Na Poljudu će igrati klubovi kojima je proljeće postalo noćna mora, ali Gorica je bar dobila dobru vijest

U miru i tišini, bez uobičajene pompe koja prati tjedan kada se igra protiv Hajduka ili Dinama, pripremaju se igrači Gorice za posljednje gostovanje u sezoni u Splitu. Simbolika je te utakmice da se sastaju klubovi kojima je drugi dio prvenstva postao noćna mora. Kako je sve sjajno izgledalo za njih na kraju 2023. godine. Hajduk jesenski prvak, Rijeka šest, a Dinamo na sedam bodova zaostatka, dok je Gorica držala četvrto mjesto s istim brojem bodova kao Osijek i odigranom utakmicom manje.

Malo tko je mogao vjerovati da pet mjeseci kasnije njihov dvoboj neće odlučivati ni o čemu, Hajduk je potonuo u letargiju trećeg mjesta i bori se sa sto problema, dok Gorica na sedmom mjestu također jedva čeka kraj sezone. Gdje je sve krenulo po zlu? Pitanje je to na obje adrese, ali kako i gdje pronaći odgovore...

Evo samo jednog primjera iz Splita. Službeni Hajduk se hvali s preko 100.000 članova, a nije u stanju iskomunicirati javno od čega to boluje ili je ozlijeđeno više od 15 igrača, što je podatak za rubriku "vjerovali ili ne". Možda to ne odgovara "vladarima iz sjene", onima koji postavljaju i smjenjuju trenere i predsjednike, a jedino neće smijeniti i kritizirati sebe, opijeni nekom davnom spasiteljskom misijom iz 2011. godine, koja im je donijela moć. Zasluženu ili ne, neka procijeni svaki navijač Hajduka i objektivni pratitelj stanja, a može se postaviti i pitanje jesu li ti "spasitelji" samo zaustavili da u klub dođu oni pravi s kojima splitski velikan ne bi 20 godina čekao na naslov prvaka?

Što se Gorice tiče, oni imaju odgovore za svoje ozlijeđene igrače i najbolja vijest tiče se Đure Giulije Đekića. Poslije strašne ozljede glave na utakmici u Koprivnici zbog koje je završio na operacijskom stolu u KBC Dubrava, Đekić je tu ustanovu ovoga tjedna i napustio. Šavovi su skinuti, liječničke prognoze optimistične i Đekić će se pojaviti na početku priprema za novu sezonu u drugoj polovici lipnja. Vjerojatno će određeno vrijeme imati na licu zaštitnu masku, ali poslije svega što se dogodilo može se reći da je dobro i prošao, pa uskoro 19-godišnjaku treba poželjeti samo jedno - da mu se takvo što u karijeri više nikada ne dogodi!

Slučaj Đekić većini će ostati u memoriji, ali jedna druga ozljeda obilježila je ovu sezonu velikogoričkog kluba i bila jedan od glavnih razloga zašto se dogodio veliki rezultatski pad u kalendarskoj 2024. godini. Riječ je o Merveilu Ndockytu (25), koji je u studenom nastradao na treningu reprezentacije Konga, a pokazalo se da je ozljeda aduktora značila i kraj sezone za njega. Iako se nakon višemjesečnog oporavka i terapija činilo da bi mogao zaigrati u zadnjoj četvrtini prvenstva, u travnju su se opet pojavili problemi i nije Kongoanac mogao doći u konkurenciju za nastupe.

Još kad se ozlijedio u klubu su bili očajni jer su znali da je Ndockytov značaj za Goricu vrlo sličan onom što za Dinamo predstavlja Bruno Petković, a za Hajduk Marko Livaja. Igrao je Kongoanac u velikoj formi, tadašnji trener Jeličić bio mu je pronašao idealnu ulogu u sredini terena, razigravao je suigrače, davao ton igri prema naprijed i u kontranapadima, bio opasan po suparničke vratare. Njegova brzina i nepredvidljivost bile su višestruko korisne jer Gorica nije imala igrača sličnih ofenzivnih karakteristika. I još jedna važna stvar iz perspektive kluba. Ndockyt je u tom trenutku bio tražen na tržištu i da je nastavio kako je krenuo, sigurno bi u jednom trenutku ostvario transfer s kojim bi svi bili zadovoljni.

Ovako je ispao najgori scenarij. Rezultati su se srozali, a Gorica nema igrača s kojim bi sigurno ostvarila milijunsku zaradu, pa uopće nije pretjerano konstatirati da je Ndockytova ozljeda uništila sezonu Turopoljaca.