Dva mjeseca su ostala do završetka sezone, Bijelima ostaje deset utakmica do kraja, a da bi što spremniji dočekali zanimljivu završnicu, hajdukovci su četiri dana proveli na odmoru. Valdas Dambrauskas u četvrtak se vratio iz Litve. Posjetio je svoju obitelj koja živi u Vilniusu, te majku u rodnom gradiću Pakruojisu na sjeveru države. Pritom se, kao i mnogo puta dosad, susreo s istim pitanjem - “što je to Hajduk?”. Uistinu, kako se ljudima u Litvi može opisati Hajduk?
- Uh, rekli ste da ćete početi s laganim pitanjem, ali ovo sigurno nije jednostavno pitanje. Kad živite u Splitu, onda znate što je Hajduk, ali kad trebate nekome drugome objasniti, onda ponestaje riječi. Zaista nije jednostavno, treba Hajduk doživjeti. Strast, ljubav na prvi pogled, entuzijazam ljudi koji su toliko privrženi klubu... Zato je teško objasniti što je Hajduk. Povijest, ljubav, tradicija, strast, sve je to Hajduk. Klub koji ljudima znači nešto veliko, klub koji spaja ljude - kazao je Dambrauskas.
Do Hajduka je stigao preko Ludogoreca, bugarskog prvaka u kojemu je proveo devet mjeseci prošle godine. Kako bi se današnji Hajduk proveo u sudaru s Ludogorecom?
- Zahtjevno je uspoređivati dva kluba, čak i nezahvalno. Oba kluba su velika, a ako krenemo komparirati, Hajduk ima ono što nema Ludogorec na tribinama, ali bugarski klub ima trofeje. Taj dio nedostaje Hajduku u ovom trenutku. Međutim, ako uspoređujemo igrače i kompletne momčadi, slična je situacija. Teško je kazati tko bi pobijedio u tom ogledu.
Gdje je lakše biti trener, u Ludogorecu ili Hajduku?
- Uživam u poslu, u iskustvu, u izazovu, zato nema razlike. U Ludogorecu sam također imao isti pritisak kao i u Hajduku jer u oba kluba nije opcija izgubiti utakmicu. S oba kluba sam imao isti cilj, boriti se za najveće dosege. Za trenera je izazov uvijek isti, kreirati atmosferu i učiniti sve da momčad bude uspješna.
U Gorici ste imali predah od pritiska, pretpostavka je da tamo niste imali obvezu osvajanja naslova?
- Tko kaže da nisam imao tu zadaću!? Nisu ljudi u klubu rekli da moraju nešto osvojiti, ali ja sam sebi najveći motivator i najveći kritičar. Kad sam došao u Goricu, napravio sam iskorak u karijeri, u Ludogorecu i Hajduk također. Nema u životu malih ciljeva, uvijek želim najviše. Imali smo Nikoličius i ja u Gorici strategiju što raditi svake godine. Kao što imamo i u Hajduku...
Dobre šanse
Zna se koji je plan u Hajduku, odnosno, cilj - osvojiti trofej ove sezone! Hoćete li sezonu smatrati neuspješnom ako ne osvojite trofej?
- Za mene je trofej nešto jako značajno u životu, u karijeri. Imamo dobre šanse, ali svaka sljedeća utakmica je najvažnija. Znate da ne gledam dva mjeseca unaprijed, ne kalkuliram s rezultatima. Ali, s druge strane, znam da imamo šansu doći do tri trofeja. Kup, prvenstvo, zatim i Superkup, izazovi su koji se nude u sljedeća četiri mjeseca. Neuspjeh? Uzeo sam trofeje u tri države, ali jasno je da gledam što je sljedeće. Ako pričamo o razini kluba, nijedan rezultat nije nikakva katastrofa. Što god da se dogodi, imat ćemo podršku navijača i živjet će klub. No, jedno je jasno, moramo manje pričati o trofejima, a više raditi na tome da Hajduk bude jači u svlačionici i na terenu. Možemo mi pričati o trofejima, ali ako nemate proces sve je uzalud. Kad imate mentalnu stabilnost, kad znate što radite na terenu, onda dođu i trofeji. Svaki dan idemo u tom pravcu i nadam se da ćemo doći do cilja.
Imaju li u tom procesu igrači Hajduka pobjednički mentalitet? Mnogi tvrde da nemaju, da pucaju u najjačim utakmicama i zbog ne mogu pobijediti u derbijima?
- Izgubili smo samo jednu utakmicu u pet mjeseci, ne vidim problem u mentalitetu. Svaki igrač Hajduka je gladan uspjeha. Svaki želi odjenuti dres i boriti se, izaći na travnjak i biti vrijedan ispred navijača. Maksimalno vjerujem da pružaju maksimum, da imaju pobjednički mentalitet.
Koliko vam je u procesu stvaranja momčadi otežavajuća okolnost činjenica da je momčad dobila 16 novih igrača u posljednjih godinu dana?
- Ne uzimam to kao otežavajuću okolnost, niti u tome tražim alibi. Nogometna povijest ima toliko primjera gdje se rezultat napravi u kratkom roku. Prošle sezone Tuchel dođe i uzme Ligu prvaka, drugi put u povijesti Chelseaja. Moramo gledati u oba smjera. Uzbuđenje je, napeto je, veliki je izazov, ali taj izazov traži vrijeme i proces. Kada dođete kući, ne letite na 10. kat, nego idete liftom. Želim reći, nije sve uvijek u ružičastim bojama, nije sve idealno, ali bitno je da znate kuda idete.
Koji sustav igre u tom procesu stvaranja momčadi smatrate idealnim za Hajduk ? Igrali ste 4-3-3, 3-5-2, 4-2-3-1...
- Ako pričamo o brojkama, o samoj formaciji, to nije toliko važno. Pričamo o ljubavi, o navijačima koji žele vidjeti strast u igri. Žele osjetiti energiju na terenu. Žele vidjeti Hajduka koji je hrabar, riskantan, atraktivan i napadački orijentiran. Neće to uspjeti u svakoj utakmici, ali u proteklih pet mjeseci smo postigli puno zgoditaka, napravili evidentan progres.
Nije u redu
Slojevito je trenersko obrazovanje Dambrauskasa, koji zbog toga pragmatično odgovara na pitanje “koji vam je najbolji sustav?”.
- Sustav koji donosi pogotke i tri boda! Ako sustav daje golove, znači da igramo dobar nogomet i navijači su zadovoljni. Čim postigneš pogodak, odmah si u prednosti. Znao sam u karijeri odigrati 3:3, ali nikada nisam ostao bez bodova ako je moja momčad postigla četiri pogotka. To je moj sustav, zgodici i bodovi.
U tom sustavu najviše zgoditaka postiže Marko Livaja. Nismo ni sumnjali da je Livaja najbolji igrač kojeg je Dambrauskas vodio u karijeri.
- Nije u redu da ga uspoređujem s drugima, ali ako prođete ulicama Splita i pitate ljude tko je najbolji, svi će imati isti odgovor. Zašto Livaja? Zato što ljude čini sretnima, zato što ima strast za ovaj klub i svoj grad.
Konstantna tema uz Livaju je suradnja s Nikolom Kalinićem. Nećemo opet o tome, ali ostaje pitanje mogu li biti najbolji tandem lige?
- Vrijeme će pokazati, ali obojica su veliki igrači. Nikola Kalinić je igrač, kao i Marko Livaja. Pokazao da je želi biti ovdje, ima san osvojiti trofej s Hajdukom. Mjesec dana smo pričali o njima dvojici i uvijek sam ponavljao - imam ih kao opcije, a ne problem. Možda trebaju vremena, ali svaku utakmicu koju su odigrali zajedno pokazali su da mogu. Pokazali su velike stvari. Ne razumijem stalno ta ista pitanja o Kaliniću i Livaji jer s igračima poput njih dvojice imamo velike šanse nešto osvojiti. Uz to, njihov doprinos je veći od samog terena. Mladi igrači imaju uzore, imaju od nekoga učiti.
Kada smo već spomenuli mlade, zašto je Stipe Biuk ove sezone postigao samo jedan pogodak i pritom je prvi koji u zamjenama odlazi u svlačionicu? Gdje je njegov problem?
- Trebamo globalno gledati, Biuk je 19-godišnjak. Prošle sezone Hajduk se borio za četvrto mjesto, a danas je Biuk u momčadi koja igra finale Kupa i pritom se u zadnjih mjesec i pol dana sezone bori za titulu. Počeo je dosta utakmica, malo igrača od 19 godina starta u ekipama koje se bore za naslov prvaka. Iskreno, Biuk ima enormni potencijal i jedino o njemu ovisi kako će ostvariti taj potencijal. Počeo je obje utakmice s Dinamom, bio je na terenu. Nije zabio puno zgoditaka, ali protiv Gorice u polufinalu Kupa imao je tri-četiri šanse. Biuk doprinosi asistencijama, ima kvalitetu, razumije igru i može igrati presing.
Naučit će puno toga
Slična je situacija i s Marinom Ljubičićem, koji ipak igra rjeđe od Biuka. Je li dolaskom Kalinića za Ljubičića bolja opcija bila posudba?
- Za Hajduk je sjajno da ima dva igrača iz Akademije, koji su u prvoj momčadi ove sezone kada se klub bori za trofej. Naučit će puno toga što se ne vidi na terenu. Posudba? To je možda pitanje za sportskog direktora, ali ja ću reći svoje mišljenje. Bolje je Ljubičiću 20 u Hajduku, nego 90 negdje na posudbi. Uči od Kalinića, trenira s njim i to će mu puno više značiti nego da negdje na posudbi zabije golove. Na posudbu može ići kad god hoće.
Jeste li uistinu htjeli dovesti Lovrića i Kalika u Hajduk ove zime?
- To su pitanja za sportskog direktora, nisu tema za mene.
Što vas se najviše dojmilo u ovih nekoliko mjeseci koliko živite u Splitu?
- Pun stadion. Naučio sam što znači rasprodano. Volim kada ljudi dolaze na stadion, volim kada su sretni. Ljudi slave, to govori za što žive. Što se tiče grada Splita, malo sam vidio. Gotovo ništa. Živim na relaciji stan - stadion, tek sam četiri-pet puta otišao s obitelji ili prijateljima na ručak.
Dambrauskas živi nogomet u punom smislu te riječi. Svaki vikend pogleda sve utakmice HNL-a, a onda okrene na Serie A. Tko u HNL-u igra nogomet po vašem guštu?
- Hajduk! Što da vam kažem. Gledam sve, ali Hajduk je za mene prvi u svim kategorijama. Osim HNL-a, pratim svoje bivše klubove, zatim klubove u kojima su naši posuđeni igrači i potom Serie A. Najčešće gledam Juventus i Milan, ali moj prvi favorit je Napoli. Gledam i englesku ligu, ali talijanska me više zanima.
Tko je igrač po Dambrauskasovom guštu u europskom nogometu? E, to je već pitanje sa širokim odgovorom.
- Uvijek oni koji zabijaju golove, igrači koji potezima stvaraju razliku. Robert Lewandowski, potom Luka Modrić i Virgil van Dijk. Kada gledate Van Dijka, mislite da može sam igrati u obrani, da mu ne trebaju suigrači u liniji. Primarno težim napadačima koji uveseljavaju ljude i donose pogotke. Ali, možemo danima analizirati kako jedan Luka Modrić igra s 37, a Van Dijk je u kategoriji obrambenih moj idol. Ima sve.
Prilika, a ne pritisak
Koji je najveći cilj u vašoj trenerskoj karijeri?
- Osvojiti s Hajdukom. Što? Prvenstvo, Kup, otići u Ligu prvaka s Hajdukom, to bi bilo nešto što se ne može ni sa čime komparirati. Ni o čemu drugome ne razmišljam.
Za kraj i standardno pitanje - osjećate li pritisak pred ulazak u zadnja dva mjeseca sezone? Finale Kupa igra se u Splitu.
- Ne mislim na finale, to svakako nije moja noćna mora. Uostalom, zašto bih osjećao pritisak? To je prilika, nije pritisak. Ne možeš biti negativan, a pritisak je negativan. S moje strane je izazov. Osvajao sam trofeje u Bugarskoj, Litvi i Latviji, ali Hajduk je poseban i najznačajniji. Uspavani div koji sanja o novom trofeju.