Hajdučki puk opet je u transu, a još nije zaključena niti prva od četiri etape prvenstva. "Prgavoj familiji" od 112.510 članova (malo su usporili, za kraj godine će sigurno ubrzati) i može se kazati "mali milijun" pristalica "bijelih" lako je pasti u euforiju: dovoljna je pobjeda na Maksimiru, ali i činjenica da Hajduk poslije sedam kola ima plus četiri boda od Dinama, pa da krenu pjesme o naslovu prvaka.
Eto, kao da ne mogu naučiti lekciju koja se pogodila kao jučer, to jest ovog proljeća. Na startu u nastavak prvenstva Dinamo je u zaostaloj utakmici doživio visoki poraz od Lokomotive (0-3) na Maksimiru, tako je Hajduk u tom trenutku kao vodeći imao 41 bod iz 19 utakmica, Rijeka 35 i Dinamo 34 s utakmicom manje (usput, Rijeka je u prvom kolu proljeća morala na Poljud). Ali onda su pojačanog Hajduka zadesili lomovi, Rijeka, Lokomotiva, Dinamo (i u Kupu), na kraju Osijek, nanijeli su "bijelima" poraze u Splitu. Raspršili su se snovi o naslovu prvaka. Ipak kad se pogleda trenutno stanje Hajduk je na pravom putu da u najmanju ruku ostane u ravnopravnoj utrci za titulom. U protekla 33 prvenstva Hajduk je poslije prvih sedam kola najbolji skor ostvario u jesen 2006. sa Zoranom Vulićem na klupi, svih sedam pobjeda (21 bod), prethodno je Stanko Poklepović u premijernom izdanju hrvatske lige 1992. vodio "bijele" do šest pobjeda i jednom neriješenom (19), dok je Gennaro Gattuso sa svojom škvadrom dosegao pet pobjeda i dvije neodlučene, ukupno 17 bodova.
Na Poljudu poslije ovih 4-1 nad Goricom novinari su postavili pitanje talijanskom treneru o šansama za konačni trijumf, prije nego je odgovorio "Ringhio" je sebi u bradu zarežao: "Ma ne volim ta pitanja", onda je rekao:
- Teško je govoriti o prvenstvu, ne mogu ništa obećavati. Najvažnije je da igramo kao momčad, moramo raditi…
Tu uzrečicu "dobbiamo pedalare" odnosno "lavorare", znači moramo pedalirati, raditi i ranije je više puta ponavljao, tumačio kako su treninzi jedini lijek za još bolje igre, automatski i rezultate. Otkrio je:
- Poslije naše pobjede u Zagrebu pratio sam utakmicu Gorice protiv Rijeke, koju su izgubili, ali su mene zabrinuli. Shvatio sam da nam mogu nauditi, pa sam protekli tjedan radio na glavama igrača, upozoravao ih…
Hajduk je počeo još jednom primljenim golom, čak drugi put autogolom:
- Ali nismo paničarili, imali smo kontrolu, izjednačili, tako da je moj dojam kako rezultat prvog poluvremena nije bio realan. Livaja je imao nekoliko prilika, koje na račun svoje klase inače zabija. U drugom poluvremenu smo krenuli po pobjedu, jednostavno nisu nam se mogli oduprijeti…
U redu, Bruno Durdov je sa svoja dva gola, izvedena udarcima velemajstora, učinio rezultatski preokret, trener Gattuso ga je poslije desetak minuta povukao s terena kako bi taj mladić s nepunih 17 godina doživio "standing ovation", ali je Mister naglasio:
- Bruno igra u početnoj jedanaestorici, jer je to zaslužio najprije na treninzima, pa onda i igrama. Bilo bi pogubno da se umisli kako je odmah veliki igrač. On je na putu da postane veličina, ali njemu treba stotinjak utakmice da bi dosegao taj tretman.
Pa je "zajašio" na svojem principu da "ne poklanjam nikome ništa", kod njega "igraju jedino oni koji to zasluže svojim radom i žrtvom", upozorio je da "kod mene neće zagaziti na teren niti jedan koji nije discipliniran". Posebno je istakao da su igrači koji su s klupe ulaskom na teren (Hrgović od 46, Benrahou i Dajaku od 61, Sigur od 65. i Jurak od 87.) "unijeli svježinu", održali pravi ritam… Istakao je Stipu Biuka, pogotovo Anthonyja Kalika bez kojeg, po svim pokazateljima, ne može zamisliti svoju momčad.
A o time kako je Dinamo u Koprivnici izgubio bodove dao je svoje objašnjenje:
- Ljudi moji, svaka utakmica je teška, mene u nogometu ništa ne može iznenaditi. Nogomet se promijenio, tako da i one takozvane male momčadi nalaze načina kako se suprotstaviti jačima.
Slijedeći protivnik je Rijeka, derbi na Rujevici.
- Za nas je to veliki ispit, oni su fizička jaka momčad, naš Hajduk mora prikazati veliku igru da bi došli do bodova.
Osvrnuo se i na ulogu navijača, zahvalio im je:
- Naš zadatak je da svojim igrama zapalimo stadion, ali ne bakljama nego da našom energijom, entuzijazmom izazovemo naše na podršku.
To je prilika da se, po tko zna koji put pokuša upozoriti "torcidaše", koji drukanjem potiču kompletne tribine i momčad, svojim koreografijama izazivaju divljenje, da njihovi pirotehnički ispadi donose prepoznatljivu slikovitost, ali ujedno skupo koštaju Hajduka, pa se eto znaju dogoditi i nesreće (jednom "pirotehničaru" u ruci je eksplodirao topovski udar).
Junak utakmice bio je Durdov, postigao je dva nezaboravna gola uz asistencije Marka Livaje, logično je da je njegovo priznanje kako je "ove trenutka mogao samo sanjati", istakao je svoj ponos, ali i zahvalnost Livaji:
- On je moj idol, doživio sam san da igram uz njega. Mnogo mi je značila čestitka Livaje, ali i cijele momčadi. Zahvalan sam treneru na povjerenju… Inače, razgovarao sam i s Biukom, pomaže mi i on, kao i cijela ekipa. Puni smo samopouzdanja…
Mnogima je upala u oko trenerova gesta kada je poslije jedne greške prišao Ismaelu Diallu, poljubio ga, ohrabrio i onda ga u poluvremenu zamijenio. Eto, to je Ringhio, koji igračima doslovno daje svoje srce, podržava one koji na terenu igraju za momčad. I na ovoj predstavi uz Durdova u prvom planu je bio kapetan Livaja, postigao je svoj šesti gol, po peti put je svojim dodavanjima priredio prilike za završne šutove u mrežu (Durdovu dva puta, Trajkovskom, Krovinoviću, Bambi) tako da praktično njegov timbar nosi deset od dvanaest postignutih zgoditaka Hajduka. A da se ne govori o Livajinom utjecaju na ambijent, on je od igrača koji odlučuje o rezultatima momčadi, sada izrastao u primjer vođe na terenu i u svlačionici.
Uglavnom, premda Gattuso odriče pokušaje da ga se proglasi glavnim akterom za zamah momčadi u ovom prvenstvu, ipak je on pravi temelj jednog novog Hajduka.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....