Hajduk iz pepela: Temelji su dobri uoči serije derbija, Livaja se valjda napokon vraća

Ma tko je mogao zamisliti da će Hajduk poslije poraza u derbiju s Dinamom (0:2 na Poljudu) u 7. kolu 20. rujna vrlo brzo, poslije odigranih pet kola, preuzeti vodstvo na tablici? Onda: Dinamo 16 bodova, Hajduk 13 (naslov: "Hajduk ugašen, Poljud ušutkan"). Danas: "bijeli" 26, "modri" 25 (naslov utješan za novu legiju Zvonimira Bobana: "Prednost Hajduka pala na jedan bod").

Pravo nadmetanje tek dolazi u sljedećim kolima, najveći rivali nastavljaju svoju trku prema 16. kolu i novom superderbiju, tada na Maksimiru. Nedvojbeno je da Hajduk djeluje skladno, s 13 osvojenih bodova u posljednjih pet kola, a Dinamo nekako neuvjerljivo, sa svega devet u istom razdoblju.

Garciju hrabri činjenica da mu momčad igra sve bolje, posebno u odnosu na podatak da su mlađi igrači ispunili njegovo povjerenje (Hodak, Mlačić, Hrgović, Sigur, Pukštas, Almena, svakako i Pajaziti), a oni iskusniji poboljšali su formu (u prvom redu Ivušić, pa Šarlija, Krovinović, Šego, Rebić).

Sada splitski "bijeli" čekaju Osijek na Poljudu, pa je nanovo kratka stanka zbog utakmica reprezentacije u kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo, potom serija tri nova derbija (Rijeka i Dinamo na strani, Varaždin kod kuće između te dvije utakmice), valjda napokon uz povratak na teren glavnog matadora Marka Livaje.

- Nismo dugo igrali na Poljudu pa bi nam bilo važno svladati Osijek da ostanemo na vodećoj poziciji. Potom, vidjet ćemo, bitno je nastaviti ovim kontinuitetom, ono, utakmicu po utakmicu - rekao je Šimun Hrgović.

Tu nema dvojbe, Garcia se pokazao kao osnovna snaga Hajduka, on voli ponavljati da "ova momčad ima prostora za napredak". Urugvajac ne bježi od pritiska, od zahtjeva za nastavak pozitivne serije, ali nisu mu baš mili prohtjevi tipa da aktualno izdanje momčadi ima snagu za prvaka.

- Raduje me predanost svih igrača, njihova ukupna ambicija za nastavkom, za nadogradnjom nadmetanja s protivnicima, premda se treba pripremiti i za lošije trenutke.

Hajduk je na utakmici u Koprivnici u protokolu naveo, bez kažnjenog Amerikanca Pukštasa i kapetana Livaje, korpus od 23 igrača, znači uz petnaestoricu koji su bili u službi na terenu: još dva vratara, pa tandem Španjolaca Guillamon i Gonzalez, Melnjak, uz dvojicu mlađih Brajkovića i Racija, ali i posebnost pojave Noe Skoke. On se među izabranima našao da bi ga se okuražilo s obzirom na njegov iznimni talent.

Noa Skoko je prisiljen graditi svoje sposobnosti na posudbi u sastavu kliškog Uskoka, što je pravi način za njegovo sazrijevanje. Taj mladić stalno demonstrira svoj potencijal u nimalo lakoj prvoligaškoj konkurenciji (drugi razred hrvatske nogometne piramide), i to je svakako bolji način nego da je jedan u grupi na treningu na Poljudu. Sreća je tu i u činjenici da mu je trener u Uskoku iskusni Saša Glavaš, čija momčad, ipak nova u tom rangu, svojim igrama i rezultatima drži visoko treće mjesto.