Jabuka ne pada daleko od stabla. Hajdučka jabuka... Hajduk je u velikom trenutku kad je o juniorima riječ, igrači Marijana Budimira unijeli su svjetlo u hajdučki trenutak toliko bremenit nakon poraza prve momčadi u Maksimiru.
Na stranu prva momčad, juniori su razgalili publiku! Skandiralo se "Ovo je Hajduk". Sasvim znakovito, poruka upućena prvotimcima. Ovo je Hajduk, a ne vi...
Eliminirali su juniori Manchester City. I to je dovoljno reći... Oni koji poznaju dobro okolnosti kazat će da će ta "desetka" njihova, Oscar Bobb, koji je zabio i gol za Engleze, postati vrhunska klasa... I nije jedini.
No, na djelu se pokazala ona stara maksima, iz hajdučke legende, iz vremena starog Splita. Batuda, što bi Dalmatinci rekli, u biti doskočica:
- Ča je pusta Londra kontra Splita grada...
Samo šta nije Londra/London, nego Manchester. Na isto mu dođe...
A u sastavu Hajduka poznata prezimena. Na desnom braniču neprelazni Niko Đolonga, u veznom redu razigrani Noa Skoko.
Niko je sin Vlatka, legendarnog lijevog stopera Hajduka otprije 20 i više godina, a Noa sin od Josipa, isto tako legendarnog veznog igrača Hajduka, koji je igrao za "bijele" koju godinu kasnije. Josip je bio Australac po igranju za reprezentaciju, ali toliko privržen svojim korijenima da je, evo, i sinove poslao Hajduku...
Noa Skoko došao je ljetos iz Australije definitivno, prije njega i stariji mu brat Ivan Luka koji je sad u Uraniji, a Noi se otvaraju vrata Hajduka. Stigao je iz Geelonga u kadete, a juniorima je priključen ove zime:
- Fantastičan je osjećaj, i sin mi je presretan. I ja sam, naravno, guštao na tribinama. Ovo je super iskustvo za njih, a k tome i uspjeh. City ima odličnu momčad, ali sjajno su im parirali. Baš su se borili do kraja, i s pravom se vesele. Stavili su svi kao jedan srce na teren. Je, moj Noa je vezni igrač, kako sam i ja igrao, defenzivni i ofenzivni, može na obje uloge - kaže nam sretni tata Josip, upamćen po odličnim igrama za Hajduk.
Otac Skoko dodaje:
- Bio im je užitak igrati, najprije su bili na glavnom stadionu, nisu tu svaki dan, tu je prava, a ne umjetna trava, na kojoj inače igraju na pomoćnom terenu, a bilo je i 10.000 gledatelja, što ih je posebno ponijelo. Bio je to pravi vjetar u leđa - sretan je Josip zbog Hajduka, zbog sina...
Odlučio se Skoko opet vratiti u Hrvatsku, zbog sinova i nogometne im karijere, češće je sad u Splitu nego u svome Geelongu "down under". Noa je bio uzdanica momčadi juniora, dodao fantastičnu loptu, koju je, pak, bombarder Mate Antunović pretvorio u drugi gol "bijelih". Trkom i odgovornošću, te znanjem, podsjeća na oca...
U pričuvi je bio i Marin Ćalušić, ne, on nije rođak od braće Ćalušić koja su ranije bila u Hajduku, on je neka druga loza, ali mu je majka Ivona, sestra Igora Tudora.
Očevi i sinovi, nećaci... Šteta da nije bilo u sastavu i Luke Vuškovića, koji je bio isključen protiv Šahtara pa nije smio nastupiti (uzela ga je prva momčad). Luka ima cijelu obiteljsku lozu vezanu za Hajduk, sve do pradjeda Marka, nekoć tajnika Hajduka, a djed Mario, otac Danijel i stariji brat Mario nosili su dres Hajduka.
Međutim, nije ovo priča o nepotizmu, nipošto, sve su to momci na svom mjestu, odlični budući nogometaši s reprezentativnom podlogom.
Niko je već etablirani Đolonga u redovima juniora, rođen 2004., a tata Vlatko ne voli govoriti o tome, želi da mu se sin u miru usmjerava u karijeri, bez bremena očeve karijere. Razumljivo nam je to.
Niko je ujedno i rođak Roka Šimića, našeg mladog reprezentativca, mama je Šimić... I to je dio priče o uspjehu Hajdukovih juniora, o jabukama koje ne padaju daleko od stabla.
Očevi, sinovi, nećaci, kao hajdučka nit koja traje desetljećima i nastavlja se, genetski svezana...