Hajduk se u Varaždinu ponovno dosta namučio da bi osvojio tri boda. Tko zna bi li ih i osvojio da Elezi u 56. minuti nije onako nekontrolirano dobio crveni karton. Međutim, izgledao je Hajduk bitno bolje nego što je to bio slučaj u 3. kolu, kada je na istom stadionu slavio 2:0. Tada su Varaždinci imali 25 udaraca, osam u okvir gola, odigravši utakmicu u kojoj su potpuno nadigrali Splićane koji su imali samo dva udarca u okvir gola. Oba je Marko Livaja pospremio u mrežu, pa je ispalo da je Hajduk rutinski slavio. A pobijedio je - nezasluženo, jer je nogomet sport u kojem ne tako rijetko pobjeđuju momčadi koje igraju slabije od suparnika.
Tada su u postavi bili Biuk, Atanasov, Sahiti, Grgić i Borevković, kojih sada nije bilo. Prva dvojica su otišla, preostala trojica su ozlijeđena. Njihova su mjesta zauzela tri 18-godišnjaka (Prpić, Pukštas i Capan), te Awaziem i Fossati. Hajduk je stoga na papiru bio značajno slabiji nego ljetos. I došao je u Varaždin s dva teška poraza u nizu, s brojnim sumnjama, pa i prozivanjima upućenima Ivanu Leki, još više ljudima koji vode klub. Napokon, i Torcida je na tribinama izvjesila transparent na kojem je čelnicima jasno poručila da ova momčad hitno treba pojačanja. Ne možeš ostati bez trećine momčadi iz prvog dijela sezone i tražiti pobjede.
I takav Hajduk - psihološki rastresen, s igračima koji se još uvijek pokušavaju adaptirati na zahtjeve novog trenera Ivana Leke - došao je u Varaždin s idejom da kroz igru traži rezultat. Jer je to minimum koji se od Hajduka očekuje, tko god bio na terenu. I toga Leko nikada neće odstupiti, koliko god ga neki zbog toga (!) prozivali. Tko god misli da će biti drugačije - premalo poznaje nogometne zakonitosti. Kao što je velikoj zabludi onaj tko misli da Hajduk ima momčad za naslove ili trofeje.
Međutim, Hajduk ima trenera koji nema problema maksimalno se izložiti kritikama i sumnjama, te usprkos njima čvrsto gurati svoju viziju u kojoj mjesta ima samo igrače koji su ga bezrezervno spremni slijediti. Pa će u udarnu postavu gurnuti tri juniora, a na klupi ostaviti Benrahoua ili Mlakara, igrače koji su prošli englesku i francusku ligu. I koji su neusporedivo plaćeniji od Pukštasa, Prpića ili Capana.
Napisali smo da Hajduk 11 godina nije imao tri 18-godišnjaka u udarnoj postavi. A i tada je to bilo u rezultatski potpuno nevažnoj utakmici. Ova je bila jako važna za Hajduk, a posebno važna za Ivana Leku. Koji je nakon samo nekoliko tjedana boravka na Poljudu osjetio koliko malo kritičarima treba prostora da krenu u ofenzivu. No, nisu ga uplašili.
Mlakar je u 19 nastupa zabio četiri gola, a igra centarfora. Pukštas je drugi puta bio starter i na kontu ima tri gola, a vezni je igrač. Tri gola zajedno su do sada u prvenstvu zabili Krovinović, Grgić, Fossati i Kalik. Kalik kao najmlađi među njima ima 25 godina, Pukštas ima 18.
Marko Capan je u Varaždinu debitirao za Hajduk. Tri dana ranije igrao je 90 minuta u juniorskoj Ligi prvaka, u teškoj utakmici protiv Šahtara. Protiv Ukrajinaca je asistirao za pobjedu (1:0), u Varaždinu je asistirao za vodeći gol Melnjaka. Pokazao jer mirnoću, sposobnost da brzo otvori napad, te odlično izvođenje prekida.
O Dominiku Prpiću već smo sve rekli. Stoper koji je s 18 godina najkompletniji obrambeni igrač Hajduka. Awaziem je ukupno još uvijek bolji, ali Awaziem je i u Varaždinu "asistirao" za loptu u mreži svog golmana. I to uporno radi iz utakmice u utakmicu.
Leko ih sve vidi na treninzima i nema problema gurnuti u vatru onog koji ispunjava zahtjeve modernog nogometa kojeg je kao trener godinama modelirao radeći u Belgiji. Pukštas, Capan i Prpić ih ispunjavaju više nego neki daleko iskusniji i dok je tako igrat će. Ti dečki vjerojatno nisu Pedri i Gavi, ali radom i sposobnostima zaslužuju šansu. Leko je to brzo prepoznao.
I jasno je da će ti juniori do kraja sezone puno oscilirati, te da će Hajduk s njima teško pobjeđivati u serijama. Međutim, neće u serijama pobjeđivati ni s onima koji nisu u stanju pratiti Lekine zahtjeve. Koji nisu nikakva znanost, nego zahtjevi bez kojih danas ne možeš igrati ni u jednoj iole ozbiljnijoj ligi.
Hoće li Hajduk uspjeti dovesti pojačanja i kakva će se ona pokazati tek ćemo vidjeti. Yassine Benrahou za sada nikoga nije impresionirao. Marokanac je tek stigao, prihvatit ćemo da treba vrijeme za adaptaciju, ali svejedno bi se od pojačanja očekivalo nešto više, koliko god malo do sada igrao. S dva do tri prava pojačanja - ako i dođu - Hajdukova bi svlačionica mogla vidno narasti, ali ne toliko da bi mogla ugroziti Dinamo, koji je kvalitetno daleko jači, a k tome ima i ogromnu bodovnu prednost.
Stoga je Hajdukov i Lekin proljetni zadatak sasvim jasan. Napraviti selekciju koja bi na ljeto mogla igrati ono što Leko i Hajdukovi navijači već dugo očekuju. Pukštas, Capan i Prpić na pravi način mogu napredovati samo ako će igrati s boljima od sebe, te trenirati i igrati onako kako moderni nogomet traži. I to je Hajdukov i Lekin jedini imperativ, a onda i prvi preduvjet da Hajduk jednom bude konkurentan Dinamu.
Pustimo zato Leku neka radi i gura po svome, jer bolji put za Hajduk trenutačno ne postoji. Pukštas, Capan i Prpić s njim su u samo nekoliko tjedana naveliko profitirali. A samo s takvim igračima u svlačionici može i Hajduk profitirati...