Luka Vušković prije tjedan dana bio je veliki heroj navijača Hajduka. Sa 16 godina debitirao je protiv Dinama, zabio pogodak u Hrvatskom kupu protiv Osijeka, odigrao dvije velike utakmice u samo tri dana...
Je li logično bilo da preskoči susret s Lokomotivom? Jasno da je bilo logično. I nismo pritom uzeli onu slatku ulogu "generala poslije bitke". U najavi dvoboja s momčadi iz Kranjčevićeve sugerirali smo odmor za mladog stopera. Tri utakmice u osam dana nije igrao ni u juniorima, a kamoli bi takav napor mogao podnijeti u juniorima. Ali, kao i mnogo puta ovog proljeća, dogodilo se suprotno.
Golemi napor
Ono što se čini tako jasnim i vidljivim s tribina, ne događa se i na travnjaku. Vušković je odigrao dvoboj s Lokomotivom. Preforsiran s tri jake utakmice u osam dana pokazao je očekivanu reakciju. Ali, trener Leko je trebao mudro reagirati, poštedjeti 16-godišnjaka takvih napora. Ne izlagati ga tolikim utakmicama u nizu, budući da Luka Vušković nije nositelj igre. Sa 16 godina je veliki talent, čiju klasu poput dijamanta treba pažljivo brusiti. Vuškoviću treba dozirati minutažu, a ne očekivati da će svaku utakmicu odigrati na najvišoj razini. Treba biti spreman na oscilacije, treba njegove mane sakriti, a ne prednosti gurnuti u prvi plan.
Leko je s Vuškovićem prošle nedjelje napravio sve "u kontri". Umjesto da je Vušković skakao s Kulenovićem, a Nigerijac trčao u spašavanju kontranapada protiv njegovog sunarodnjaka Aliyua, morao je mladi stoper trčati za suparničkim napadačem. Tako su mane isplivale na površinu i Vušković je umjesto jačanja samopouzdanja morao nakon utakmice gledati gdje je griješio na širokom prostoru.
Zbog svega navedenog, što se laički moglo vidjeti s tribina, ali na žalost ne i s klupe Bijelih, razvidno je da Vušković u Osijeku treba odmor. Odigrao je tri u nizu, prošao ringišpil emocija u pobjedama i porazima, prošao amplitude svojih izdanja i četvrta utakmica u tako kratkoj seriji zaista je previše.
Osuđen na rekord
Bilo je previše pustiti 16-godišnjaka da se muči i treću, a kamoli četvrtu utakmicu. Hajduk puno očekuje od Vuškovića, ali jasno je da igrač koji je zasluženo istaknut kao projekt kluba mora biti pažljivo korišten. Jer, drukčije se neće do cilja kojeg je Jakobušić jasno i javno odredio prošlog tjedna...
- Vjerujem da će Vušković doseći rekordnu ponudu!
Ako rekordna ponuda od "10 milijuna +" stigne na poljudsku adresu, nema spora da će Vušković ostvariti transfer. Nije isključeno da Hajduk pristane i na nešto manje novce, ali bitno niža ponuda teško će zadovoljiti ambicije Jakobušića. Međutim, da bi Vušković u optimalnom stanju dočekao ljeto, nema smisla da ga se ovako troši u seriji utakmica. Jasno, to je samo logična preporuka, a što će Leko napraviti tek će se vidjeti. Logično bi bilo, ali nije Vuškovićeva priča prva. Toliko smo puta već ovog proljeća vidjeli logične poteze koje smo kasnije analizirali s naslovom "što je krenulo u pogrešnom smjeru".
Lukin stariji brat Mario Vušković krenuo je u seniorski nogomet na Poljudu nekoliko mjeseci prije 18. rođendana. U "vatru" ga je gurnuo Damir Burić u kolovozu 2019. godine, ali do sljedećeg ljeta dobio je samo još jednu minutu. Pažljivo se starijeg Vuškovića stavljalo u momčad, prvi nastup u startnoj postavi zabilježio je tek u lipnju 2020. Bila je korona, zastalo je prvenstvo radi lockdowna, ali trebalo je Mariju Vuškoviću deset mjeseci od debija do prve uloge startera. Kod Luke Vuškovića sve se dogodilo nevjerojatnom brzinom. Sa 16 godina i dva dana prvi nastup i odmah - prvotimac u derbiju!? Tri dana kasnije i prvi pogodak u službenoj utakmici za seniore u Osijeku, ali treba ponekad posegnuti za iskustvom. Treba "potegnuti ručnu". S Vuškovićem do kraja sezone pažljivo i osjetljivo. Tek je navršio "sweet sixteen", ne treba žuriti...
Nije tajna, nema Ivan Leko previše opcija za formiranje obrambene linije za Osijek. Bit će zanimljivo prvo vidjeti kome će povjeriti "jedinicu". Konstantni "vrtuljak" kod vratara nikada nema pozitivni efekt. Rijetko se mijenjaju upravo radi kontinuiteta koje nudi ta pozicija dirigenta obrane. Ali, u Hajduku se mijenja i obrana, pa se nitko i ne može naviknuti. Za stoperski tandem već smo rekli jasan stav da Nigerijac Awaziem nema kredit za novu šansu. Igrač na posudbi, s toliko krupnih pogrešaka koje momčad koštaju bodova, nema razloga i dalje dobivati priliku. Vuškoviću nužno treba predah, ali tko može jamčiti da Leko neće uporno ostati pri svojim opcijama? Da neće, primjerice, ponovno staviti Awaziema, kojem je dosad silno vjerovao. Jer, pored Awaziema i Vuškovića, u pričuvi ima tandem Ferro i Simić. Ali, obojica su izgubila trenerovo povjerenje proteklih tjedana. Ferro je nakon dva nastupa preselio na klupu, a Simić je zadnje tri odgledao iz pričuve.
Za nedjeljni dvoboj kontra Osijeka još uvijek nisu oporavljeni Prpić i Borevković, stoga nema drugih opcija. Doduše, može trener posegnuti za Melnjakom na stoperu, ali to opet spada u kategoriju nelogičnih rješenja, koje za sobom vuku čitavu seriju istih, pa nećemo na takve opcije gubiti vrijeme koje je ionako potrošeno kroz protekla dva mjeseca.
Što namjerava napraviti Leko s vratarem i zadnjom linijom zaista je interesantno pitanje. Kod svakog trenera prvi je kriterij "ne mijenjaj momčad koja pobjeđuje". Ali, što će Leko napraviti s momčadi koja ne pobjeđuje? Dosad rješenje nije pronašao, Osijek je upravo treneru najveća prilika. Veća nego igračima!