Hajduk je uzeo tri boda, ali unatoč pobjedi protiv Gorice dobili su Bijeli više zvižduka nego pljeska na svom Poljudu. Čak je i sam Leko nakon utakmice poručio "i ja bih zviždao da sam bio na tribini". Ali od Leke bi bilo puno bitnije dobiti odgovor na pitanje što će napraviti da bi podigao momčad, jer nije na tribini nego na klupi. S klupe neće zviždati, nego mora povući poteze s kojima će momčad izvući iz situacije u kojoj se skupilo svega pomalo. Ali, nažalost, najmanje pozitivnog, jer Hajduk je u bitnom padu u odnosu na jesenska izdanja.
Pred tri i pol mjeseca Hajduk je s drugog mjesta gledao prema lideru Dinamu nadajući se kako će neki novi "trener kapitalac" donijeti toliko željeni uspon forme, niz pobjeda. Vjerovalo se kako dolazi stručnjak sa "čarobnim štapićem" koji će jednim potezom sve Hajdukovo srebro pretvoriti u zlato. Ali tri i pol mjeseca kasnije i obiteljsko srebro je postalo upitno, a o zlatu se više naglas ni ne govori. Gdje se situacija okrenula naglavačke, što je pošlo u krivom smjeru?
Leko je u Hajduk došao s jasnom idejom koju je u startu pozdravio svaki navijač, ali i neutralni promatrač.
- Želim Hajduka koji diktira ritam, Hajduka koji dominira - već mjesec i pol dana slušamo istu obećavajuću rečenicu stratega Bijelih.
Debakl koji je otvorio pitanja
Na početku priprema Hajduka je upravo tako izgledao. Momčad koja igra visoki presing, ekipa koja na pripremama čeka protivnika na njihovoj polovici i agresijom stvara razliku daleko od središnje linije. Na pripremama je Hajduk oduzimao loptu na 40-ak metara od protivničkih vratiju, bekovi su stajali visoko, a napadači lakoćom dolazili u prigode. Jasno je i zašto, kompletna je momčad stajala visoko, lopta je lakoćom dolazila do Livaje. Hajduk je na pripremama u Istri dominirao kako je Leko i želio, ali protivnici se nisu spremali za Hajduk. Igralo se opušteno, kako i priliči pripremama.
Kada su krenule službene utakmice Livaja više nije imao lopte, centaršutevi bočnih igrača odlazili su "u bunar", a Hajduk nije imao snage odigrati visoki presing barem na nivou od 30-35 minuta kao što je bio slučaj tijekom priprema. Već od prve utakmice na Poljudu vidjelo se da će Hajduk teško držati ritam zacrtane Lekine ideje, ali dok je Šibenik zbog pobjede prošao "ispod radara", debakl u Puli otvorio je niz pitanja koje je Rijeka još više podcrtala. Hajduk je početkom proljeća izgubio dimenziju ofenzivnog nogometa, a obrana je ostala propusna. Dva poraza zaredom nakratko je primirila "četvorka" iz Varaždina, ali pažljiviji pratitelji uočili su da se ne treba zavaravati visokom pobjedom.
- Rezultat je previsok, jer igra nije bila na toj razini – kazao je Leko nakon Varaždina.
Promjena sustava
Svjestan je trener Bijelih da momčad ne pruža ono što bi htio, nije njegova ideja implementirana u igru. Nakon dva poraza od Istre i Rijeke, postavio je Leko oprezniju formaciju gdje je od dva veznjaka, Krovinovića i Pukštasa, pokušao napraviti ofenzivce koji će se pridodavati Livaji. Ali Livaja je i dalje ostao sam, u prvom dijelu susreta s Varaždinom i Goricom složili su Bijeli "jednu i pol prigodu". Leko je pritom dobio traženi balans u sredini, nije se ni protivnik naigrao, ali daleko je to bilo od Hajduka koji diktira ritam i dominira utakmicom. Dojam slabašne izvedbe pojačava i činjenica da su Bijeli na početku proljeća igrali sa Šibenikom, Istrom, Rijekom, Varaždinom i Goricom, a najveća iskušenja tek dolaze s gostovanjima u Maksimiru i Gradskom vrtu.
U mjesec dana Leko nije pronašao igru s kojom bi ostvario svoju ideju, a pritom se toliko "tinte prolilo" u priči oko sustava igre. Nećemo istu temu ponovno otvarati, ali je činjenica da je Hajduk u Varaždinu proigrao sa četiri u zadnjoj liniji umjesto početnog sustava 3-4-2-1. Protiv Gorice Bijeli su također više pružili u finišu dvoboja gdje su zaigrali 4-4-2, a ključni igrač pomaka jest Nikola Kalinić. S iskusnim centarforom puno opasnije djeluje Hajduk, svaki njegov ulazak s klupe donio je pomak igre Hajduka. Vjeruje li Leko 35-godišnjem centarforu i koliko je uopće spreman Kalinić pokazat će utakmice koje dolaze, ali sigurno je da se strategu Bijelih nudi rješenje. Prve poluvremena protiv Varaždina i Gorice proveli su Bijeli u čekanju odmora, dok su drugi dio s Kalinićem na travnjaku ipak bili na tragu dominantne ekipe kakvu Leko želi u bliskoj budućnosti.
Samo tri prinove
Uz sve navedene probleme u stvaranju igre i prihvaćanju novih zahtjeva s promjenom sustava, kadar se počeo osipati s nizom ozljeda, a pojačanja nisu stizala. Leko je u Istri spremao momčad, ali pritom je jasno istaknuo:
- Trebam četiri do pet pojačanja.
Umjesto pojačanja dobio je tek tri prinove. Je li stoga logično kazati da je i Leko razočaran? U Hajduk se vratio s jasnom idejom igre i još jasnijim kadrom kojeg želi imati na treningu. Od svega su na kraju ostale samo želje i Hajduk ne izgleda kako je Leko zamislio, a još manje kako su navijači sanjali. Ali Leko još uvijek uživa golemu podršku navijača na čijem je udaru najvećih kritika sportski direktor Nikoličius zbog tri skromne prinove ove zime. Kako god okrenuli, nije dobro.
POGLEDAJTE NOVU ‘VAR SOBU‘:
Što je Ivan Leko želio poručiti s izjavom kako nije u Hajduk došao kako bi trenirao juniore? U kakvom stanju splitski klub dočekuje najveći hrvatski derbi protiv Dinama? Je li se u redovima Modrih jedan igrač napokon stabilizirao? Kako je Istra 1961 došla do četvrtog mjesta u prvenstvu i je li to dokaz kako je projekt s Alavesom uspio? Odgovore na ta i druga pitanja saznajte u novom izdanju podcasta ‘VAR soba‘ s Ilijom Lončarevićem i Robertom Šolom: