Već dugo, dugo nismo se čuli s Letećim Australcem, Joeyjem Didulicom, nekadašnjim vratarom hrvatske reprezentacije, svojedobno i članom AZ Alkmaara i to od 2006. do 2011. Diduličini korijeni su u Dalmaciji, iz Poličnika nedaleko Zadra, gdje svi žive za Hajduk. Povod našeg razgovora, dakako, bio je današnji finalni okršaj juniora Hajduka i AZ Alkmaara.
Zanimalo nas je ima li Didulica još uvijek kontakt s ljudima iz AZ-a, svojeg nekadašnjeg kluba?
- Veze nisu pokidane, iako nismo u nekom svakodnevnom, stalnom kontaktu - otkrit će nam Didulica za početak razgovora.
Hajduk će pobijediti
Trener AZ Alkmaara, njegove U-19 momčadi, uspješni je Jan Sierksma. Poznajete li ga slučajno iz vašeg igračkog vremena?
- Ne, nisam ga upoznao. On je bio istaknut kao trener futsala, pa su ga u AZ-u pozvali i ponudili mu rad s mladim uzrastima. Međutim, moj bivši suigrač Nick van der Velden, s kojim sam skupa igrao tri godine, njegov je asistent. Kaže da je jako dobar trener, da je rođen za uloge u odgoju mladih igrača. Nije nimalo grub, jako je blag u ophođenju sa tom djecom, kako u objašnjavanjima, tako i u neformalnim razgovorima. Zna nogomet i stručno to prenosi na svoje štićenike. Uistinu, dobro ga je nahvalio i sve pozitivno rekao o njemu....
Sigurno vam je poznato da je večeras u Ženevi veliko finale UEFA Youth League između Hajduka i AZ Alkmaara?
- Naravno da mi je poznato! Kakvo je to pitanje!? Pa u pobjedničkoj momčadi je mali Noa Skoko, moj igrač, dijete moga prijatelja Josipa. Gledao sam ih sve utakmice dosad, a i finale ću. Jedva čekam!
Vi ste sigurni da će Noa i njegovi suigrači večeras slaviti?
- Vjerujem u pobjedu Hajduka, vjerujem da će hrvatski nogomet još jednom biti predstavljen ljubiteljima nogometa diljem svijeta. No, i ovo dosad je ogroman uspjeh. Nestvaran! Čestitam, čestitam!
Ne trebamo vas pitati za koga ćete navijati?
- Ha,ha... Zna se, za Nou i Hajduk! Neka im Noa zabije par komada, na način kako je to radio ovdje u Geelongu!
Znači, Nou Skoku poznajete dobro?
- Daaa! Noa je trenirao ovdje u Geelongu, ali jedno vrijeme i sa mnom. Bio je moj reprezentativac. Možda vam nije poznato, ali mi ovdje ponekad igramo utakmice, turnire između sebe, Dalmacija, Slavonija, Hercegovina, Rama... Noa je bio kapetan Dalmacije, a ja izbornik. Super je talentiran i jako, jako dobar dečko.
Može li još napredovati, kako ga vi vidite u budućnosti?
- Uvjeren sam da može napraviti vrhunsku karijeru. Cijela momčad Hajduka je odlična, pa Skoko još vise dolazi do izražaja. On voli pobjeđivati, zna i voli nogomet. Nevjerojatan je! Fasciniralo me kod njega kako brzo misli na igralištu i kako nalazi rješenja za situacije koje su naizgled teško rješive. Mi, australski Hrvati, doista smo posebni, pozitivni luđaci. Najjači, a takav je Noa Skoko.
Jeste li pričali s njegovim ocem Josipom o “malom”?
- Pričamo uvijek kad imamo priliku, vrlo često. On mu omogućava sve što je za njegovu karijeru najbolje i podupire ga na tom putu.
Čime se vi trenutačno bavite?
- Radim i samo radim, ha, ha... U jednoj srednjoj školi, već tri mjeseca, predajem djeci tjelesni, od U-12 do U-17, ali onima koji su nadareni nogometno, zapravo, žele trenirati nogomet. Pored toga radim u klubu s djecom od U-14 do U-16. Obveze i rad s mladima znače mi mnogo, ispunjavaju me kao osobu i čovjeka iz nogometa.
Talenta ima puno
Ima li među vašim učenicima Hrvata, budućih kandidata koji bi, po nadarenosti, mogli slijediti put Skoke, Čuline, Viduke, Šimunića, Didulice, Horvata, Bosnicha, Kalca, Krnčevića, Šerića, Zelića, Zrilića...?
- Vjerujte mi, talenata ima veoma mnogo. Sva ta djeca vole raditi, imaju želju i volju postati nogometni profesionalci, jednog dana igrati ozbiljan nogomet i nastupati na velikoj sceni. Međutim, taj rad mora imati kontinuitet.
Vole li nogomet i vaši sinovi Luka i Niklas?
- Obojica obožavaju nogometnu igru. Luka je već izrastao 195 centimetara, igra veznog u Geelongu, viši je i od Šimunića. Niklas je prava “desetka”, izraziti tehničar, ima brzinu, okretan je, dribler... Naravno, sa zadovoljstvom ću im biti potpora ako se odluče za nogometni život.
Navijaju li za Hrvatsku?
- Svim srcem su uz Kockaste. U siječnju je ovdje boravila delegacija HNS-a s Kustićem, Dalićem, Pletikosom, Šimunićem, Krpanom, Ivančićem... Ne mogu se sada sjetiti svih imena iz te delegacije. Bilo mi je veliko zadovoljstvo sresti se s bivšim kolegama iz repke. Moji sinovi, Luka i Niklas, fotkali su se s njima i nitko na svijetu nije bio sretniji od njih. Ne vjeruju mi da sam i ja nekad bio dio Vatrenih, zezaju me... Za sve ovdje njihov dolazak iz Hrvatske bio je veliki doživljaj!
A kad ćete vi prema Europi, Hrvatskoj?
- Namjeravam doletjeti do Starog kontinenta. Želio bih dovesti djecu na kakve turnire, dogovoriti prethodno utakmice, pokazati se Europi jer i u Australiji se igra nogomet. Imamo mnogo talenata.
Na koncu je ovaj Leteći Australac izrazio tugu zbog odlaska Zlatka Kranjčara i Ćire Blaževića, iskazao duboko suosjećanje njihovim obiteljima, a priupitao nas je i za Niku Kovača, nekadašnjeg legendarnog kapetana Vatrenih, uz opasku:
- Niko je bio primjer pravog profesionalca, predan nogometu i obvezama. Domoljub! Bio je vrhunski! Pozdravite ga mnogo! Pozdravite mi Hrvatsku i sve moje suigrače! - završio je Didulica.
