Stjepan Deverić gotovo da spada u rubriku “gdje su, što rade”, premda je trenutačno skaut u Dinamovoj Akademiji, a ranije je vodio i mlađe uzraste... Bio je i u Lokomotivi, u omladinskoj školi, pa se vratio nedavno među skaute Dinama, piše Slobodna Dalmacija.
Nama je daleko od očiju, a u Zagrebu znaju gdje je njihov Štef. No, za grad podno Marjana Deverić nije u žarištu zbivanja.
Stoga se pitamo gdje je omiljeni lik osamdesetih, legenda “modrih” i “bijelih”, reprezentativac i brzonogi napadač koji je uspješno nosio dresove Dinama i kasnije Hajduka tri i pol godine, pa se vratio Dinamu.
Na najbolji način ostvario je ono što rijetki uspiju: da bude omiljen s obje strane!
U svome Zagrebu, pod Sljemenom je Štef iz Donje Lomnice, a pod Marjanom je postao Stipe naš, šta nam je doša’ iz Zagreba, ka’ i Bajdo Vukas.
Užežin derbija uvijek se rado otvara spomenar, pa ga pitamo, gdje ste Štef, kaj radite? Odnosno, di si Stipe, odavna se nismo vidili...
"Ha, ha, tako je, Štef i Stipe, a gdje sam... Skaut sam u Dinamovoj Akademiji, obilazim male terene, školska igrališta, gledam, pocrtavam, čim koga uočim."
Ima li darovite djece?
"Ima, ima, samo ih treba strpljivo tražiti."
Bili ste ranije trener u Dinamu i Lokomotivi, a sad ste se vratili na skautiranje?
"Bio sam par godina u Lokomotivi, a pozvao me Tomo Butina i ja sam se pridružio Dinamu, rado to radim i baš me taj posao ispunjava. Trener sam i u svojoj Lomnici, ali to je tak’, kaj da kažem, peti rang natjecanja, usput da pomognem svojima. Ja sam domaći čovjek i volim im pomoći."
A Mlinka vaš prijatelj i suigrač, Marko Mlinarić?
"Mlinka radi individualno u Dinamu i klincima pokazuje osnove tehnike."
Navršili ste obojica 60, a Butina vas je obojicu angažirao u Akademiji?
"Pa da, imamo što reći i pokazati."
Slovili ste nekad za najbržeg igrača, skoro kao Zlatko Vujović. Ćiro Blažević bi običavao reći kako samo vi imate tu moć da ubacite u petu brzinu i odete...
"Da, tako je, ali brzinu više ne mogu pokazivati, pa radije skautiram okolo, ha, ha, ha..."
Tko je bio brži, Zlatko ili vi?
2Paaa... Zlatko!"
Jeste li se kad mjerili, utrkivali na treningu Hajduka da riješite dvojbu?
"Nismo. Zlatko je bio brži. On je čista brzina, na dužu dionicu. Neuhvatljiv. Ja sam više djelovao na hitrinu i bio sam brži u driblingu."
Niste dugo igrali zajedno u Hajduku, prava šteta za navijače “bijelih”?
"Bila je to godina kad smo ispali od Waregema... Ali, meni ostaje gušt da sam s Hajdukom 1987. skoro osvojio duplu krunu, uzeli smo kup, na penale protiv Rijeke, a u prvenstvu smo kiksali pred kraj. Prvenstvo s famoznim minus bodovima i kao da ga nismo do kraja tretirali ozbiljno. Na kraju je prvak bio Vardar."
Pa su titulu vratili Partizanu. Nego, osvajali ste i s Dinamom i s Hajdukom!?
"To je baš fantastična uspomena!"
Kad ste zadnji put bili u Splitu?
"Ima više od godinu dana. Svratim ja u Split..."
Supruga Jasna je iz Splita?
"Pa da, dobro se sjećate. Imam ja u Splitu puno prijatelja, dođem, viđamo se, premda ne uvijek na utakmicu. U Splitu su mi Zlatko Vujović i Gudelj najbliži i svakako Vilson Džoni. Zadnje što sam gledao bilo je lani, Hajduk protiv Rijeke. Potrefilo se tako."
Nećete u petak u Poljud?
"Neću, gledat ću kod kuće, prijenos na tv. Ima to svoje draži. Imam obiteljsku kuću u Lomnici, uredili smo je, tak’ fino uz tv..."
Kako danas gledate na vaš dolazak u Hajduk i boravak u Splitu, bilo je to 1984...
"Bio je trenutak nepovjerenja prema meni u Dinamu i brzo sam odlučio, idem ja u Hajduk! Nije bilo lako to realizirati, ali sam uspio. Primili su me objeručke i to sam ljeto osvojio i brončanu olimpijsku medalju u Los Angelesu."
Vi ste i splitski olimpijac, eno vam ime na pločici na Zapadnoj obali.
"U Splitu mi je bilo i uvijek je lijepo. Prekrasan grad. I stadion. Puno sam prijatelja stekao, tu sam našao ljubav svoga života, moju Jasnu, imamo dvije kćeri..."
Bave se sportom?
"Ne, završile su fakultet, Anita ekonomiju, Lorena politologiju."
Ponosni tata.
"Pa da. I kažem, Split prekrasan grad, kavica na Rivi i u Marmontovoj. Šteta da sam naišao na smjenu generacija u Hajduku, odlazili su brzo Vujovići, Slišković, Gudelj se razbolio, a Asanović je bio još mlad."
Pa ste se vratili Dinamo?
"Osjetio sam da mi nakon tri i pol godine ne vjeruju u Hajduku da sam stvarno ozlijeđen. A bio sam. Vratio sam se. Malo razočaran, ali pamtim samo lijepe dane na obje strane. Štef u Zagrebu, Stipe u Splitu, tako je to ostalo zauvijek i to mi godi."
Kako gledate na derbi u petak?
"Dinamo je stvarno dobar, skupio je puno bodova, ima finu zalihu. Hajduk se budi, tako vidim. Približava se. Vidjet će se u direktnom obračunu."
Livaja ili Oršić?
"Livaja i Oršić su prvi igrači i lideri i imaju jako važne uloge."
Diplomatski odgovor, niste nam dali naslov.
"Kaj sad da kažem jedan ili drugi... Sjajni su. Tu je i Petković, podigao se na visoki nivo igara. Nek’ pobijedi bolji, stvarno tako mislim. Dinamo i Hajduk su perjanice našeg nogometa i neka bude praznik nogometa."
Kako gledate na rivalstvo?
"Ima puno čarki, previše... Uvijek je bilo rivalstvo, a danas mislim da se oko najobičnije sitnice napravi drama i potencira se previše detalja. Smeta me preveliki antagonizam. Prije toga nije bilo..."