Hajduk je trenutačno doslovno ni na nebu ni na zemlji, treći na tablici, u fazi iščekivanja velikog pospremanja stručnog, pa i igračkog kadra, ali i razotkrivanja stvarnog financijskog stanja kluba. Temeljno je pitanje trenera, koji bi "bijele" poveo u novu sezonu, s nadom da će njegov angažman trajati znatno duže od dosadašnje prakse. Navodno, sve ide u smjeru dovođenja stranog trenera, kako na Poljudu vole kazati "s pobjedničkim mentalitetom".
Predsjednik Ivan Bilić nagovijestio je da sportski direktor Mindaugas Nikoličius već ima četiri, pet rješenja, ali bi o angažmanu takvog stručnjaka, uz nedostatak budućeg člana uprave za sport, ocjenu trebao dati takozvani sportski odbor, koji je dosad povukao dva poteza - kao prvo, odlučeno je da Goran Sablić preuzme ulogu šefa akademije "Luka Kaliterna", a kao drugo, dosadašnji čelni čovjek škole nogometa Boro Primorac inauguriran je u savjetnika predsjednika. A to je tipičan potez sklanjanja Primorca na ipak sporednu ulogu.
Otkazi zbog mladih igrača
Novom treneru unaprijed je zadana zadaća, koja se sastoji u želji da povede momčad u borbu za naslov prvaka, ali i da provede toliko traženu afirmaciju mladih igrača iz klupskog inkubatora. Dosad je, pod vodstvom tandema Jakobušić & Nikoličius, praksa pokazala da su na ime imperativa osvajanja titule prvaka, u velikom broju angažirani strani igrači na račun svojeg iskustva, s obzirom na to da je jasno kako se s mlađim nedokazanim snagama teško može očekivati ostvarenje tog zadatka. Još u vrijeme Valdasa Dambrauskasa došlo je do nesuglasica tog trenera s predsjednikom Jakobušićem kada je trener dao do znanja kako neće forsirati mlađe snage, pa je dobio otkaz.
Na prošloj utakmici protiv Rudeša privremeni trener Jure Ivanković na teren je u početnoj postavi poslao četvoricu dojučerašnjih juniora, a onda je svoju priliku, u trajanju od dvadesetak minuta, dobio i Noa Skoko. Kad je riječ o startnom kvartetu, Borna Buljan je na vratarsku poziciju došao silom prilika, Dominik Prpić također, dok su Rokas Pukštas i Niko Sigur već etablirani, doslovno nezamjenjivi prvotimci. No, i Pukštas je ranije uskočio, moglo bi se tumačiti, neplanirano, posebno Sigur, kojega je u žrvanj prve momčad ubacio Ivan Leko. I to bi bilo dovoljno za budućnost, osim što je izvjesno da je planirana prodaja Pukštasa i Sigura.
Od onog dugogodišnjeg zahtjeva pod formulom "naša dica" pokazuje se da praktički nema ništa, jer su na Poljudu prisiljeni prodavati svoju supstancu kako bi održali financijsku stabilnost. To su izveli sa Stipom Biukom, Marinom Ljubičićem, naročito s Lukom Vuškovićem. I sada dolazimo do apsurda, ti mladi igrači, kao i ovi aktualni, prirodno je, imaju simbolične gaže u odnosu na dovedene legionare, koji stižu kao free agenti, pa se tumači, od šefa nadzora Aljoše Pavelina, kako je to zasluga "čarobnjaka Nikoličiusa". A to što oni koštaju pravo bogatstvo kao da nije bitno. I ne bi bilo važno kada bi se zauzvrat od njih dobila barem ravnopravna borba za naslov prvaka, ili kada bi se nekoga od njih moglo financijski oploditi.
Stalno i iznova treba podsjećati kako je, primjerice, svojedobno angažiran bez nadoknade Borja Lopez iz Barcelone B, uz visoku komisiju njegovom menadžeru, ta navodno mjesečna primanja od dvadeset tisuća eura, pa je Lopezov angažman koštao 600-700.000 eura, nakon čega ga se prodalo za 50.000 eura. To su rabote zbog kakvih nema odgovornosti, sve se pokriva floskulom da "smo željeli najbolje". Kao i onda kada je Mario Branco, također "mag transfera", doveo tri lijeva beka Hysena Memollu, Filipa Steliana i Andreu Fomitschowa, da bi potom otkrili kao lijevog beka Domagoja Bradarića, koji je odigrao jednu sezonu 2018/19., pa ga se brzometno prodalo za šest milijuna eura u Lille. Eto, to je ta rasipnička logika trgovaca igračima…
Puno fantaziranja
I još jedno fantaziranje na Poljudu: trebalo bi uspostaviti režim načina igranja od prve momčadi, pa naniže, valjda do kadeta, kako bi se što bolje pripremio dolazak talentiranih. Takva ujednačenost u igri prema modi "La Masije", inkubatora talenata Barcelone, apsolutna je utopija za akademiju Hajduka, s obzirom na to da se na Poljudu trenere mijenja kao na traci. U eri predsjednika Jakobušića: Hari Vukas, Boro Primorac, Paolo Tramezzani, Jens Gustafsson, Valdas Dambrauskas, Mislav Karoglan (u dva navrata), Ivan Leko i sada v.d. Jure Ivanković. Od Tramezzanija do danas sve prema receptu Mr. Footballa, koji je baš svaki put uvjeravao hajdučku javnost da je novi trener prava mjera za Hajduk.
I sada bi opet Nikoličius trebao preporučiti novog stručnjaka!? Uz napomenu da je i bivši predsjednik postao svjestan promašaja, pa je u jednom trenutku pozvao u pomoć Ivana Katalinića, Zorana Vulića i Ivicu Šurjaka da svojim savjetima pomognu Karoglanu. Ali tada je bilo prekasno, kako se to u našem narodu kaže, "konji su im već utekli iz štale".