Kako je igrati za oba rivala finala Kupa jako dobro zna Igor Musa. Prvo je u dresu Rijeke dolazio na Poljud, a potom je ostao u Splitu kako bi dočekao goste s Kvarnera. Koja je utakmica s Rijekom ostala u sferi najdojmljivije uspomene?
- Jadranski derbi iz svibnja 1999. godine, neposredno prije negoli sam prešao u redove Hajduka. Rijeka je pobijedila 3:1 u atmosferi gdje sam na zagrijavanju pred utakmicu samo gledao ima li mjesta na tribinama. Stepenice su bile pune, ozračje koje se rijetko viđa - ispričao je 48-godišnji Musa uz dodatak koji nikada neće zaboraviti u svojem životu.
- Sjećam se kako smo neispavani došli na utakmicu. U pola noći skupilo se 2000 torcidaša ispred našeg hotela. Bengalke, pjesma, galama. Nema spavanja pred utakmicu. Ali, to je dio folklora Splita i velike utakmice.
Nema alternative
Neće ni sutra biti ništa manji naboj. Čak štoviše, može biti samo veći, jer popravnog nema.
- To je činjenica koja determinira utakmicu. Ulog i pritisak određuju i pristup dvoboju. Zato treba zaboraviti zadnju riječku utakmicu. Dapače, vjerujem da su obje momčadi već pospremile taj susret u arhivu. Nije ta utakmica imala natjecateljski naboj za Rijeku što je Hajduk znalački iskoristio. Pokazali su Bijeli da mogu i znaju, da im Rujevica odgovara, ali sutrašnja utakmica je sasvim drukčija. Nema alternative, nema mogućnosti da se isprave pogreške. Zato na obje strane cijela sezona leži u tih 90 minuta. Možda i 120 s jedanaestercima, nikad se ne zna.
Napeta utakmica u napetoj atmosferi. Tako to ide s velikim očekivanjima koja pritom multipliciraju razočaranja. Prevedeno, što više očekujete veća je tuga ako ne stignete do željenog cilja. Kako sutrašnji suparnici stoje u tom segmentu očekivanja?
- Za Hajduk je neuspjeh ako ne osvoji trofej. Sezona je bila sjajna za praćenje, toliko dramatična i zanimljiva u oba natjecanja. Ali, što na kraju pamtiti ako nema trofeja? Zato kažem, sve stane u jednu utakmicu i pritisak je neusporedivo veći na Hajduku. Jasno, i Rijeka traži trofej kao opciju za obilježavanje sezone, međutim pritisak Riječana nije ni blizu onog kojeg imaju hajdukovci. Devet godina čekaju splitski Bijeli trofej, a ove sezone je toliko uloženo u momčad.
Treba se znati nositi
Upoznao je Musa sve lijepe strane igranja u Hajduku, ali prošao je i onu težu fazu, život bez rezultata.
- Istina, nigdje nije ljepše nego u bijelom dresu na Poljudu. Kada dobro ide, sve je fantazija. Osjećaš se kao kralj. Na vrhu svijeta. Međutim, kada nema rezultata sve se okreće u drugu krajnost. Treba se znati nositi s tim pritiskom.
Tu dolazimo do pitanja atmosfere. Još u doba dok je Musa nosio dres Rijeke gledao je igrače Hajduka nakon poraza u velikoj utakmici.
- Prošao sam sve. S Hajdukom sam prvu utakmicu na Kantridi došao do pobjede. Zabio sam i pogodak uz vrijeđanje s tribina. Ali, i taj sam detalj držao normalnim. Rekao sam sebi “u redu, znači vrijedio si kad su te se sjetili”. Samo dva mjeseca prije toga s Rijekom sam stigao do pobjede protiv Hajduka ispred 40.000 ljudi na Poljudu. Znam kako je s Hajdukom osvajati Kup i prvenstvo, prošao sam neke od najvećih uspjeha u povijesti kluba. Znam stoga što je sve u glavi tih igrača koji će sutra istrčati na travnjak. Znam što ljudi od njih očekuju. Pamtim onaj osjećaj kada izađeš na teren, a cijeli Poljud grmi. Naprosto te nosi povicima podrške.
Ali, ozračje nije pomoglo Hajduku u posljednje tri sezone s Rijekom na Poljudu. U splitskim jadranskim derbijima uzeli su samo jednu pobjedu, dok je Rijeka pobijedila čak u pet navrata. Što je razlog da su se Riječani tako dobro prilagodili Poljudu?
- Nisu se samo Riječani prilagodili Poljudu, nego i Hajduk Rujevici. Očito je da je jednima i drugima lakše igrati na gostovanjima. Ali, ipak bitna je razlika. Pričamo o šest prvenstvenih utakmica, a Kup je druga priča.
Sugerira li važnost utakmice oprez kao majku mudrosti s obje strane?
- Nema spora, mijenjat će se pristup, ali morat će se preuzeti i rizik. Prejak je napadački potencijal s obje strane da bi mreže mirovale. Svaka je utakmica Rijeke i Hajduk ove sezone ponudila najmanje tri pogotka, ali ne bih taj obrazac primijenio na Kup. Bit će opreznije, s taktičkim varijantama u kojima će se čekati pogreška suparnika. Ali, neće biti bez pogodaka. Ne očekujemo vatromet, ali Livaja, Kalinić i Drmić su zalog napadačkog nogometa koji bi trebao usrećiti gledatelje.
Čekali devet godina
U konačnici, što očekivati u sutrašnjem ogledu?
- Primarno se nadam spektaklu, a to podrazumijeva ozračje velike utakmice na ulicama Splita i odličan nogomet u finalu koje ćemo pamtiti. Pritom, vjerujem da je Hajduk taj koji će prekinuti trofejni post. Lakše je kazati nego učiniti, ali motiv bi trebao biti presudni faktor. Cijela momčad živi za pobjedu koja im osigurava mjesto u povijesti. Moja generacija je donijela trofej nakon pet godina, a sadašnja ima priliku nakon devet. Motiv je stoga ogroman.
Logično je pitanje, je li Hajduk favorit?
- Za mene jest! Kvalitetnija je momčad i mora se nositi s ulogom favorita. Ne zbog Poljuda, nego zbog pojedinačne klase kojom raspolažu. Imaju momčad koja mora sezonu okruniti trofejom. Nema im druge, pobjeda je njihov jedini izbor. Ali, kako reče Dambrauskas, privilegij je igrati ovako velike utakmice koje cijelu Hrvatsku dižu na noge. Puno je ljepše biti igrač nego gledatelj u takvim utakmicama.