Hajduk na rubu, titula prvaka je jedini izlaz za budućnost

"Bijeli" su startali s pripremama za nastavak sezone u kojoj bi se mogla, vrlo vjerojatno, voditi neizvjesna bitka za naslov prvaka s Dinamom. Hajduk je tijekom minula četiri prvenstva dobro držao korak s rivalima, čak u pojedinim fazama glasio za favorita, ali su se navijači splitskog kluba morali zadovoljiti s po dva druga i treća plasmana, jer su "bijeli" u pravilu posustajali u proljetnim nastavcima prvenstva. Ovog puta, barem takav je dojam, uoči nastavka, momčad Hajduka raspolaže potrebnim kvalitetama da bi mogla izdržati nadmetanje makar do završnog finiša. Čak i do konačnog, dugo sanjanog trijumfa.

Osnovno pitanje je koliko je čvrsto zajedništvo na Poljudu za ostvarenje cilja? To da su svi usmjereni, usredotočeni, predani borbi za titulu, umjesto provlačenja priča o raznim strategijama i razvojnim programima. Kao što se u posljednje vrijeme stalno izvlače, postavljaju u centar pozornosti dugoročni planovi, pa se pokušava uvjeriti navijačku masu kako se kao primarno mora riješiti pitanje stadiona i kampa.

Dugi niz godina u fokus se postavljala postepenost u izgradnji momčadi, koja bi jednog dana mogla sazreti u vrhunski stroj za vladanje HNL-om. No, svi odreda, koji su preuzimali vlast u klubu, najviše su brinuli o svojim foteljama, zavaravali su navijački puk, nudili su dalekosežne programe za stvaranje osnovnog sportskog cilja, a to su rezultati na terenu. Pa su u pravilu na Poljudu gomilali igrače iz inozemstva od kojih većina, kao prvo, nije donijela pomak u rezultatima, kao drugo, nije ih se moglo prodati nego jedino otpustiti i darivati.

Odavno, još u vrijeme izbora prvog nadzornog odbora, kada je tadašnji predsjednik uvaženi dr. Josip Paladino, iznio u javnost poznatu presudu za egzistenciju kluba: "Novca nema, niti će ga biti", dakle u studenome 2011., jedan od sedmorice nadzornika, Vjekoslav Hrabar, direktor Europapira, ponudio je svoje viđenje:

Ivan Bilić

SASA BURIC Cropix

- Moramo se pomiriti sa žrtvom, zaboraviti borbu za prvo mjesto, izvesti zaokret, posvetiti se odgoju mladih, pa makar tri, četiri godine bili sedmi, peti ili četvrti…

Bilo je to uzaludno upozorenje prije dolaska tmurne serije osrednjosti "bijelih". Uglavnom svi predsjednici, sportski direktori, treneri bili su zadojeni snovima o tituli, odreda na osnovama gomilanja uvoznih igrača.

Treba podsjetiti, Hajduk je, od starta HNL-a, u razdoblju od 1992. do 2005. imao vodeću ulogu: u tih 14 sezona osvojeno je šest prvenstava, sedam puta drugo, jednom treće mjesto. A onda su se zaredale godine preživljavanja bez titule (s povremenim bljeskovima u vidu osvajanja kupa, jednom igranja u grupnom natjecanju Europa lige). Od 2005. u pet navrata događali su se plasmani na druga mjesta, ali u pravilu s katastrofalnim bodovnim razlikama. Dinamo, pa u posljednje vrijeme i Rijeka, nezaustavljivo su bježali, uglavnom odmah do početka rujna, dakle kako se govorilo do svetkovine Male Gospe, da bi naišao zaokret u vrijeme stolovanja Lukše Jakobušića. Pod njegovim vodstvom, "all in" politikom, stvoren je ipak ambijent za napad na naslov, premda je Dinamo i tada, u tri navrata, uvjerljivo slavio (2022. sa sedam bodova razlike, 2023. deset, 2024. četrnaest).

A onda u prošlom prvenstvu: 1. Rijeka, 2. Dinamo po 65, 3. Hajduk 63 boda, uz opće uvjerenje o propuštenoj velikoj prilici za slavlje. U toj sezoni došla je do izražaja vrijednost kadra iz inkubatora Poljuda, koja je eruptirala pod vodstvom trenera Gonzala Garcije u vidu čak šest standardnih prvotimaca (Silić, Hodak, Mlačić, Hrgović, Sigur, Pukštas), uz još dva mladca (Raçi, Almena, ali i Durdov, ozlijeđeni Skelin, pa i Brajković). I, što je upečatljivo, serijom iskusnih prvotimaca predvođenih Markom Livajom i Antom Rebićem.

Pa zar to nije ostvarenje onog predskazanja Vjekoslava Hrabara, ali i osnovnog postulata navijačkog korpusa o forsiranju "naše dice"? Eh, kad bi bilo snage, ali i sposobnosti održati ovaj kadar do ljeta, bez prodaje svoje supstance, to jest transfera par mladih igrača u inozemstvo. Uz obvezu rješavanja odnosa trener – kapetan. Jer najveća pojačanja Hajduka nalaze se u nastavku sazrijevanja momčadi i u Marku Livaji.

Aktualno rukovodstvo nije se javno odreklo trke za prvim mjestom, ali su u prvi plan postavili dugoročne ciljeve: stabilizaciju financijskog stanja i ostvarenje infrastrukture, novog stadiona i kampa. To je vrzino kolo, pravi začarani krug, koji muči Hajduk, reklo bi se, od 2005. Iz kojeg bi se splitski klub mogao izbaviti šampionskom titulom. Otvorila bi se vrata Europe, znači mogućnost uspješnog nastupa u kupovima, uz bitnu afirmaciju igračkog kadra, što bi urodilo ozdravljenjem blagajne kluba.

A što se tiče rješavanja infrastrukture, novog stadiona i kampa, titula prvaka bila bi zalog za društvenu akciju, čitaj obvezu gradskih i državnih vlasti...