Na završetku domaće, a naposljetku i europske sezone, logična se poveznica nameće. Hajduk je pred novim europskim izazovom, u kvalifikacije u kolovozu ulazi s jasnim ciljem pokušati izboriti ostanak najmanje do kraja jeseni. Ponovno Bijeli imaju dva pretkola do grupne faze, ponovno ulaze kao osvajači Kupa. Na što to podsjeća? Jasno, na 2010. kada je Špaco Poklepović poveo Bijele u europsku jesen. Nakon 12 godina istu priliku, pod gotovo identičnim uvjetima, imao je i Dambrauskas. Može li Litavac ponoviti legendarnog Špacu?
Nestali sa scene
Pitanje je legitimno, a da bismo znali što treba uopće napraviti Litavac, moramo se prisjetiti što je uradio Špaco. Zaključio je sezonu 2009./10. s osvajanjem Kupa protiv Šibenika, a u prvenstvu je, pogađate, ostao na drugoj poziciji. Međutim, Hajduk je tog proljeća igrao najbolji nogomet u HNL-u. Bijeli su osvojili najviše bodova, pomaknuli se sa šeste jesenske pozicije do uloge doprvaka na kraju sezone.
- Moja najbolja polusezona u Hajduku - nekoliko puta nam je priznao Senijad Ibričić.
Upravo je Ibričić, kao danas Livaja, bio ključni igrač Bijelih. Zabijao je u nizu utakmica, bio najbolji strijelac Bijelih koji tog proljeća 2010. nisu gubili utakmice od Dinama. Dapače, proljeće je ostalo upamćeno po Špacinoj obrambenoj taktici. Znakovitoj “pirji”, odnosno, lijevku u književnoj verziji. U tu “pirju” upadali su napadači Dinama, pa je Špaco dvaput u Maksimiru odigrao 0:0. Da, bilo je to proljeće vrlo slično ovom neto završenom jer Hajduk je stvorio momčad, imao formu, ali nije mogao nadoknaditi jesenski bodovni zaostatak. Ali, nikada nije svejedno kako ćete završiti sezonu bez obzira na to što je konačni plasman osiguran. Hajduk je kroz prvenstvo napravio temelje za sljedeću sezonu. Špaco je imao kontinuitet momčad, imao je posloženi kadar, ali mora se priznati, imao je i sreće. U Bukureštu je na otvaranju izgubio 1:3, u Splitu u uzvratu u pola sata “pomeo” rumunjski Dinamo sa 3:0. Potom je Špacin Hajduk testirao još jedan Rumunj, danas zaboravljena Unirea Urziceni. Prvak Rumunjske godinu dana ranije, ali u ljeto 2010. već se klub našao pred raspadom. I srećom, ždrijeb je Unireu podario Bijelima. Na vrijeme jer već godinu poslije, u ljeto 2011. godine, klub je brisan iz registra. Nestao sa scene. Klub iz malog mjesta od 1500 stanovnika smještenog 60-ak kilometara od Bukurešta bio je preteča onoga što godinama radi Ludogorec u Bugarskoj. Ali, trofejni niz nije Unirea nastavila, klub se brzo ugasio, ali ostat će Rumunji zapisani kao europski protivnik preko kojeg je Hajduk došao do zadnje europske jeseni. Reći će netko - zadnje do 2022.
Moguće, ali da bi počeli ponovno brojanje i postavili novu povijesnu letvicu, treba proći kroz europske kvalifikacije. Pet godina je prošlo otkad je Hajduk eliminirao dva protivnika u jednoj kvalifikacijskoj sezoni. Carrillo je u ljeto 2017. eliminirao Levski, zatim Bröndby, da bi Everton u play-offu Europa lige bio prevelika prepreka. Nakon Carrilla slijedio je Kopić 2018. s bugarskom Slavijom i eliminacijom od Steaua, zatim 2019. Oreščanin koji je zapeo na startnoj Gziri, pa Vukas koji je 2020. prošao Renovu i pao protiv Galatasaraya, te u konačnici Gustafsson sa svježom ranom od kazahstanskog Tobola kao prvom preprekom.
Suparnički rejting
Trebat će Dambrauskasu dosta sreće u ždrijebu, trebat će mu Špacina fortuna, jer Hajduk nije nositelj u 3. pretkolu, pa tako ni kasnije u play-offu. Koga bi sve Bijeli mogli dobiti na startu nema smisla nabrajati jer više će se o protivnicima znati tek kada prođe 2. pretkolo. Puno je klubova s jakim rejtingom poput Basela, Anderlechta, praške Sparte, Steaue, PAOK-a... da bespotrebno ne nabrajamo unedogled kada je ionako ždrijeb za 3. pretkolo tek 18. srpnja. Ali, ono što znamo jest činjenica da će Dambrauskas poput Špace prije 12 godina imati “kostur” ekipe na raspolaganju. Hajduk se neće odreći glavnih igrača kao što ni tog ljeta 2010. nikoga nije prodavao, već se čekao ulazak u Europa ligu i prodaja je odložena za siječanj 2011. kada su otišli Ibričić i Strinić.
Potrebno vrijeme
Imat će Dambrauskas i zagrijavanje u prvenstvu, momčad se neće uigravati kroz europske utakmice, što se znalo događati Bijelima proteklih sezona kada bi u natjecanje kretali početkom srpnja kao primjerice 2015. kada je Burić ekipu poveo protiv estonske Silamaea. Dambrauskas će imati tri prvenstvene utakmice i Superkup do početka europskog natjecanja. Dobit će potrebno vrijeme da bi se momčad spremila za kolovoške utakmice. Četiri dvoboja, takav je plan Bijelih za kolovoz u Europi, a rujanske utakmice Konferencijske lige kreću već 8. rujna. Ali, nećemo ići toliko daleko, europski fokus je trenutno na kolovozu. Više od dva mjeseca prije starta u Europi Dambrauskas ima sve sastojke “čarobne formule”. Kvalitetan kadar s tendencijom pojačavanja, momčad u formi i sjajnu atmosferu. Nedostaje mu samo malo sreće u ždrijebu da bi se postavila nova povijesna letvica. S Kupom je skinuo priču “devet godina bez trofeja”, slijedi Superkup, pa udar na tradiciju “12 godine bez jeseni u Europi”. U prvom je naslovu skinuo Tudora, a europsku tradiciju drži legendarni Špaco. Dambrauskas je već imao tu sreću da se našao “u pravo vrijeme na pravom mjestu” i na dobrom je putu klupskoj povijesti pružiti autorizaciju uspjeha.