Velikogorička se uspavanka u završnici pretvorila u vatrometni preokret! Hajduk je, iako je igrao znatno ispod očekivanja, sve imao u svojim rukama, u 86. minuti vodio je 1:0 i bio je nadomak osvajanja vrijednih bodova. A onda je Gorica bljesnula, s dva postignuta pogotka na izdisaju dvoboja sve je preokrenula. I to ne samo u ovoj utakmici, nego u cjelokupnom ozračju u HNL-u...

Hajduk sad, naime, ima samo dva boda više od Rijeke i Dinama (utakmica manje od Splićana), iako je do prije dva kola držao golemih osam bodova prednosti i na rivi se već otvarao šampionski pjenušac, euforija se probijala kroz svaku poru Svetoga Roka. No, dva su uzastopna prazna hoda, dva poraza u sučeljavanjima s Istrom i Goricom, apsolutno sve preokrenula i prvenstvo je praktički opet na početku...

Pad na ispitu pripremljenosti

Nakon primljenog pogotka, trener Gorice Dinko Jeličić stalno je tjerao svoje igrače prema Hajdukovim vratima, tražio je da napadnu goste i pokušaju izjednačiti. Napravio je i dobre izmjene (drugi je pogodak bio u režiji igrača s klupe - Matavža i Jurića), momčad mu se nije predavala, željela je taj pogodak i na kraju je bila nagrađena ne s jednom, nego čak s dvije lopte u suparničkoj mreži i s velika tri boda. Posve zasluženo osvojena...

Marko Livaja

DAMIR KRAJAČ/Cropix

I tako je povratak Hajdukova trenera Ivana Leke na klupu Splićana obilježen novim porazom. Kao da se Leko u pripremi utakmice više bavio sucem Belom nego svojom momčadi, kao da je više razmišljao kako da izbjegne rukovanje s osječkim arbitrom, nego o tome u kakvom mu je stanju svlačionica i kako pripremiti igru za ovu utakmicu.

Onu je prvu “zadaću”, na žalost, u svojim razmišljanjima položio, nesportskim je i nekulturnim potezom izbjegao formalni pozdrav uoči dvoboja. Ali je definitivno pao na drugom, znatno važnijem ispitu, na ispitu pripremljenosti svoje momčadi. Hajduk je, naime, bio blijed, slabašan, bez energije, s nezainteresiranim i gotovo neprimjetnim Livajom. A kad ne igra Livaja, zna se...

Psihološko podizanje momčadi

I nakon pola sata igre, nametala se misao kako bi Splićane mogli skupo stajati promašeni “ziceri” Sahitija (14. minuta) i Livaje (22. minuta). Jer ni po čemu se u Hajdukovoj igri nije moglo naslutiti da su mu velikogorički bodovi iznimno važni, da želi iskupljenje za potop protiv Istre u prošlom kolu i povratak na pobjedničku stazu. A kad je tako, kad se ravnodušnost i pomanjkanje želje i energije može u zraku opipati, onda je i epilog ovakav.

Euforija je, eto, naglo splasnula, poput probušenoga balona. Vidjet ćemo hoće li Leko uspjeti vratiti svoju momčad i psihološki je podignuti uoči dva dolazeća okršaja protiv zagrebačkih klubova na Poljudu. Najprije Lokomotiva, potom i Dinamo, dolaze u Split, bit će to utakmice koje će neprijeporno usmjeriti Hajdukovu jesensku budućnost. I Lekinu...