Marko Livaja podigao je pehar na Rujevici, ali i megafon. Oba poteza ušla su u povijest, premda će ga ovaj drugi koštati kazne. Ali, koliko god apsurdno zvučalo sa legalističke strane, taj megafon će podići njegov status u očima navijača Hajduka. Status koji ionako u zadnje dvije godine nema gornjeg limita.
Livaja u Rijeci definitivno nije s megafonom u ruci napravio potez profesionalca, ali navijači ga i obožavaju zbog takvih detalja. Bez obzira koliko zatvarali oči pred tom činjenicom, moralizirali o njegovom činu sjedinjavanja s tribinama, navijači obožavaju ljude iz naroda.
Maradona je najbolji primjer. Messi je u trofejnoj usporedbi daleko veći, bolji i jači od Maradone. Ne mogu se sve Messijeve Lige prvaka i naslovi s Barcelonom, da ne dodajemo i PSG, staviti na istu vagu s Maradonom i njegova dva scudetta s Napolijem. Težinu je Maradona dobivao kao svjetski prvak sa Argentinom, ali nije jedini. Međutim, Maradona je za navijače uvijek bio "uno di noi". Jedan od nas. Gotovo isti kao ljudi koji ga prate s tribina. Čovjek s emocijom, porocima, slabostima, nogometni čarobnjak koji je i zbog slobodnijeg načina života i ponašanja prepoznat kao mitski idol.
Livaja je takav profil čovjeka. Neukrotiv, svoj, poseban. Niste nikada čuli da je s Hajdukom pregovarao oko novca, Livaja je u Hajduku zato što mu je gušt igrati za splitski klub. Dobro je plaćen, da ne bi rekli da igra "za brokve", ali prije svega uživa i pritom ne misli kako će se nekome dopasti. Jer, Livaja je pravi mangup s ulice, zato se navijači s njim lako identificiraju. U svojoj riznici trofeja s Hajdukom ima dva Kupa, a koliko je samo igrača Bijelih koji su osvojili i po pet Kupova.
Ali, ni blizu nemaju status u očima i srcima navijača kao Livaja. Pred dvije godine cijela se Dalmacija digla na noge kada je trebao produžiti ugovor. Na gradskim autobusima umjesto broja linije pisalo je "Livaja ostani", po trećeligaškim travnjacima igrači su na utakmice izlazili noseći transparent sa istom porukom. Njegove majice danas se najbrže rasprodaju u klupskom fan shopu, a dresovi dominiraju u prodaji. Da igra za neki drugi klub, da se u životu rodio negdje sjevernije ili južnije, imao bi identični status kod navijača. Jer, nije fake, nije prevara. Livaja je takva glava.
Zato će očekivana kazna HNS-a, bila velika ili mala, skromna ili žestoka, još više učvrstiti status Livaje kao ikone navijača Hajduka. I nema spora, možete o tome misliti što god hoćete, ali u nedjelju na Poljudu očekujte ovacije Livaji kao da je već i prije utakmice zabio tri gola. Ne zbog 100. nastupa, nego zbog toga što su navijači u njemu prepoznali svog idola i svakog dana ga sve više obožavaju. Livaja je hajdukovcima Maradona, a Messija ionako nemaju.