnom segmentu, uspio je Karoglan vratiti “bijeli vlak” u šampionske tračnice. Karoglan je zasad maksimalan od početka drugog mandata, ali najteži dio posla tek dolazi. Karoglanu nedostaje Istra da neokrznut prođe kroz kobni studeni, ali tu nije kraj.

Slijede još tri utakmice u kojima se nudi velika prigoda ostati na vrhu, ne pogriješiti i zadržati prvo mjesto do kraja jeseni. Apsurd svih velikih rezultata jest činjenica da se time stvaraju velika očekivanja. Tri utakmice u prosincu bit će nastavak šampionskog sna i nema spora da će pobjede u nizu stvarati sve veći pritisak. Ali, zato je Hajduk veliki klub jer živi pod pritiskom i traži samo najbolje. Kako u studenom, tako i u prosincu...