Već je prvo poluvrijeme protiv Šibenika jasno pokazalo kako će izgledati Hajduk Ivana Leke. Kompletna je momčad bila agresivna, stoperi su se dizali visoko, a bočni igrači maksimalno širili teren, ubacujući se do korner linije skoro pa u svakom napadu. Hajduk je u tih 45 minuta - poglavito nakon 20. minute - imao 14 udaraca, pet u okvir gola, 30 centaršuteva, od kojih je barem 20 bilo plod brzih akcija u kojima se Melnjaku, a poglavito Mikanoviću otvarao veliki prostor za odigravanje lopti u srce kaznenog prostora, odnosno za povratne lopte veznjacima koji su stalno nadirali pred suparnička vrata.
Hajduk je ipak jedini gol u tih 45 minuta zabio iz akcije koja nije išla preko bokova. Od spomenutih 30 ubačaja sa strane, tek je njih sedam bilo "upotrebljivih", što je premalo. Istina, teren je bio težak za igru, posebno kad se još spustio pljusak. Osjetilo se i u tom prvom poluvremenu da su pojedinim Hajdukovim igračima noge teške, jer ih je Leko "nagazio" na pripremama. Zato je u jednom trenutku Delić pretrčao Awaziema, što ipak nije realna slika. Kao ni Grgićevo odustajanje od trke sa Soldom koju je na kraju asistirao za vodstvo gostiju. Međutim, Leko je s tako pojačanim treninzima preuzeo rizik znajući da će igračima noge biti teške, ali bez takvih treninga, Hajdukovi igrači neće moći dići ritam igre koliko toliko blizu Lekinih zahtjeva.
Koliko je još posla pred Ivanom Lekom pokazalo je drugo poluvrijeme u kojem je Hajduk energetski bitno posustao. I automatski bio daleko manje opasan u napadu. Što smo viđali i na pripremnim utakmicama. Očito će igračima trebati još dosta vremena da zadani ritam mogu držati barem 70 minuta, što će trebati kad s druge strane budu jače momčadi nego što je Šibenik.
Napokon, Hajduk pobjednički pogodak na kraju nije postigao kroz dominaciju, nego zahvaljujući pogrešci igrača Šibenika. Leko je u pravu kada kaže da je tu pogrešku njegova momčad zaslužila igrom, zalaganjem i pokazanim karakterom, ali za jače momčadi od Šibenika trebat će i više minuta dobre igre.
Najveći Lekin dobitak na terenu bio je junior Dominik Prpić (18), za mnoge najiblji igrač utakmice. Dečko je zahtjevnu poziciju lijevog stopera odigrao bez ozbiljnije pogreške, pokazujući s loptom u nogama zavidnu hrabrost, ali i iskustvo za kakvo obrambeni igrači obično trebaju barem 20-tak utakmica, a njemu je ovo bio debi u udarnoj postavi i ukupno druga prvenstvena utakmica u karijeri. S tim da je u prvoj dobio tek četiri minute. Hajduk je u Prpiću i Awaziemu imao tandem stopera koji je bio u stanju odraditi sve što Leko traži. Naravno, uz važnu opasku kako jedna utakmica i to protiv Šibenika ne može biti dovoljna za konačne zaključke o bilo čijoj kvaliteti.
Jedno je ipak jasno - Hajduk treba pojačanja. Prije svega na krilnim pozicijama, što se lijepo vidjelo i protiv Šibenika. Na krilima je bilo pregršt prostora kojeg Mikanović i Melnjak nisu najbolje koristili. Povratak Sahitija donijet će Leki krilnog aduta više, ali ne smije Hajduk na tako važnim pozicijama ovisiti o samo jednom igraču.
Trebat će Hajduk pojačanja i na boku, stoperskim pozicijama, kao i u veznom redu, ali jasno je da će neke pozicije morati pričekati ljeto. I da će do tada Leko morati tražiti načine da "zamaskira" slabosti svlačionice koja je u zimi izgubila puno igrača (Biuk, Čolina, Vuković, Atanasov, Dimitrov...), a time i širinu kadra. Silovitost koju je koju je momčad pokazala u prvih 45 minuta - usprkos tome što je Šibenik vodio 1:0 i imao zicer za 2:0 - svakako je dobar početak, ali za veća dostignuća pojačanja su neophodna...