Gotovo 30 godina je prošlo od kada je sjeo na klupu "Dubrovnika", zavrnuo rukave na Lapadu, te krenuo raditi. Marino Beletić uz njega, danas pokojni Ante Bilić kao predstavnik kluba - jedna je fotografija objavljena na stranicama "Dubrovačkog vjesnika".
Danas u Gospinom polju, ponovno u Dubrovniku, ponovno na klupi, uz travnjak... Ivan Gudelj, o njemu je riječ. Hajdučka legenda, najbolji mladi igrač Europe 1979., najmlađi kapetan u povijesti reprezentacije bivše Jugoslavije.
Bio je prisiljen 1986. godine ostaviti se nogometa. Imao je 26 godina kad je obolio. Dijagnosticiran mu je hepatitis B. Kad je izlazio iz igre na utakmici protiv "Crvene zvezde" na Poljudu začuli su se zvižduci. Nitko nije znao u tom trenutku o čemu se radi, a navikli su gledati čudo od igrača, koji je vukao, kojeg su išli rušiti, ali on nije padao.
- Kako vrijeme leti, a prije više od 40 godina sam igrao s "Hajdukom" na Lapadu. I bio sam za svetog Vlaha 2005. kao trener "Hajduka". I toga se sjećam... Evo nas u Gospinom polju, sad na terenu s umjetnom travom, a kad sam bio trener "Dubrovnika" tad smo tu poviše, na šljaci, gdje su sad parkirani auti, trenirali kad bi bila kiša jer smo čuvali travnjak na Lapadu. I tad, a i sad, ne mogu shvatiti da Dubrovnik, svjetski poznati grad, koji ima nogometnu tradiciju, nema nogometni stadion. Kad s poznanicima razgovaram o Dubrovniku, tad svi kažu grad vaterpola, "Jugu" skidam kapu. Napravio je čudo, ali u moje vrijeme, u bivšoj državi, svi su znali za "GOŠK Jug", koji je osamdesetih godina igrao važnu ulogu u Drugoj ligi, na pragu Prve lige - rekao je Gudelj za Slobodnu Dalmaciju.
Što kaže nogometna legenda o aktualnom trenutku u svom Hajduku.
- Hajduk? To je poseban klub. Meni je privilegija bila nositi njegov dres. Ježio sam se, igrao sam u transu u onakvom ambijentu slušajući huk s tribina. Navijači su uvijek bili posebni, to je priča za sebe.
Sve ostalo je za mene uvijek bilo jedno, uprava, struka i igrači. Kad ne ide, svi odgovaraju. Citiram Biću Mladinića: "Kriza rezultata može bit, ali ne smije kriza rukovođenja". Međutim, dugo, dugo rezultata nema.
U Europi je novac, igranje u skupini europskih kupova donosi novac, podiže cijenu igrača, a gdje je tu Hajduk. Nigdje. Hajduk živi od prodaje mladih, još uvijek neafirmiranih igrača jer od ovih što igraju, koga imamo od igrača poniklih u klubu, samo Livaju. Sve ostali su igrači sa strane. Zatim, imamo igrače koji su dovedeni, a sjede na klupi. Nama trebaju igrači koji su tri puta bolji od domaćih, koji će mlade učiniti boljima. Kažu, doveli smo igrača, ništa nas ne košta, a ja postavljam pitanje zašto su ti igrači bez odštete. Međutim, unatoč tome ja se nadam kako će "Hajduk" uspjeti na kraju biti prvak, ali i potom napravit iskorak u Europi. Što se tiče ove situacije sad, i ja sam bio trener "Hajduka", nije bilo rezultata, te sam otišao. Tako je to. Mora postojati odgovornost, ali svih. Zna se tko je doveo većinu ovih igrača. Koliko ja znam, Leko nije.
Reprezentacija?
- Kakve su ovo kritike Daliću, čovjeku koji je napravio drugo i treće mjesto u svijetu, i to nakon poraza u situaciji u kojoj nije mogao računati na dosta važnih igrača iz ovog ili onog razloga. Daliću treba dati podršku. Nadam se kako će se većina igrača oporaviti za iduće utakmice, te kako ćemo se plasirati na kraju na Europsko prvenstvo. Ustvari, siguran sam da hoćemo, kao i to da ćemo opet igrati važnu ulogu na velikom natjecanju, a da se vratim na ove međužupanijske selekcije, ukoliko ovo unaprijedimo, uvjeren sam kako ćemo imati kontinuitet odličnih rezultata A reprezentacije. Zbog toga ističem kako je ovo najvažnija aktivnost Hrvatskog nogometnog saveza. Da, upravo ovo – naglasio je Ivan Gudelj.