Pred dvije godine pojavio se na Poljudu s raskidom ugovora iz Atene. Marko Livaja vratio se u Hajduk, ali očekivanja nisu bila velika. Livaja je s Poljuda otišao u ljeto 2010. godine, igrao potom u Interu, Atalanti, Empoliju, Rubinu, Las Palmasu i AEK-u da bi se pred rođenje drugog djeteta odlučio vratiti kući u veljači 2021.
- Moj cilj je pomoći Hajduku i boriti se za trofeje - glasila je konvencionalna poruka tada 27-godišnjeg napadača.
- Predsjednik Jakobušić mi je ponudio dozu optimizma, moram priznati da je imao veliku ulogu u mom povratku. Bolje je da sam se vratio u Hajduk nego da stojim u Ateni. Igram u voljenom klubu i nadam se da ćemo svi zajedno napraviti ono što se očekuje. Potpisao sam za klub koji sam želio, a znate koji je moj cilj, uvijek pobjeđivati. Hajduku treba kontinuitet rezultata, vjerujem da se u mjesec dana puno toga može promijeniti. Pokušat ćemo doći do Europe.
Pritom se tema povratka u reprezentaciju skrila u neki drugi plan.
- Vidjet ćemo, ako budem dobro igrao. Svakom je igraču cilj otići na Euro. Vratio sam se kući, igram u velikom klubu, jasno je da će me i izbornik lakše pratiti nego u Grčkoj.
Toliko od Livaje na startu. Postavio je skromne ciljeve, a dvije godine kasnije prebacio je sva očekivanja. Postao je golgeter lige, brončani reprezentativac u Kataru, a u Hajduku je već stekao status kultnog igrača. Da ne kažemo legende, jer toliko se taj status "otrcao" s obzirom koliki se proglašavaju legendama. Zato kažemo, kultni igrač koji je obilježio jedno razdoblje, klasa koja je magnetizirala navijače. Zbog toga o takvom igraču povijesne dimenzije može pričati samo onaj tko je već osjetio taj laskavi status poput Zlatka Vujovića, jedne od ikona Bijelih iz 80-ih.
- Obožavanje navijača treba zaslužiti. Ne volim rabiti riječ legenda, ali jasno je da je Livaja u dvije godine napravio što nekima nije uspjelo niti u pet godina - kazao je Vujović.
Drukčija su vremena i nezahvalne su usporedbe. Društvene mreže diktiraju ritam popularnosti, baš kako je 80-ih Riva bila indikator vrijednosti.
- Ja sam bio sramežljiv, nisam izlazio van. S 18 godina sam prvi put izašao navečer na Rivu. Prijatelji, dvije žene, svi te gledaju. Vidiš da imaju neko poštovanje, jer pojavio sam se nakon debija u Hajduku. Prije više od 40 godina. Kasnije, kada sam počeo zabijati u kontinuitetu, to su bila vremena o kojima ni ne pričam. Znam da Livaji nije lako. Ja sam uvijek sam bježao od popularnosti. Što ću prolaziti kroz grad, neugodno mi je. Ali, kad bih izgubio ne bih izlazio van nego sam jedva čekao kada će sljedeća utakmica da mogu izbrisati onaj prošli poraz. Danas je vjerojatno drukčije, zato mi se sviđa Lekina poruka "kada izgubiš, pokrij se ušima, nemoj se nikome javljati".
Kako vidite učinak Livaje kroz zadnje dvije godine u Hajduku?
- Livaja je sve okrenuo, napravio je fantastične stvari. Više se kod njegovog dolaska pričalo o mogućem angažmanu Ivana Perišića i Nikole Kalinića, nije pred dvije godine doživljen kao grandiozno pojačanje. Međutim, svojim golovima je sve okrenuo. Drži kompletnu momčad, samo je pitanje što drugi rade. Tu se malo vidi, morali bi se ostali zamisliti, jer ne bi kruha imali da nema Livaje. Jedan igrač danas najvećim dijelom čini Hajduk, što je nekoć bilo nemoguće. Bilo nas je sedam-osam, ali nikako jedan. Sva sreća da je Livaja zdrav i da ga zgoditak ide.
Vujović je zaključio:
- Vjerujem da će mu se uskoro priključiti i Nikola Kalinić, jer od njega puno očekujem. Od ostalih ne znam što bi očekivao. Trebaju se prvo prilagoditi uvjetima, na primjer, naučiti igrati po buri. Protiv Rijeke nije bilo dobro za gledati.
POGLEDAJTE NOVU ‘VAR SOBU‘:
Zbog čega je Hajduk gubitnik zimskog prijelaznog roka? Kakva pojačanja su Splićani trebali dovesti? Je li Dinamo pogodio s dovođenjem pojačanja iz Istre? Tko će slaviti na utakmicama 22. kola SuperSport HNL? Odgovore na ta i ostala pitanja oko domaćeg nogometa saznajte u novom izdanju podcasta ‘VAR soba‘ s Ilijom Lončarevićem i Robertom Šolom: