Veliki neuspjesi traže velike promjene, ali nakon poraza u poljudskom preduskršnjem derbiju nije se ništa promijenilo, osim što je Hajduk pao na treće mjesto, a šampionski san se rasplinuo. Očekivano je prošlo bez novosti iako su navijači zasuli društvene mreže s traženjem ostavki, smjena, generalnih čistki, kao zadovoljštine za “duševne boli” u neispunjenom šampionskom cilju.
Potreba za promjenom
Ali, prošao je već odavno trenutak za takve poteze, do kraja sezone više nema vremena, a pitanje je ima li, primjerice, uopće potrebe za promjenom na klupi ako nije dugoročna s ciljem stvaranja momčadi za sljedeću sezonu.
Trener je prvi na udaru, ali nakon Lokomotive sve je bilo jasno. Kad Lukša Jakobušić nije mijenjao trenera poslije poraza od Lokosa, bilo je razvidno da neće nikakve promjene raditi ni prije Kupa, koji se u srijedu igra na Poljudu. Koga dovesti u kratkom roku od nekoliko dana, kome povjeriti momčad i pritom vjerovati da će napraviti iskorak? Jakobušić nije imao takvog “asa u rukavu” ni sredinom ožujka, a kamoli poslije Dinama. Zato mu je nakon derbija ostalo samo vjerovati Karoglanu da je on taj koji može doći makar do Kupa. Ukoliko bi se i druga trofejna opcija kompromitirala ovog tjedna, tada tek uloga trenera postaje potpuno nebitna do kraja sezone, koja će ionako biti oproštaj za većinu igrača aktualne momčadi. Komplicirana je situacija u kojoj nije upitnik samo nad Karoglanom. Trener je prvi po kojem kritički udaraju navijači, ali nije jedini...
Hajdukov predsjednik Lukša Jakobušić postavio se kao štit ispred svojih ljudi. Odlučio je prvi čovjek kluba do kraja ostati s kadrom kojeg je izabrao za ispunjenje “svete misije” povratka naslova na Poljud. Zajedno su krenuli, zajedno radili, zajedno nisu uspjeli. Predsjednik, sportski direktor i trener, tercet je koji hijerarhijski ima najveću odgovornost za rezultat. Ali, ni igrači nisu oslobođeni odgovornosti. Međutim, oni su tek na četvrtom mjestu.
Generali poslije bitke
Mislav Karoglan nije ispunio zadani cilj i potpuno je razvidno da sljedeće sezone neće voditi Bijele. Hoće li ostati do kraja aktualne ili će otići ranije, ovisi samo o predsjedniku Jakobušiću. Hajduk je s Karoglanom na proljeće uzeo 14 od 27 bodova, zabilježio tri poraza na Poljudu, dva remija na gostovanjima. Prošle jeseni u osam utakmica uzeo je Karoglan 20 bodova, doveo Bijele do naslova jesenskog prvaka i tu je stao. Gdje se “slomio” Hajduk, pitanje je s kojim će se baviti brojni analitičari, budući da je uvijek ugodno prihvatiti se uloge generala poslije bitke. U toj analizi Karoglan će imati ulogu prvog negativca, ali trener Bijelih spreman je pogledati sebe u ogledalo i reći “pružio sam maksimum, samo jedno poluvrijeme ove sezone nisam dobro pripremio”. Jedno poluvrijeme odnosi se na drugi dio dvoboja u Varaždinu. Za ostale propuste jasno je Karoglan uperio prst prema igračima.
- Ako na treningu radimo sve detalje, ako znamo da se Petković okreće, onda se ne može dogoditi da nam to napravi na utakmici - kazao je Karoglan nakon derbija.
Karoglan je imao povijesnu priliku, a pritom mu je Jakobušić vjerovao kao nijednom prethodniku. Preživio je Karoglan gotovo nemoguće jer Gustafssonu se oprostio Tobol, ali ne i dva boda iz četiri uzastopne HNL utakmice. Dambrauskasu je presudio remi u Šibeniku nakon ispadanja iz Europe, dva poraza od Dinama i jedan od Osijeka u manje od dva mjeseca na početku sezone. Litavcu nije pomogao ni osvojeni Kup, niti bliskost sa sportskim direktorom.
Kristalna kugla
Leko je imao status Jakobušićevog kapitalca, trenera kojeg je želio od prvog dana. Ali, rezultat je bio veći uteg od karizme Leke. Za smjenu je bio koban niz od četiri poraza u šest utakmica. Leko je smijenjen s ciljem spašavanja prvenstva, a ta uloga namijenjena je Karoglanu, koji je u pet i pol mjeseci potrošio kredit velike nade. Zajedno sa sportskim direktorom Nikoličiusom, koji je najodgovorniji za formiranje momčadi. Sportski direktor je preživio sve trenere, od početka je “desna ruka” Jakobušića, njegov neupitni prvi suradnik. Zato je jasno da se Jakobušić neće odreći Nikoličiusa, sportski direktor može jedino sam otići.
Promjene su nužne i promjene se naslućuju, to je svima jasno. Međutim, da ne bismo previše gledali u “kristalnu kuglu”, ostao je još Kup, koji može ponuditi novu dimenziju stanja duha na Poljudu. Eliminacija ili prolaz, nije svejedno, budući da konačni ishod može bitno odrediti sudbine ključnih ljudi na Poljudu.