Prošlo je 14 mjeseci od operacije križnog ligamenta, od trenutka koji je promijenio karijeru Lovre Kalinića. Kapetan Hajduka i danas je s Bijelima na pripremama, strpljivo čeka svoju prigodu. Branio je od prve minute u Kopru na test-utakmici sa slovenskim prvoligašem. Lako se moglo primijetiti da Kalinić osjećaj nije izgubio.
- Nakon više od godinu dana, koliko je proteklo od operacije, treniram odlično. Osjećam se sjajno, dapače, u nekim sam detaljima i bolji nego prije. Svaki trening idem 300 na sat, maksimalno sam motiviran - kazat će nam Lovre Kalinić.
Što je bilo najteže u procesu rehabilitacije?
- Puno treninga, ali jednoličnih. Dugi sati u teretani, a stalno iste vježbe. Svaki trening je po fazama bio identičan, po mjesec i pol sam radio stalno isto. Potom sam se trebao staviti u fokus, a nema utakmica. Najteže je gledati dvoboje iz druge perspektive. Kad si na terenu imaš fokus na loptu, a kad si na tribini fokus je širi. Puno je teže, ne možeš pomoći ni na kakav način.
Što je bilo najteže gledati, koje utakmice?
- Bilo je nekoliko utakmica gdje se sve lomilo. U borbi za titulu porazi teško padaju. Svjestan si da si svima meta, da te svi “tagiraju”. Dosta njih bi voljelo da ne uspijemo u našem planu, ali mi ćemo gurati svoj film do kraja. Naši ciljevi i ambicije se znaju, međutim, ne smijemo nabijati preveliku euforiju. Nema smisla.
‘Sve sam stekao radom‘
Oporavio se Kalinić još sredinom jeseni, ali utakmice i dalje prati u statusu pričuve Ivana Lučića. Kako je s klupe gledati?
- Prije 10 godina sam zadnji put u Hajduku utakmice u kontinuitetu pratio s klupe. Nije lako, moram priznati, ali svi moramo puhati u isti rog da bismo napravili rezultat. Bez frustracija. Raditi, trenirati i čekati svoju šansu.
Kakav je osjećaj na pragu 34. godine ponovno čekati šansu u Hajduku?
- Sve sam radom stekao. Radom, trudom i poštivanjem. U konačnici se rad uvijek isplati. Jedino što mogu jest pružati maksimum na treninzima, u svakoj prilici koja mi se ponudi. Bez obzira je li prijateljska, je li trening. Nema drugog puta. Kapetan sam momčadi, Bog je odredio da budem taj.
Kakva je atmosfera, kapetane?
- Odlična! Zajedno smo, provodimo vrijeme, na pripremama smo se bolje upoznali.
Zašto je Lovre Kalinić tako bitan igrač čak i kada sjedi na klupi, jednostavno je objašnjenje. Pred tri godine kada je Hajduk sa šestog mjesta gledao na proljeće 2021., Lovre Kalinić se odlučio vratiti na Poljud. Prvi u nizu, pokretač stvaranja današnjeg Hajduka.
- U trenutku kada sam došao nije bilo ovako dobro. Ne samo rezultatski, nego i kadrovski. Bili smo na pripremama na Braču, u teškim uvjetima. Zaista, kada pogledam unatrag tri godine, smiješno je na kakvoj smo razini bili. Povukao sam povratnički potez, nisam ni sekunde dvojio. Osjećao bih unutarnji nemir da se nisam tada pojavio u klubu. Izazov je postavljen tada, ali i danas, a ja sam uvijek spreman na sve izazove. Doduše, netko ide težim putem, ali ja s ponosom nosim svoj križ.
‘Ponekad je i ‘triska‘ opcija‘
Kako ste tada gledali na ambicije Hajduka? Vjerojatno niste mogli zamisliti da će tri godine kasnije biti šampionska euforija?
- Da nisam vjerovao u pozitivu, ne bih se vratio. Prvi je cilj bio doseći Europu. Bilo mi je jasno da ne možeš u godinu dana sve napraviti, posložiti momčad i povezati 30 karaktera u jedan. Međutim, tri godine kasnije imamo momčad. Poznajemo jedan drugoga, znamo kada treba pružiti ruku, kada treba pomoći. Znamo i kada treba dati “trisku”. Da, uvijek kažem, ponekad je i “triska” opcija.
Što se promijenilo dolaskom trenera Karoglana? Nema karizmu velikog trenerskog imena, ali za sada ima veliki rezultat.
- Karoglana znam od početka, s nama je od mog novog starta u Hajduku. Zna kako stvari funkcioniraju. Zašto je kod Leke bilo drukčije, ne mogu reći. Nisam bio uključen u svim sferama, dugo sam bio izvan pogona. Mogu samo reći da se s trenerom Karoglanom dosta priča, komunicira. Posvećen je svom poslu, živi za svaki trening. Plodovi rada gotovo uvijek daju rezultat. Trener kao trener ne znači ništa ako nema poštovanja na relaciji igrači - trener. Bez obzira na ime i karijeru, ne znači da ćeš biti veliki trener ako si bio velik igrač.
Što Hajduku fali za prvaka na kraju sezone?
- Na dobrom smo putu, ali možemo uvijek pričati o dva-tri imena koja bismo voljeli imati u svlačionici. Ozljeda Melnjaka, Diallo na Afričkom kupu, jasno je da nam nedostaje igrača. Naporno se radi na pronalaženju rješenja. Klub i trener razmatraju opcije. Imamo dobru momčad, ne manjka kvalitete, ali bolje je kada imaš veći kadar.
‘Svi će nam zapinjati noge, toga smo svjesni‘
Kakav je osjećaj biti jesenski prvak?
- Kada sam došao u Hajduk prije tri godine, u ožujku sam pričao s predsjednikom. Rekao sam “idemo utakmicu po utakmicu”. Jesenski smo prvaci, želimo prvi ostati i do kraja, ali tko može znati hoće li Lokomotiva 25. svibnja odlučivati u zadnjoj utakmici...
Rijeka je prvi korak u šampionskoj utrci. Za mnoge analitičare, iznimno važna utakmica na startu proljeća.
- Ako pobijediš Rijeku i Osijek, opet moraš pobijediti sve dalje. Griješimo ako stavljamo imperativ na derbi, zar Belupo nije bitan? Sve je bitno. Imaš motive za jače utakmice, ali susreti s manjim protivnicima pokazuju karakter. Tu moraš probuditi lava u sebi, tu se moraš izdići iznad terena. U tim manje zanimljivim utakmicama.
Pratite li što radi konkurencija?
- Fokusiran sam isključivo na Hajduk, da mi kao ekipa igramo što bolje, da su naši odnosi što bolji. Konkurencija? Svi imaju svoje dobre i loše strane. Trener će nas upozoriti na sve probleme koji nam mogu naići. Svi će nam zapinjati noge, toga smo svjesni. Sa svakakvim naslovima, to možemo očekivati. Ali mi smo spremni na sve, uzdignute glave idemo naprijed i gledamo da svaki dan budemo što bolji.
Osjećate li pritisak utrke za naslovom?
- Svi veliki klubovi imaju pritisak. Tko je igrao u velikim klubovima, zna se nositi s pritiskom. Lako je biti igrač i boriti se za sedmo mjesto, tu nema pritiska. Mi se dobro nosimo jer imamo rezultat. Sve je prirodno, normalno. Pritisak je i draž, ne može izlaziti ni emocija ako nema pritiska. Kada je sve ravna crta, nije dobro, a u Hajduku su otkucaji uvijek na maksimumu.
‘Perišić je ‘zvir‘‘
Ivan Perišić se priključuje Hajduku, doduše, ozlijeđen je i neće još dugo zaigrati, ali bit će do kraja sezone na terenu.
- U procesu je oporavka, ali znam kakva je glava, kakav je profesionalac. Znam koliko trenira i napravit će sve da bude spreman. S obzirom u kakvim je klubovima bio, kakve je rezultate ostvario, on je “zvir” i našoj svlačionici bi mogao dati dodatni pozitivni impuls.
Kakav je plan u karijeri, imate još godinu i pol ugovora s Hajdukom?
- Neću prestati igrati u 35. godini. Vidim da sam fizički dobar, da sam glavom unutra, da grizem kao i prije 10 godina. Motiva imam, idem korak po korak. Kada mi nestane motiva, povući ću se iz nogometa. Ali, maksimalno sam motiviran i spreman psihički i fizički odgovoriti na zahtjeve - podvukao je Lovre Kalinić.