Veliki projekt je na izdisaju. Hajduk je kompletnu sezonu podredio samo jednom cilju, osvajanju naslova prvaka, a taj cilj trenutno kaska ogromnih "sedam koraka" od ispunjenja. Matematika je jedini saveznik, ali matematika je egzaktna. Nije podložna dojmu, jasno je stoga da Bijelima treba golemu čudo da bi do kraja prvenstva ostvarili planirano. Pritom nema ni Kupa kao utješne trofejne opcije, a čudima se nećemo baviti. Realnije je stoga najaviti da Hajduk ovog ljeta čeka veliki remont. Novi predsjednik, novi sportski direktor, novi trener i na kraju, nova momčad. Lukša Jakobušić najavio je u svom obraćanju javnosti nakon ispadanja u Kupu da svi čelni ljudi kluba trebaju podnijeti odgovornost i ostati do kraja sezone. Ali, isto tako je jasno da će rezultatski neuspjeh presuditi svima zajedno.

Predsjednik Lukša Jakobušić u svom je mandatu došao do dva naslova pobjednika Kupa. Vratio je Hajduku trofejnu "patinu", na čelu splitskog kluba ostavio duboki trag, ali nije uspio ideju dovesti do kraja. Mandat mu ističe ovog ljeta, a ponudu Nadzornog odbora za novi ugovor nije dobio. Naslov prvaka bio je ključni faktor, prijelomnica za budućnost. Ako se ne dogodi spomenuto čudo i veliki preokret u šampionskoj utrci, Jakobušić će po svemu sudeći završiti svoju misiju na Poljudu.

Odlazak cijele garniture

Logično je da zajedno s Jakobušićem odlazi i sportski direktor, njegova "desna ruka" praktički od početka mandata. Mindaugas Nikoličius stigao je na Poljud u siječnju 2021. godine, dva mjeseca nakon Jakobušića. S Bijelima je Litavac potpisao ugovor do ljeta 2024. pri čemu je razvidno da sportski direktor snosi najveću odgovornost za rezultat nakon predsjednika. Novi će biti i trener, jer premda je Karoglan nakon eliminacije u Kupu ponudio ostavku, koju Jakobušić nije prihvatio, evidentno je da aktualni trener nije budućnost kluba. Na kraju dolazi i momčad koja će doživjeti veliki remont. Ističu posudbe (Brekalo, Kleinheisler), ugovori (N.Kalinić, Mikanović, Odjidja Ofoe), bit će odlazaka, vjerojatno i raskida ugovora sa skupim, a rijetkom korištenim igračima poput primjerice Ferra. Ali, da bi se o momčadi uopće raspravljalo, treba imati ljude sa ovlastima za takve teme. Nove ljude.

Gdje se slomio jesenski prvak, kako je Hajduk od lidera prvenstva u dva mjeseca pao u treći plan? Pitanja su legitimna, bavit će se s njima silni analitičari, ali generalna je ocjena da klub očito nije bio spreman za povijesni uspjeh. Jasno je i zašto povijesni kada se cijelu sezonu isključivo "pikirala" titula prvaka na koju se čeka 19 godina.

Od lidera do trećeg plana

Utakmica koja je prelomila sezonu definitivno je bio jadranski derbi na uvodu u proljetnu polusezonu. Hajduk je u tom trenutku imao komfornu situaciju iz snova. Tri boda viška pred Rijekom, sedam bodova više od Dinama kojeg je čekala utakmica zaostatka. Jadranski derbi je pripremljen kao fešta prije fešte. Uoči utakmice promoviralo se nove igrače Brekala i Perišića, pred punim Poljudom euforija je bila na vrhuncu kao da se samo čeka dodjela pehara prvaku. Ali, sat i pol kasnije Hajduk se poravnao s Rijekom, pruživši pritom Dinamu novu priliku za iskupljenje. Od tog poraza kao da se "crv sumnje" uvukao u glave igrača, kao da ni sami nisu vjerovali da se mogu vratiti u ozbiljnu utrku. Sumnju su kasnije potvrđivali iz utakmice u utakmicu, a trener nije pronalazio rješenje. Poraz od Lokomotive bio je posljednja prigoda da Jakobušić zaustavi silaznu putanju, ali kada trenera nije promijenio nakon tog neuspjeha, bilo je razvidno da je tijek zbivanja prepustio "zvijezdama". Sreći koja je odavno napustila Bijele.

Je li Karoglan najveći uteg kojeg je Jakobušić sam sebi nametnuo odlukom o drugom imenovanju poslije smjene Leke?

Stao je Livaja, stao i Hajduk

U zimskom mercatu doveo je tri zvučna pojačanja u napadu, pridodao im i Perišića u oporavku kao najveću nadu i magnet vjerovanja za proljetnu polusezonu. Hajduk je po imenima izgledao moćniji od konkurencije, ali na terenu je izgledao kao "zmaj od papira". Pridodali su se pritom i pehovi s ozljedama važnih igrača, od Melnjaka prošle jeseni, preko Žapera i Uremovića na proljeće. Jasno, i forma Livaje kao "šlag na torti". Dvije godine Hajduk je živio na Livaji, ali kada je stao najbolji igrač, kada su ga "načele" ozljede stao je i Hajduk. Od najvećeg pretendenta za titulu pretvorio se u prosječnu "momčad za četvrto mjesto". Ekipu koja nema igrače što će preuzeti odgovornost, spremne okrenuti smjer i povesti momčad uzlaznom putanjom.

Karoglan je nedvojbeno pružio svoj maksimum, ali njegov je angažman jednostavno bio nedovoljan za šampionski Hajduk. Nije pritom kriv što je dobio šansu s kojom se nije mogao nositi, priliku koja je veća od njegovih trenutnih mogućnosti. Prošle jeseni je živio na igri i golovima Livaje, na proljeće je ostavio iste postavke, ali nije pronašao "novog Livaju". Igra je trenerova odgovornost, međutim njegovo postavljanje na klupu Bijelih predsjednikova je odgovornost. Zato u konačnici moraju svi ostati zajedno, ali očekivano je da svi zajedno neće dobiti priliku za popravni ispit. Remont traži nove ljude, nove ideje. I pritom se ne treba zavaravati, koliko god zamjerki bilo na račun Jakobušića, neće Hajduk jednostavno naći profil predsjednika njegova energije i ambicije. Ali, rezultat svima kroji sudbinu.