Skoko opet u Hajduku! Istina, ali ne Josip, već Noa Skoko. Druga generacija je na sceni, nakon tate Josipa kroz juniore Bijelih izrasta novi veliki talent, 17-godišnji veznjak koji svojim igrama plijeni pozornost. Zato je pitanje na startu jasno i direktno - hoće li Noa biti bolji igrač od svog oca?
- Ha, ha... Tko će to znati. Slični smo igrači. Premda me pamtite kao zadnjeg veznog, i ja sam bio okrenut prema suparničkim vratima kada sam bio mlađi. Noa ima igru prema naprijed, ali zna se vratiti na “šesticu”. Samo je pitanje što se želi u momčadI. Ako netko hoće razbijača u sredini, to nije Noa. Ali ako želi razigravača, onda može to i danas igrati - kazat će nam Josip Skoko, danas 47-godišnjak, nekoć i kapetan Bijelih.
U Hajduku je Skoko senior igrao u dva navrata, splitsku epizodu zaključio je 2010. osvojenim Kupom, a potom je još jednu sezonu odigrao u Melbourne Heartsu, gdje je i zatvorio igračku karijeru 2011. godine. Posvetio se potom radu sa svojim sinovima. Kada ste primijetili Noin talent?
- Noa je počeo igrati s tri godine starijim bratom Lukom. I to ne samo nogomet, sve sportove su htjeli svladati. Od tenisa, golfa do stolnog tenisa. Luka danas igra u Uraniji iz Baške Vode jer je imao ozljedu gležnja. Pozicija? Također vezni. Kod mene samo vezni rastu, valjda ne znam drukčije. Trenirao sam obojicu kroz mlađe kategorije u North Geelongu gdje sam i ja počeo...
Kada je Noa krenuo s treningom?
- Još u Strožancu s četiri godine je krenuo s treningom dok sam igrao drugi put u Hajduku.
Uvijek gleda prema naprijed
Sa 16 i pol godine, u ljeto 2022. godine, stigao je Noa Skoko u Hajduk. Zašto ste nakon igranja u Australiji odlučili preseliti u Split?
- Dvije-tri godine uslijed COVID-a nije bilo izbora, nismo nigdje mogli igrati. Luka je bio najbolji senior u Geelongu, htio je doći u Hrvatsku, pa je Luka povukao i Nou. Na kraju smo se svi zajedno preselili u Split prošloga ljeta.
Je li bilo straha hoće li Noa proći selekciju u Hajduku?
- Ne, nisam imao straha hoće li biti dovoljno dobar. Da ga Hajduk nije potvrdio, išli bismo u neki drugi klub. Nakon 16. godine u Australiji praktički više nemaš gdje igrati. Noa je sa 16 godina počeo igrati za prvu momčad, mogao je nastaviti u Drugoj ligi sa seniorima, ali i taj proces ima nedostataka. Ključno je za njegov razvoj bilo pitanje što raditi sljedeće dvije-tri godine, pa smo se odlučili za dolazak u Split. Na Poljudu su bolji uvjeti, jača konkurencija u njegovoj generaciji.
Kako ste ga vidjeli kroz ovu sezonu, kroz kadete, a na proljeće i juniore?
- Do Božića je bio s kadetima, tek je nakon stanke počeo s juniorima. Nismo znali u kojem će smjeru ići priča s juniorima. Počeo je, odigrao prvu i odjednom su krenule europske utakmice. Iznenadio? Ne, nije me iznenadio. Napreduje s utakmicama, s jačom konkurencijom. Igrao je desetak utakmica i za reprezentaciju U-17. Uvijek može biti bolje, ali smo jako zadovoljni.
Koja mu je prava pozicija?
- Prava pozicija mu je “desetka”. Voli igrati u dubinu, zna ući u prostor i zabiti pogodak.
Na terenu se stječe dojam da je jak individualac. Kada je lopta u njegovim nogama, uvijek možete računati da će se nešto opasno dogoditi. Opasno za protivnika, jasno.
- Takav je igrač, uvijek će nešto napraviti, nešto se oko njega događa. Zato je interesantan jer gleda kako će igrati prema naprijed. Može igrati i lijevo u 4-2-3-1, ali nije toliko brz da bi bio krilo. Zna proći igrača, odigrati višak. Tri utakmice Lige prvaka koje je odigrao njegova je realna slika.
Hoće li Noa imati u Hajduku više trofeja od tate?
- Ne znam hoće li igrati za prvu momčad...
Zasad igra za juniore i reprezentaciju U-17 Hrvatske. Međutim, daleko je još do konačne odluke.
- Prije nego smo otišli iz Australije, imali su kamp mladih selekcija i rekao sam im “bilo bi dobro da ga vidite”. Nisu ga pozvali, nego tek kada je došao u Split. Međutim, kako tada još nije u Hajduku potpisao ugovor, nije bilo smisla napustiti Split i ponovno letjeti za “Down Under”. Kasnije je pozvan za Hrvatsku i zasad je tu. Prezadovoljan je Noa s Hajdukom i reprezentacijom.
Za razliku od svog sina Noe, koji igra za Hrvatsku U-17, Josip Skoko je odigrao 51 utakmicu za reprezentaciju Australije. Zaigrao je i na SP-u u Njemačkoj 2006. u dvoboju kontra Hrvatske.
- Noa će sam odlučiti, a ja ću biti ponosan bez obzira koju reprezentaciju izabere. Ja sam uzeo Australiju jer nisam ni imao priliku birati s obzirom na to da sam prije dolaska u Hajduk igrao za mladu reprezentaciju Australije. I svi moji prijatelji su bili u reprezentaciji Australije. Međutim, Noa ima drukčiju priču. Ranije je došao u Hajduk i ako se ukaže prilika, neka bira gdje mu je draže. Ja sam Hrvat, ali sam se osjećao dijelom te ekipe Australije, što je u tom trenutku bio logičan izbor.
Kakav je plan Noinog razvoja u Hajduku?
- Zacrtali smo ovu godinu u Hajduku. Usporedo završava on-line školu u Australiji, ali treba odigrati što više utakmica ove godine. Nije jednostavno pohađati on-line nastavu u Australiji jer ono što propusti mora nadoknaditi svaki tjedan. U Australiji je škola prije studiranja bazirana na 12 razreda, Noa je trenutno u posljednjem. Do kraja kalendarske godine ima završiti školovanje i podizati svoje nogometne izvedbe. Početkom sljedeće godine puni 18, jasno da bih volio da ostane u Hajduku i odigra seniorske sezone. Ugovor ima do ljeta 2024. godine, a najvažnije je da ima mir i može raditi.
Sigurno da mu mir pruža i očevo iskustvo jer Josip Skoko prošao je niz godina u Hajduku. Igrao je čak i s Livajom i Subašićem iz aktualne ekipe. U prvom boravku, od ljeta 1995. do siječnja 2000. godine, igrao je i s aktualnim strategom Hajduka.
- Livaja je bio na pripremama s nama u Marbelli, došao je kao kadet među seniore. Leko je tri godine mlađi od mene, bili smo odlični prijatelji. Igrao sam s Lekom, Vučkom, Tudorom, Lalićem, Jurićem. Odlična generacija. S Lekom je bio gušt igrati jer je znao nogomet. I Dalić je bio s nama u ekipi. Kada pogledam kakva je sjajna generacija trenera izašla iz te momčadi... Nismo ništa osvojili kao igrači, bilo je teško osvajati tih godina, ali su moji bivši suigrači iz Hajduka postali veliki treneri.
Split je naš dom
Jeste li u igračko doba vidjeli Leku kao trenera?
- Recimo ovako - kao mladog igrača nisam vidio Tudora kao trenera, više sam Leku vidio u toj ulozi. Ali, nisam ni Jurića mogao zamisliti kao trenera. Kada su me pitali za Dalića u trenutku preuzimanja reprezentacije, odmah sam rekao “znam ga kao čovjeka, smiren, nogometni je znalac i bit će to dobra odluka”. Pokazala se i boljom nego li je i sam Dalić mogao zamisliti. Leko? Potvrdio se u ulozi trenera, sigurno ima plan u Hajdukui. To što se trenutno ne vidi, očito je da treba vremena.
Koja vam je osobna sportska ambicija? Trenerski posao?
- Malo sam radio sa seniorima, više s mlađima, primarno posvećen Luki i Noi. Nemam presing, ako se otvori u životu neka dobra situacija, onda ću razmisliti. Imam nogometnog iskustva, ali u Australiji sam došao do A licence. Nemam PRO, pa ne mogu biti trener prve momčadi. Da sam to mislio ozbiljnije raditi, sigurno bih napravio višu licencu. Trenutno mi je veći prioritet biti s djecom, njima pomagati. Brinuo sam za njihov razvoj, ali nisam ih forsirao, više sam ih usmjerio. Kada me netko pita “kako mali igra”, jasno je da mora imati nešto što smo zajednički prošli - kazao je Skoko i potom bez dodatnih pitanja zaključio:
- Zato, ako pitate hoće li biti bolji od mene, odgovor je da nisam napravio dobar posao ne bude li bolji.
Naposljetku, jeste li se opredijelili gdje nastavljate život? Split ili Geelong?
- Nikad nema definitivnog odgovora. Zasad smo tu, koliko ćemo biti u Splitu, ne znam. Supruga mi je iz Splita, njena obitelj je ovdje, ali imam i firmu za distribuciju kave u Australiji. Odem ponekad dolje, ali trenutno je Split naš dom.
A sredinom travnja seli i Skoko u Ženevu, s tribina će bodriti Nou i juniore Hajduka protiv AC Milana.