Nikola Kalinić se vratio, ponovno je u trenažnom procesu s momčadi. Prošla su tri i pol mjeseca rehabilitacije, brojao je svaki dan...

- Točno 105 dana sam bio izvan pogona. Znam svaki dan kako je prošao. Teško. Ali, srećom, sve je iza mene. Tjedan dana treniram s momčadi, trebat će mi vremena za povratak u formu, ali dobro se osjećam i to me silno raduje - kazao je Nikola Kalinić u razgovoru za SN u hotelu Maestral u Novigradu, gdje su Bijeli smješteni tijekom desetodnevnih zimskih priprema.

Nisam bio kod travara

Ozlijedio se sredinom rujna protiv Istre, dobio neugodnu rupturu bedrenog mišića, koja se obnovila mjesec dana kasnije.

- Nažalost, obnovljena je ruptura, zato se povratak protegao mjesecima. Mislio sam prije Dinama da se mogu vratiti, ali nisam mogao. Čak štoviše, obnovio sam rupturu i zato je povratak trajao mjesecima. Sedam dana radim s momčadi, vidim i osjećam da sam blizu, ali još nisam pravi. Trebat će vremena da vratim fiziku, ipak je 105 dana puno.

I previše, rekli bismo. Kako je na pripremama u Istri?

- Najvažnije je da se svi vratimo zdravi u Split. Što se tiče same Istre, u Poreču sam bio još s reprezentacijom U-16 s Grnjom i Gudeljom, često sam tu boravio, pa znam svaki kutak ovog kraja. Ugodno se osjećam i spremam se za proljeće.

Sezona je vrvila ozljedama za Nikolu Kalinića. Još od Maksimira sredinom srpnja krenula je serija pehova...

- Otkada sam došao stalno me prate ozljede. Počelo je s ramenom, pa me uhvatila korona za finale Kupa, zatim sam slomio prst. Išlo je sve jedno na drugo. Zato se napokon nadam da ću ovaj dio biti zdrav. Želim biti s momčadi, napokon igrati utakmice u nizu. Nije bilo lako sa strane odgledati tolike utakmice.

Robert Matić/Hajduk.hr

Kakav je pehist Kalinić dovoljno će kazati podatak da je samo nekoliko minuta proveo u igri protiv Villarreala kada mu je protivnički igrač slomio nosnu kost.

- Dođem od jedne stanke, uđem odmah u drugu nakon nekoliko minuta. Strašno! Ali, nije to najgore. Na treningu mi zatim zaštitna maska probije šavove na licu. Samo peh na peh. Mora jednom svemu doći kraj, vjerujem da će me zaobići ozljede na proljeće.

Odmah se pojavila i misao “kako istjerati peh”. Jeste li možda bili kod “domaćih liječnika”?

- Ha, ha... Nisam išao kod travara. Ja sam vjernik. Vjerujem da će Bog sve staviti na mjesto.

Ne ide preko noći

Nije Nikola Kalinić inače u igračkoj karijeri nije imao problema s ozljedama. Kratko u Veroni u jesen 2021. godine, a prije toga tek jedna dulja ozljeda u Romi.

- Dva mjeseca sam izbivao zbog problema s koljenom. Inače, sve je bilo u redu. U ovih 17 godina seniorske karijere nikad većih problema. Znam da je sve ovo sastavni dio sporta, međutim, prvi put u karijeri sam imao ovakve probleme. Ali, bitno je da pozitivno razmišljam, da se sada mogu koncentrirati na rad.

Početkom veljače bit će godina dana otkad se Nikola Kalinić iz Verone vratio u Hajduk. Kakav je Hajduk bio u veljači 2022. u usporedbi s ovim iz siječnja 2023?

- Idemo sve bolje i bolje, dolaskom trenera Leke ubrzali smo napredak. Počeli smo raditi načinom kojim dosad nismo radili. Pojačali su se treninzi, pojačao se intenzitet. To je dobro za nas jer samo radom možemo postići što želimo, a ne slaviti drugo mjesto. Moramo težiti višem, biti gladni uspjeha i pobjeda. Jedino tako možemo ostvariti naš cilj, a to sigurno nije drugo mjesto.

Agresivno s visokim presingom, igra puna tempa i intenziteta... Postavio je Leko visoke standarde na startu svog mandata.

- Vidi se da je bio u europskom nogometu, osjeti se da zna što su trening, rad i disciplina. Ali, ništa ne dolazi preko noći, i treneru će trebati vremena, kao i nama igračima. Svi zajedno tražimo put do brze adaptacije na nove zahtjeve.

Radili ste u Veroni s Tudorom, dojam je da je Lekin nogomet sličnog karaktera.

- Jako slična nogometna filozofija, nogomet pun trke i agresije. Danas bez jakog intenziteta ne postoji kvalitetan nogomet. Znam da neće biti jednostavno držati tako visoki ritam, ali moramo se priviknuti.

Hajduk je drugi nakon jesenskog dijela, Bijeli su prvi izazivači branitelja naslova prvaka zagrebačkog Dinama.

- Za HNL Dinamo ima odličnu ekipu, ali ne tako snažnu momčad kao što je imao dok sam bio prvi put u Hajduku. Mora se priznati, prije 13 godina su imali momčad vrhunskih igrača za europske klubove. Dinamo ima dobru ekipu, iskusnu, a njihova bodovna prednost nije nam teret.

Nemogući podbačaji

Ne razmišljate o šest bodova minusa uz utakmicu manjka koju imaju Zagrepčani?

- Sve je u našim glavama. Da smo mi dobili ono kad smo vodili 2:0, utakmice s Lokomotivom i Slavenom Belupom, pa Šibenikom, koji smo također imali do same sudačke nadoknade, ne bismo danas uopće pričali o zaostatku. Mi moramo gledati sebe, zapitati se kako smo padali u 60. minuti, zašto nismo dobili te utakmice... Zato moramo napraviti pretpostavke da možemo 90 minuta držati visoki ritam. Uvjeren sam da ćemo uz jaki rad dobiti i tu komponentu. Nemoguće je da vodiš dvije utakmice i na kraju spašavaš bod. Tu je očito u pitanju bila fizička sprema, koju na pripremama moramo bitno podići. I potom ići iz utakmice u utakmicu, a ne razmišljati o tome koliko Dinamo bježi.

Robert Matić/Hajduk.hr

Je li HNL jači nego ste mislili pri povratku iz Verone?

- HNL je dobar. Kada sam tek došao, četiri su kluba bila u vrhu, sada je Rijeka ipak pala, a imam osjećaj da je i Osijek ipak slabiji u odnosu na prošlu sezonu. Međutim, ima dobrih utakmica i jako zanimljivih igrača.

Usporedba s Italijom?

- Ne bih uspoređivao HNL sa Serie A, ipak je talijanska liga jedna od najboljih pet liga u Europi.

Zna Kalinić što govori, godinama je igrao za Fiorentinu, Milan, Romu i Veronu. Najveći dio karijere, čak pet i pol sezona, proveo je u calciu. U 35. godini došao je ipak do pitanja “što na kraju sezone?”. Istječe mu ugovor s Hajdukom...

- Vidjet ću što ću napraviti, ali jedno je sigurno, karijeru ću završiti u Hajduku. Motiv je i dalje ogroman, imam želju još puno toga uraditi s Bijelima. Ali, ovisit će sve o tome kako ću se osjećati, kako će me zdravlje poslužiti.

Je li osvajanje trofeja imperativ?

- Ne bih se htio zamarati hoćemo li osvojiti trofej, nego idemo dvoboj po dvoboj. Svaka je utakmica priča za sebe, ali moramo prije svega imati u glavi činjenicu da nitko u ligi nije bolji od nas. Zato idemo dobivati jednu po jednu.

Krajem veljače mogla bi se dogoditi prijelomnica proljetne polusezone. Zadnjeg vikenda u veljači gostovanje je u Maksimiru, a potom 1. ožujka odlazak na kup-susret u Osijek.

- Ne bih išao tako daleko. Zašto kalkulirati što će biti za mjesec i pol, a prije toga “kiksaš” dvije utakmice, pa sve kalkulacije padaju u vodu. Treba se koncentrirati na Šibenik jer se zna koji je cilj Hajduka - borba za prvo mjesto. Stalno govorim: “Ljudi, Hajduk ne smije slaviti drugo mjesto”.

Jeste li sebi stavili preveliki teret sa šampionskim ciljem?

- Prvo, moram reći, nije nikakvo razočaranje ako ne dođemo do prve pozicije. Ali, nije ni teret pričati o borbi za naslov prvaka. Igrati za Hajduk u startu odmah znači da se moraš boriti za prvo mjesto. Zato nije lako igrati u Hajduku jer su očekivanja jako velika. Međutim, nema drugog izbora. Moraš biti prvi jer se samo to priznaje. Što prije se prihvati ta činjenica, bit će svima lakše. Pritisak? Ne osjećam pritisak jer znam što je igranje u velikom klubu. U Hajduku se s povećalom gleda svaka pogreška, ali ja sam odavno navikao na takav život.

Igra se 3-5-2, koliko sam odgovara taj sustav? Ili možda još konkretnije pitanje, jesu li Kalinić i Livaja napadački tandem za proljeće?

- Nećemo opet o priči mogu li Kalinić i Livaja zajedno. Ne znam tko je tu priču izbacio na površinu. Sigurno neki znalac. Svi se uhvatili tog pitanja, ali završimo jednom s tim. Volio bih da mi se javi taj “stručnjak” jer očito nekome odgovara da se provlači to nepotrebno pitanje. Budemo li zdravi, na proljeće ćemo biti snažan tandem. Da mi je došao Bokšić ili Prosinečki, ja bih rekao, u redu. Ali, da mi netko dijeli lekcije o tome mogu li s Livajom!? Pa tko ne može s Livajom!?

Kakvo proljeće priželjkujete na osobnom planu?

- Nikad nisam zadovoljan jer uvijek mislim da mogu bolje. Iako imam 35 godina, stalno mislim da se može više.

Jeste li zadovoljni s ovim što ste napravili u karijeri do svoje 35. godine?

- Kako ne! Nitko mi ništa nije poklonio, sve sam napravio svojim radom, trudom i odricanjem. Isplatilo mi se, igrao sam u velikim klubovima, prošao velike utakmice.