Niko Kristian Sigur izbio je na površinu odgovora u pitanju “tko je desni bek Bijelih”. Iskoristio je mladi Kanađanin šansu koja mu se neočekivano pružila. Treba biti na pravom mjestu u pravom trenutku, a to se upravo dogodilo Siguru.
Malotko je na njega računao u sastavljanju prve momčadi poljudskoga kluba. Junior koji za Budimirovu momčad ne igra bio je praktički četvrta opcija za desnog beka, ali odjednom se sve otvorilo za 19-godišnjeg Kanađanina.
Ozlijedili su se Mikanović i Lovrencsics, u Ženevu je s juniorima na Final Four Lige prvaka mladih otišao Đolonga, koji je već prethodno upisao debi za prvu momčad i Leko je tako ostao na Siguru. Veznom igraču koji je silom prilika postao bek. Ali, nije prvi, očito ni zadnji. Primjera je nedvojbeno mnoštvo...
Darijo Srna je najveći primjer kako je perspektivni ofenzivni veznjak, dapače, i krilni napadač, postao jedan od najboljih desnih bekova na svijetu. U juniorima je igrao polušpicu i krilo, veznog je počeo igrati u seniorima, dok nije kod Gračana zaigrao na desnom beku. Nastavio je i kasnije igrati beka, ali ipak češće krilo. U Šahtar se 2003. nije transferirao kao bek, već vezni igrač ofenzivnih sklonosti. Međutim, dolaskom Lucescua u ljeto 2004. godine Srna je od pričuve postao standardni igrač na desnom beku.
Rotiraju i najveći
Među Vatrenima još je kod Zlatka Kranjčara igrao desno krilo u 4-2-3-1, a kasnije je dobio status nezamjenjivog desnog beka. Od velike nade na veznom u juniorima postao je svjetska klasa na beku.
Drugi Hajdukov primjer jest Josip Juranović, igrač koji je na pripremama u Rovinju 2015. godine, pri dolasku iz Dubrave, bio zadnji vezni, a šest mjeseci kasnije kod Burića je već postao bek, što se kasnije pokazalo dobitnim potezom za klub, ali najviše samog igrača. Jedan od najsvježijih primjera jest Camavinga u Realu. Slučajnost je htjela da Camavinga postane lijevi bek i to nije krenuo igrati među Kraljevima, već na Svjetskom prvenstvu za Tricolore. Uvijek jedan detalj potakne drugi, ovog puta je ozljeda Lucasa Hernandeza bila “okidač” promjena jer Deschamps se dosjetio kako bi Camavingu iz vezne linije mogao premjestiti na beka.
Njegovu ideju, koja se u Kataru pokazala uspješnom, uskoro je prihvatio i kroz Real primijenio Carlo Ancelotti. Od kraja siječnja iskusni Talijan je Camavingu premjestio na lijevog beka kada se u prethodnom dvoboju ozlijedio Ferland Mendy. Camavinga je dobio novu ulogu za koju je nakon dva mjeseca sam ustvrdio:
- Nije mjesto beka moje najbolje, ne vidim se na toj poziciji, ali igrat ću sve što klubu treba - kazao je mladi Francuz.
Analitičari su samo dodali “što će tek biti kada shvati da mu je to najbolja pozicija”. Ancelotti je pritom silno nahvalio Camavingu rečenicom “u njemu je motor Ferrarija”...
Hajduk je imao Srnu, Real Camavingu, a Dinamo Roberta Ljubičića, kojeg je Ante Čačić premjestio sa zadnjeg veznog na beka. Uz puno otpora, ali nije se Čačić predavao. Kritičari su putem otpadali, a Ljubičić i danas igra lijevog beka. I to dobro...
Naizgled je jednostavno napraviti desnog beka, ali iz Hajdukove škole zadnjih deset sezona nije izašao standardni desni bek. Sigur i Đolonga su na putu postati produkti Akademije u seniorskom sastavu jer Mikanović i Lovrencsics su igrači iz dopunske selekcije. Obojica su na Poljud stigli iz drugih klubova, s tim da je Mikanović čak prošao jedan kratki dio Akademije pri dolasku iz Osijeka. Josip Juranović, danas standardni Vatreni, stigao je u siječnju 2015. iz Dubrave. Fran Tudor je stigao zajedno s Juranovićem, danas je u Rakowu nominiran među petoricu najboljih igrača ove sezone u poljskoj Ekstraklasi, a u Hajduku je igrao krilo da bi kasnije bio vraćen na beka. Desni bek je bio Avdija Vršajević, strijelac pogotka za BiH kao igrač Hajduka na Svjetskom prvenstvu u Brazilu.
Ipak, vratit ćemo se temi je li Sigur “cementirao” poziciju na beku ili se vraća u ulogu veznog? Ukoliko Hajduk ne angažira pojačanje na desnom beku, a to se doima kao nužnim potezom na mercatu ovog ljeta, onda bi Sigur ostao u ozbiljnoj rotaciji. Zasad i s Mikanovićem jer činjenica jest da Lovrencsicsu ističe ugovor, a pritom nije realno očekivati da će i Đolonga, godinu dana mlađi od Sigura, dobivati prigodu na desnom beku.
Fenomen promjene
Za jednog će biti mjesta u kadru, jedan može računati na ozbiljniju prigodu sljedeće sezone, ali dvojica... Teško.
Zašto je Sigur dobio prigodu, pitanje je koje smo objasnili. Ali, treba u priču dodati i obrazloženje fenomena kako veznjaci postaju bekovi. Tjelesni kapacitet je temelj, a razumijevanje igre, suradnja s momčadi, jedan drugi element. Odgovorna obrana igra se u veznom redu, ali i na beku. Svaki igrač koji ima mogućnost igre u oba smjera, onaj koji može trkački ispuniti zadatke, već je na dobrom putu dobiti šansu na bočnoj poziciji. Hajdukov Sigur evidentno mora popraviti obranu, ali nema potreba stavljati imperative pred 19-godišnjeg Kanađanina, koji do prije četiri tjedna nije bio ni u zapisniku, nije uopće ni putovao s prvom ekipom. Ali, pokazalo se da ima kapacitet za igru na bočnom.