Hajdukova legenda Zlatko Vujović dan nakon utakmice u Osijeku kazao nam je:
- Po Hajduku je najlakše udariti. Treba biti umjeren u svemu, a pogotovo u kritici nakon dvije utakmice.
Vujović nije zadovoljan s onim što Bijeli pokazuju, ali nije ni sklon dizati paniku i gađati "bombama" trenera Mislava Karoglana.
- Hajduk nije smio izgubiti dva boda, ali nije ni riskirao. Kad je vodio 1:0, nije išao po drugi gol nego je čekao. Hajduk se borio, ali trebala mu je pobjeda. Igre nije bilo nešto specijalno, pritom se ne može vaditi na izostanak 5-6 igrača jer svaki je zamjenjiv osim Marka Livaje - bila je kratka Vujovićeva recenzija.
Neki komentari su žestoki, nekadašnji kapetan Bijeli Hrvoje Vejić napisao je "Ajmo biti pošteni, ovo ne valja ništa, Hajduk je užasan".
- Hajduk ni prije nije imao igru, ne možemo reći da je sada užasan i sve svaliti na Mislava Karoglana. Moram pohvaliti Nikolu Kalinića koji se trsio i borio, ali nedostajalo je drskosti. Hajduk svaku utakmicu mora ići dobiti, nema igranja na "nulu" jer osvojiš bod, a izgubiš dva. Iz dva susreta tako imaš jedan bod, što je jako malo. Međutim, ne bih se orijentirao na to da nema igru, budući da je nema odavno. Jasno je da igra donosi golove i bodove, međutim, kad je već tako, mora biti puno odlučniji. Nema više povlačenja, nema stajanja iza i čuvanja minimalnog vodstva... Ne smiju razmišljati o stanju na tablici, nego dobivati utakmice.
Može li se bez igre osvojiti naslov prvaka? Može ako je nemaju ni ostali konkurenti za titulu ili?
- Čujte, čuda se događaju. Zašto se ne bi dogodilo? Za igru trebaš imati igrače. OK, Hajduk ima igrače, ali nije to velika razlika u odnosu na druge klubove. Od desetorice dvojica odskaču, ostali su prosjek. Dosta njih ne zaslužuje niti biti blizu ekipe. Nije to ekstra kadar, ali može poslužiti. Za Europu je drugo pitanje. Pred Hajdukom je velika borba, mora misliti samo na sebe, ne treba gledati ni Rijeku, ni Dinamo. Treba ići na pobjedu u svakoj utakmici, dati sve od sebe. Moraju biti bezobrazniji i da se vidi velika želja. Isto tako bitno je da budu spremni, a pitanje je koliko su doista trkački spremni. Mislim da nisu, osim nekolicine igrača. Moraš trčati 90 minuta...
Zašto hrvatske momčadi trkački i po intenzitetu igre zaostaju za Europom? Vi ste kao igrač bili prirodno kapacitirani...
- Ne, ne, nisam... Neću vam sada govoriti kako sam se pripremao. Meni je Bog dao brzinu, ali nije mi dao da mogu ponavljati koliko mi god puta bace dugu loptu. Je li to 20 ili 30 puta... Govorio sam kolegama: "Samo mi daj.". Ali,da bih to mogao, itekako sam se pripremio. Niti jedna utakmica se nije dogodila da nisam bio spreman. Ovi igrači igraju svakih tjedan dana, imaju odmor i treninge, ne mogu zamisliti da nisu spremni. Nisu svi sprinteri kao što sam bio ja, ali moraš vidjeti da "dimi" svih 90 minuta. Kao nekad Ivan Gudelj, kao današnji svjetski igrači, a oni padaju, dok se drugi koji igraju svaki treći dan dižu. To neću moći razumjeti. Imaju na raspolaganju sve od vitamina, preparata, dresova koje više ne možeš oznojiti, kopačke od dva i pol deka... Svatko se treba brinuti za sebe, ponavljati vježbe što više puta da bi mogao igrati na utakmici. I onda dođeš u Europu, pa vidiš da je suparniku jača butina nego cijeli naš igrač - zaključio je Zlatko Vujović.