U utorak, 13. veljače, Bijeli obilježavaju 113. rođendan. Svaki navijač dobro zna kad je osnovan Hajduk, kad je rođendan kluba koji nikada nije mijenjao ime. Lako je zapamtiti, budući da Hajduk nije nastavljao tradiciju drugih klubova, Hajduk se nije fuzirao. Hajduk je uvijek bio jednostavno - Hajduk.
Prepoznatljiv na svim meridijanima i paralelama. Klub koji se nosi u srcu i kad nema rezultata. Klub za koji se navija i kad se napusti Split. Hajduk je simbol grada, ali i regije, simbol Hrvatske. Za Hajduk se navija zbog pobjeda, ali i zbog prkosa, baš kako kaže hajdučki slogan kaže “prkos moćnome, zaštita slabome”.
Hajduku u čast pjevaju se pjesme, slavi se veliko ime, ali ove godine, za promjenu, na 113. rođendan nema posebne proslave na Poljudu. Nema svečane akademije, nema velike priče. Kompletni Hajduk fokusiran je na osvajanje naslova prvaka, fešta je ostavljena za kraj svibnja. Rođendan se ovog puta proslavlja diskretno, što bi rekli “u krugu obitelji”.
Hajduk slavi rođendan, 13. u mjesecu, ali ta “trinaestica” donijela je toliko sreće, na površinu iznijela toliko emocija. Pobija onu teoriju o preskakanju broja koji navodno ne nosi sreću. Dapače, kod Hajduka je suprotno. Danas, 13. veljače, Hajduk proslavlja 113. rođendan u godini koja bi trebala biti povijesna, u godini koja bi trebala svim navijačima pružiti dane koji će se pamtiti.
Pa i ako ne bude povijesna, Hajduk će živjeti vječno, u skladu s transparentom kojeg je u listopadu 1982. godine na utakmici s Bordeauxom premijerno na poljudskom stadionu prezentirala Torcida po ideji svog istaknutog pripadnika Borislava Jelavića-Uše. I živjet će vječno, budući da iza Hajduka stoji prava vojska navijača, koji 13. veljače slave i kao svoj rođendan, u nadi da će pravu feštu imati za tri i pol mjeseca. A do tada, sretan ti rođendan, Hajduče!