Marko Livaja u sat vremena. Pomislit ćete da je puno, ali kada sjednete za stol sa tako zanimljivim igračem i čovjekom, malo je i 24 sata, a kamo li samo jedan. Pitanja i tema je pregršt, jer Livaja je sa 29 godina igrač u usponu karijere. Toliko je toga već prošao, ali kao i svi mi, nada se da najbolje tek dolazi. Prošle sezone zabio je 28 pogodaka u HNL-u, postao golgeter lige, srušio sve klupske rekorde, ali ljudski je vjerovati da je sezona iz snova jedna od onih koja se tek pojavljuje na horizontu.

- Nadam se da moja najbolja sezona tek dolazi, iako je pojedinačno gledajući i prošla bila odlična. Kako za mene, tako i za momčad. Osvojili smo trofej nakon devet godina, ali sigurno je da se nadam još boljim i uspješnijim sezonama – kazao je Livaja.

Prije četiri dana legendarni kapetan Bijelih Ivica Šurjak ispričao je anegdotu sa svojim unukama koje su mu jasno kazala "dida pusti nas sa pričama kako si ti igra, donesi nam dres Livaje". Sve je o statusu najboljeg igrača Bijelih rečeno u toj priči. Idol mladih i starih.

- Pogledao sam video, drago mi je da djeca u Splitu imaju idole koje gledaju, a posebno sam ponosan što je takvu priču ispričao legenda poput Šurjaka. Ali, također vjerujem da ćemo biti još uspješniji. Kada si uspješniji još više ljudi povučeš prema nogometu i Hajduku. Svi mi volimo Hajduk, ali rezultat je jako bitan.

Rezultati su ključni

Dokle interes može ići sa rekordnih 87.000 članova, sa rasprodanim stadionom u više navrata...? Za takav status Hajduka u očima navijača Livaja je svakako najzaslužniji, jer njegovi se dresovi i majice prodaju u desecima tisuća primjeraka.

- Nisam samo ja, cijeli klub stoji iza toga na čelu sa marketinškom službom. Ali, rezultati su ključni, svi znamo kakav je Split grad. Čim se počne pobjeđivati, euforija je enormna. Međutim, stalno mislim da smo prošle godine mogli i više. Osvojiti prvenstvo, jer napravili smo dva-tri "kiksa" koja su nam odnijeli titulu. Osvojili smo Kup, time smo se makar malo odužili navijačima.

Nova sezona nije počela na nivou prošlogodišnje.

- Dinamo je na 11 bodova plusa, mi imamo utakmicu manje, a oni igraju dobar nogomet. Ušli su u Ligu prvaka, međutim mi moramo primarno gledati sebe. Njihov rezultat daje nam snagu da se borimo s njima i ove sezone, daje nam motiv, ali još ne igramo naš najbolji nogomet. Imamo dosta prostora za napredak. Nadam se da ćemo u kraćem razdoblju preporoditi i da ćemo se vratiti našoj igri koja nas je krasila u zadnja četiri mjeseca prošlog prvenstva.

Što je razlog slabijih igara?

- Dosta ozljeda, a uz to, neki porazi te dotuku na psihološkoj razini. Primjerice Superkup izgubljen nakon jedanaesteraca, zatim i poraz od Dinama u prvenstvu. Uvijek postoje neke utakmice koje su okidač gdje sezona može krenuti na drukčiji način. Ali, bitno je da smo svjesni koliko bolje možemo.

Već se se na pripremama pokazalo da Hajduku nedostaje snage, moći, fali igre u kojoj bi se stvaralo više prilika.

- Prijateljske ne gledam na istoj razini kao službene utakmice. Svi se žele dokazati, imali smo 30 igrača na priprema, i nismo igrali sa prvih 11. Možda smo mogli i bolje na pripremama, ali ne treba se opterećivati s tim razdobljem. Naš je problem više psihički, nego fizički.

Superkup Vas je zabrinuo?

- Igrali smo 60 minuta dobro, zadnjih pola sata smo bili dosta lošiji. Lutrija jedanaesteraca je više pshički aspekt u kojem je presudilo iskustvo. Druga utakmica s Dinamom je bila još bitnija. Poklonili smo im prvi gol, primili četiri za jedno poluvrijeme. Momčad poput nas ne smije dopustiti da primi četiri pogotka u pola sata protiv Dinama.

U četiri dana dvaput po četiri pogotka. Nakon Dinama i Villareal na utakmici u Valenciji

- Villareal je druga priča, iako smo i tu primili neke jeftine pogotke. Moramo na tome poraditi, jer inače smo primali dosta jeftinih pogodaka ove sezone.

Dvije utakmice sa Dinamom pokazale su veliku razliku, ali prošle sezone je bila sasvim druga slika. Hajduk čvrst, kompaktna, sa tri utakmcie bez primljeong pogotka i dvije pobjede u derbijima kontra Dinama.

- Dinamo je dominirao u oba susreta na početku sezone. Nismo bili na nivou u derbijima s Dinamom kao prošle godine. U proteklom prvenstvu sve nam se pozitivno okrenulo na Rujevici. Pobjedom protiv Rijeke krajem studenoga ušli smo u seriju fantastičnih utakmica. Može se to ponoviti i ove godine, ali na početku sezone nismo bili na potrebnom nivou.

Nedavna dva remija, Šibenik i Istra, dvoboji su gdje je Hajduk i prošle godine izgubio prvenstvo.

- Protiv Šibenika i nije bila tako loša utakmica, imali smo dobre prilike za povesti dva razlike. Međutim, poslije prvog pogotka smo se vratili natrag. Povukli smo se, a to nam se često događalo i proteklih godinu dana. Nije to pitanje za trenera, to je na igračima. Moramo više riskirati, ne smijemo se braniti protiv Šibenika, jer neće drugi zgoditak doći sam od sebe. To je naš najveći problem kada igramo sa slabijim protivnicima. Razlika između nas i Dinama je upravo u tim susretima. Mi u Šibeniku primimo gol u 97. minuti, a Dinamo u 93. dođe do pobjede protiv Gorice. I tu se napravi prednost. Mi smo na putu da postanemo prava momčad, ali još je puno posla pred nama. Nemamo više pravo na kiks. Borba za prvo mjesto nema više prostor za pogreške.

Za dva tjedna stiže Dinamo koji je mislim trenutno najviše fokusiran na Ligu prvaka. Prilika za Hajduk?

- Svi tako misle, a ja se na slažem. Meni je lakše igrati svaka tri dana nego tražiti izazove u utakmicama svakih sedam dana. Podražaj je veći kada češće igraš. Zabluda je priča o umoru. Dođeš u neki dio sezone kada si iscrpljen, ali tek je početak, Dinamo još nije iscrpljen.

Dinamo je mislima u Europi, a Hajduk je svoj europski put završio krajem kolovoza. Livaja ne krije da mu je žao.

- Kako mi ne bi bilo žao, iako sam svjestan da smo ispali smo od Villareala, momčadi koja je favorit za osvajanje Konferencijske lige. Međutim, primili smo prejeftine golove kao i prošle godine u Kazahstanu. Ozbiljnoj momčadi ne mogu se dogoditi takve utakmice.

Kada se spomene ego i žestoki temperament, sjetimo se svega što je u karijeri prošao Livaja. Jeste li mogli više napraviti da ste ukrotili svoj vrući temperament?

- Sigurno je bilo situacija koje sam mogao prešutjeti, pustiti da se odvijaju na drukčiji način, ali to ne bih bio ja. Grizao bi sebe zašto nisam rekao nešto u tom trenutku ili zašto nisam napravio. Više bi se grizao za ono što nisam rekao ili napravio, nego zbog toga što sam uradio.

Posebno je upečatljiv ostao događaj iz Atene u kolovozu 2018., incident nakon utakmice AEK – Mol Fehervar gdje ste zaradili crveni karton radi fizičkog sukoba sa igračem gostiju Lazovićem.

- Počelo se problem vući još na prvoj utakmici u Mađarskoj. Rekao mi je "vidimo se dole iza utakmice". Ja sam rekao "dobro, vidimo se". Došao sam iza utakmice i dogodilo se to što se dogodilo. Moja greška, dobio sam četiri utakmice kazne neigranja u Ligi prvaka. Kasnije sam ponovno dobio crveni u prvom nastupu za AEK u Ligi prvaka. Čista nesreća. Imao sam žuti i pogodila me lopta u ruku. Penal, drugi žuti, isključenje. To je bila nesreća.

Te jeseni ste debitirali u reprezentaciji Hrvatske, trebala je to biti jesen najvećeg iskoraka u karijeri započetoj na San Siru. U Interu se niste sa 19 godina naigrali.

- Prije 10 godina sam odigrao sam šest utakmica za Inter u Europi, između ostalih i protiv Hajduka. Osvojio sam i Ligu mladih. Međutim, nakon godinu dana sam otišao, jer sam htio igrati. Preselio sam u Atalantu što mi i nije bio pravi potez.

Niste uspjeli u talijanskom nogometu, a svi su znali da ste veliki talent.

- Nije bilo u Italiji kao danas, nije se guralo mlade igrače. Ni Coutinho nije prošao. Vjerovalo se iskusnima, nije se forsiralo mlade.

Nakon dvije sezone Italije otišli ste u ljeto 2014. u Rusiju.Kako ste se tamo snašli?

- Nikako. Ništa mi nije odgovaralo. Čim sam došao na pripreme shvatio sam da sam pogriješio. Došli na pripreme u Rubinu, a trener kaže "dva tjedna trčanja bez lopte". Uh, rekao sam sebi "vratit ćeš se prije nego si došao". Odigrao sam polusezonu, upisao 15 nastupa, ali uglavnom ulazio s klupe. Bilo mi je hladno, nisam noge osjećao. Liga tvrda, ne igraju nogomet. Fizička liga. Jedva sam čekao vratiti se u Italiju, pa sam izabrao posudbu u Empoli.

Nakon Italije slijedila je najbolaj liga po izboru Livaje – Primera.

- Španjolska mi je uvjerljivo najbolja. U Las Palmasu me dočekao sjajan trener, Quique Setien. Malo je daleko do Kanara, ali što se tiče nogometa, sve mi se dopalo. Halilović? Došao je zadnja tri mjeseca u Las Palamas. Vidim ne igra u Rijeci.

Kako ste se slagali sa Boatengom ? Dva osebujna lika u istoj svlačionici.

- Imao je problema sa ozljedama, došao je u Las Palmas oživjeti karijeru. Vidjelo se na njemu da je pravi igrač. Dobro smo se mi slagali, ali domaći su držali svlačionicu. Ko pravi otočani drže se skupa. Španjolski Bračani.

Odličan život u Grčkoj

Nakon Španjolske stigla je Grčka, blistavo razdoblje karijere u AEK-u.

- Najviše mi je pomogao boravak u AEK-u, četiri godine sam stalno igrao. Grčka lig je tvrđa od HNL-a, ali ima dobrih igrača. I moram reći, život mi je bio odličan. Čim vidim more, odmah mi je dobro. Mentalitet je sličan Splitu, Živio sam u Glyfadi, na moru. Jelo? Ne volim eksperimentirati, preferiram ja talijanski tip kuhinje. U Rusiji mi nije bilo jednostavno, ali našao sam jedan restoran s ljudima iz regije, pa sam se kod njih hranio.

I na kraju, ili bolje reći na novom početku, opet Hajduk. Kako je došlo do ideje povratka? Ipak ste dolazili u ekipu koja je bila šesta na tablici i što je još lošije, djelovala je ko "razbijena vojska".

- Nisam strahovao, valjda je tako moralo biti u životu. Četiri i pol godine sam bio u AEK-u, ali nisam se višee vidio u Ateni. Htio sam nešto novo. Imao sam ponude iz Italije, Turske, Španjolske, Arabije, ali i poziv iz Hajduka.

Tko je nazvao?

- Predsjednik Jakobušić. U siječnju me nazvao da me malo pita kako sam, što se promijenilo u Grčkoj otkada je zadnji put bio. I tako, ništa posebno. samo pitao ništa posebno. Još sam tada bio u pregovorima sa AEK-om, ali razmišljao sam o povratku.

Kako je supriga reagirala na ideju povratka?

- Rekla mi je da sam lud, ali znate da ja odlučujem.

Neće me zvati Juventus

Više hrabar nego lud, tako bi danas ocijenili povratnički potez.

- Onaj tko me poznaje, zna da ja ne volim da je sve lagano u životu. Ne bih guštao u tome da svake godine lagano osvajam titulu. Primjerice, da sam igrač Cityja ništa mi ne bi bilo zanimljivo. Volio bih osvajati, ali na drukčiji način. Mogao sam ići u neke klubove gdje bi uzimao titule, ali našao sam se ovdje.

I postao popularan kao nitko dosada. Nisu Jerković i Šurjak osjetili takvu vrst popularnosti, da im na autobusima piše "ostani".

- Nije bilo u njihovo vrijeme displaya na autobusima, pisalo bi sigurno i za njih. Kada se događala ta priča "Livaja ostani" u početku sam mislio da je neka šala. Ali, kada sam shvatio dokle je sve otišlo, presjekao sam i sa obitelji odlučio ostati.

U Splitu Livaja uživa na kupalištu Zvončac pored bazena Jadrana. Tu je njegovo "gnijezdo", njegovo društrvo i prijatelji. Koja je tajna Jadrana i nogometa na skalini ?

- Većinom ljude znam, 10-ak godina sam dolje. Opušten sam, nitko me ne pita ona pitanje tko dolazi u Hajduk i slične priče. Ali, ja inače ne pričam o tome tko je kakav, o treneru, suigračima.....

Kako ste reagirali na navodne poruke iz svlačionice koje su se u javnosti pojavile nakon odlaska Dambrauskasa?

- Krivo mi je što su ljudi to prezentirali kao neku negativnu priču, a svlačionica ne može biti bolja. Gazda? Nisam ja gazda svlačionice, ima nas dosta iskusnih.

Nikola Kalinić? Možemo zajedno, ne bojte se.

Hoćete li završiti karijeru u Hajduku?

- Ne razmišljam o tome. Igrao sam vani, sve sam prošao, nije da mi gori pod nogama da negdje moram ići. Ali gdje da idem? Sigurno me neće zvati Juventus nego klub koji je šesti-sedmi. I što ću ja tamo? Bolje mi je ovdje i boriti se za naslov prvaka. Engleska? Na početku karijere sam želio otići igrati u Englesku, ali prošla me ta želja.

Do kada ćete igrati?

- Profesionalno sam krenuo sa 16 i pol, a kada osjetim da više ne mogu, onda ću prestati. Volim sve sportove, samo da se igra. Natjecateljski sam tip. Tenis, padel, karte, balote... sve igram. Nakon karijere? Neću biti trener, ne bih mogao voditi 20 igrača. Kako skupiti 20 glava na jednom mjestu to bi bio problem. Ostat ću u nogometu. Tako danas razmišljam, ali možda se za šest-sedam godina nađem u nekom drugom sportu. Igrat ću sigurno dok ne osvojim titulu s Hajdukom. Ali ne bojte se, neću prestati ako osvojimo ove godine.