Iz debele sjene do naslovnih uloga, dva junaka ‘odskočila‘ su od ostalih u derbiju

Već smo sami sebi pomalo dosadni, ali gotovo nakon svake utakmice Modrih bavimo se albanskim reprezentativcem Arbërom Hoxhom.

Prije subotnjeg derbija s Hajdukom dobio je ovacije navijača kad je primao nagradu za najboljeg igrača Dinama za mjesec studeni. Na kraju utakmice opet su stigle ovacije, Hoxha je spasio Modre pogotkom u dvanaestoj minuti sudačke nadoknade, kad se činilo da je modri brod otplovio bez bodova.

Kako li je samo važan taj pogodak u ovom trenutku najboljeg igrača Dinama... To ubacivanje lopte u mrežu Hajduka značilo je da su Modri zadržali prvo mjesto na ljestvici, ali možda je značilo i više od toga. Jer, da su Modri poraženi, u Maksimiru bi sigurno zavladala depresija, bio bi to veliki psihološki udarac. Nitko nakon utakmice ne bi pričao o tome da su Modri igrali dobro, da su bili bolji od Hajduka. Samo bi se pamtio rezultat.

Nadalje, Hoxha je pomazio i svog trenera Marija Kovačevića, kojem sigurno ne bi bilo lako da je izgubio derbi, niti njemu nitko ne bi honorirao da mu je momčad igrala dobro i većim dijelom utakmice bila suverena. Arbër je svojim kasnim golom, kad je već pao mrak na Dinamove ambicije, u svakako boljem svjetlu najavio Dinamov europski nastup protiv Betisa. Naime, da su Kovačevićevi dečki izgubili, doček španjolskog kluba bio bi svakako mnogo manje ambiciozan nego što je sada. Idemo kazati da je Arbër održao Dinamo na životu na više razina, bio je kao neki "multipraktik". Čovjek za sve... A sjetite se da nakon ljetnih priprema nije imao mjesta u udarnih 11, činilo se da se njegova karijera u plavom domu približava kraju, izgledalo je da će otići iz Maksimira.

Arber Hoxha

JOSIP BANDIC Cropix

Ali, dobro, to smo često pisali, nećemo se ponavljati. Možemo samo kazati blago Dinamu kad u svojoj momčadi ima Hoxhu, junaka ne samo subotnjeg derbija, nego junaka, pa mogli bismo kazati, većeg dijela sezone.

S Hajdukove strane, junački opis zaslužuje vratar Toni Silić. Nije on zapravo nikakvo iznenađenje, sjajno je branio i u dresu mlade U-21 vrste Ivice Olića, tamo je kao i u Hajduku krenuo iz drugog plana, a preuzeo je "jedinicu". I obranio je tu "jedinicu". Tako će biti i u Hajduku. Držimo da ga nitko više niti suzavcem ne može istjerati iz udarnog sastava Gonzala Garcije.

Ivica Ivušić može samo polako početi glancati svoje mjesto na klupi za pričuve. Ne pišemo to samo iz razloga što je Silić bio sjajan u Maksimiru, što je imao jednu obranu koja ulazi u onu rubriku "nemoguće", kad je "skinuo" zicer Bakraru. Kompletan derbi Silić je odradio na najvišoj mogućoj razini, djelovao je tako sigurno kao da iza sebe ima već stotinu vječitih derbija.

Hrvatski nogomet je u njemu dobio iznimnog mladog vratara. Ima sve što je potrebno vrhunskom golmanu, a posebno imponira njegova mirnoća, staloženost, što je ponekad neobično za tako mladog čuvara mreže. Da njega u Maksimiru nije bilo na vratima, Hajduk bi doživio poraz, vjerojatno uvjerljiv. Zato smo ga i izabrali za junaka derbija, iako je i Hoxha zaslužio taj naziv. Ali, ipak ne možemo imati dva junaka u toj rubrici. Makar obojica zaslužuju tu "titulu".