Nema nikakve sumnje, Emir Sahiti predstavlja Hajdukov najveći prostor za napredak. Igrač koji je godinu i pol dana bio najveća energetska snaga Bijelih na početku je ove sezone daleko od svojih najboljih izdanja.

Igrač prostora, krilni napadač kojeg krase hitrina i brzina, već dva mjeseca golemi je neiskorišteni potencijal. Po svom nogometnom izričaju vrlo je blizak Zlatku Vujoviću, zvijezdi Bijelih iz 80-ih godina, budući da Sahiti može bježati po krilu s loptom u nogama, ali može istu primiti u prostoru iza leđa suparničke obrane.

Isti upitnici

Međutim, Vujović je bez problema detektirao u čemu je aktualni problem...

- Sahiti je igrač koji me oduševljavao dugo vremena, ali njegova recentna izdanja pate uvijek od istih upitnika. Prođe jednoga, prođe drugoga i onda se zabije u trećega. Traži neku nepotrebnu atrakciju jer voli slomiti jednog beka, uzme i drugoga, ali onda dođe do zida. Šteta za njega jer ima sjajne predispozicije kao malotko u HNL-u. Usudio bih se reći da je jedinstveni igrač, posebno kad je u plafonu svoje tjelesne spreme - kazao je Vujović.

Prvi je problem višak dodira, višak driblinga, a drugi je očiti nedostatak nekadašnje snage s kojom je raspolagao.

- Uvijek kažem, sve je u igračevoj glavi. Primjetno je da Sahiti trenutno nije ni blizu spremnosti koju je imao kad se vratio s posudbe iz Šibenika - konstatirao je Zlatko Vujović.

U Šibeniku je plijenio pozornost kompletne nogometne javnosti upravo svojim bjegovima u kontranapadima.

Joško Španjić, Zlatko Vujović i Aljoša Asanović

TOM DUBRAVEC/Cropix

Nije spreman

U Hajduku nema toliko prostora jer Splićani ipak više igraju na postavljenu obranu, ali Sahiti i u takvoj igri ima mogućnost pokazati koliko zna i vrijedi.

- Sposobnost ponavljanja je njegov forte, ali opet ću ponoviti - samo kad je maksimalno spreman, što trenutno očito nije. Ili barem to ne pokazuje na terenu. Još uvijek ima vremena shvatiti gdje je njegov put povratka. Samo ako koristi ono što mu je Bogom dano, ako koristi svoje najjače igračke karakteristike, bit će opet pravi. Onaj Sahiti kojeg smo nekoć gledali, za kojeg sam stalno govorio “može igrati u bilo kojem klubu Bundeslige”. Da, baš sam ga tako vidio, kao igrača koji u Njemačkoj može otići još stepenicu više u karijeri. Bilo bi zaista šteta da ne iskoristi sve što ima, da ne napravi u karijeri ono što mu predispozicije omogućavaju. Međutim, treba se njegov talent “brusiti” - ističe negda veliki napadač.

Je li možda i samopouzdanje trenutačni problem, koje osim Sahitija vjerojatno muči i ostatak momčadi?

- Izgledno je da bi i u ovom pitanju mogli ponuditi potvrdan odgovor. Evidentno nije na razini samopouzdanja koje ga je nekoć krasilo. Međutim, ima vremena za rad, a trening je u svakom slučaju ipak najvažniji.

Emir Sahiti

Ante Čizmić/Cropix

Ispričao je Vujović kako se u svojoj igračkoj karijeri dizao iz “crnih rupa” u koje bi znale upadati njegove izvedbe.

- Samo je jaki trening pomagao. Išao bih na treningu 100% jer sam znao da me to čeka na utakmici. Nisam bio neki osobiti dribler, ali sam s druge strane bio svjestan da je brzina moj najveći adut. Sahiti u svom podizanju forme mora imati i pomoć suigrača, te prepoznavanje od strane trenera. Više bi se igra trebala graditi preko Sahitija jer on može pobjeći s loptom u nogama, ali može je primiti i u prostoru. Da sam na Lekinu mjestu, više bih lopti slao na Sahitija.

Prošlog tjedna Hajduk je na poziciji krilnog napadača dobio iskusnog sjevernomakedonskog reprezentativca Aleksandra Trajkovskog. Hoće li dolazak Trajkovskog barem malo “probuditi” Sahitija?

Malo koristi brzinu

Vujović ističe:

- Ne bih rekao da će ga probuditi, ali držim da će dolazak Trajkovskog ponuditi i Sahitiju mogućnost napretka. Trenirat će s iskusnim krilom, s igračem koji ima veliko iskustvo. Sigurno je da od Makedonca može dosta naučiti. Nudi mu se šansa da u kratkom vremenu ispravi svoje pogreške jer u trećoj sezoni u Hajduku ima priliku nadograditi svoju karijeru. S ovakvim igračkim preduvjetima jednostavno mora puno bolje, a toga je svjestan i Leko. Vjerojatno je i razgovarao sa Sahitijem u cilju racionaliziranja njegove igre jer u brzini i tom elementu što bržeg rješavanja lopte leži njegov trenutačni problem. Brzinu malo koristi, a s loptom u nogama želi previše umjesto da igra s jednim do dva dodira.