Da je Hajduk prvak u broju gledatelja na Poljudu, ali i u navijačkom praćenju kroz kompletni HNL, razvidno je već godinama. Nije vijest da Hajduk ima najbrojniju podršku u HNL-u. Ali Dambrauskasa je na presici poslije utakmice s Istrom dočekalo zanimljivo pitanje "da ste bili od početka sezone na klupi Bijelih bi li Splićani postali prvaci?".
- Ne mogu o tome govoriti, to je sve u božjim rukama. Sav kredit za rezultat ide igračima - odgovorio je uvijek smireni Dambrauskas.
Ni pljesak s tribina niti pitanje o naslovu prvaka nije promijenilo izraz lica 45-godišnjeg Dambrauskasa. Vječno miran, nadasve hladnokrvan. Bez grimase na licu kod ozbiljnih tema i pitanja. S novinarima se u rijetkim trenucima znao opustiti prihvativši neke lokalne običaje i navike, ali sve ostalo vezano uz nogomet primao je sa serioznim izrazom lica.
Čak i kada mu se sugeriralo da je imao bodovni učinak s kojim se stiže do naslova. Gledajući u postocima, osvojio je u 22 utakmice 51 bod što je 78 % učinka. S tim postotkom proteklih sezona Hajduk bi u većini slučajeva osvojio naslov. Da je kojim slučajem kompletno prvenstvo odradio na razini od 78 %, imali bi Bijeli kolo prije kraja 81 bod. Devet više negoli su uzeli ove sezone!
Dambrauskas je prvak po osvojenim bodovima otkad je početkom studenoga prošle godine sjeo na klupu Hajduka. Bitno je nadmašio Rijeku i Osijek koji su u tom trenutku kada je Dambrauskas preuzimao Bijele imali po šest bodova viška. Kao i Dinamo, koji je imao i utakmicu manje. Tek jedan poraz je upisao Litavac u prvenstvu, a do Hajduka je stigao upravo zbog poraza svog prethodnika.
Naime, Šveđanin je dvaput izgubio tijekom listopada, pa u konačnici i nije dočekao sljedeći mjesec na klupi Hajduka. Poražen je na gostovanjima u Šibeniku i Koprivnici čime je došao do četiri poraza u samo 13 prvenstvenih dvoboja. Osijek i Rijeka odnijeli su bodove s Poljuda, a Šibenik i Belupo bacili su Bijele na koljena u gostima. Gustafsson četiri u 13, a Dambrauskas jednu u 22 utakmice. Pritom je Šveđanin osvojio tek 21 bod (54 %), pa Litavac u konačnici nije uspio zadnje kolo dočekati s plusom u odnosu na lidera. S četvrte pozicije je došao do druge, ali prevelik je ipak bio zaostatak. Pritom treba uvijek imati na umu da je Dambrauskas imao neusporedivo jaču momčad od Gustafssona kojem se ekipa formirala u hodu. Ali, na kraju ipak nitko ne zagleda u detalje, već se samo rezultat bilježi i pamti.
Za kraj, logično je hipotetsko pitanje koje ide s pljeskom s tribina. Je li Hajduk zaista sazrio za naslov prvaka s Dambrauskasom na klupi? Brojke i postotci daju Litavcu za pravo kazati kako je uistinu napravio momčad koja je kroz prvenstvo gazila šampionskim korakom, ali je ta ista momčad imala i zaostatak iz prve trećine sezone. Još jednom se potvrdilo pravilo da se u malim dvobojima rade velike stvari, jer i Dambrauskas je imao pogrešaka u susretima takvog karaktera upisavši remije na gostovanjima protiv Istre i Belupa.
Pritom ne treba zaboraviti da je Litavac imao najjači Hajduk koji se stvorio još od sezone 2008./09. kada su Bijeli na krilima pretvorbe, sa svježim kapitalom imali ekipu s Ibričićem, Subašićem, Vejićem, Cernatom, Nikolom Kalinićem, Skokom, Vejićem.... Preoblikovani Hajduk iz jeseni 2008. i aktualna momčad dvije su uvjerljivo najjače ekipe u posljednja dva desetljeća. Prva je do trofeja stigla u kontinuitetu nastupa i nadogradnjom u drugoj zajedničkoj sezoni osvajanjem Kupa u Šibeniku 2010. godine. Uz to su ušli u europsku jesen kao posljednja momčad Hajduka kojoj je to uspjelo.
Dambrauskasov Hajduk stoga ima dovoljno izazova. Ako je Litavac u zakašnjenju dobio pozivnicu za HNL party, čekaju ga uskoro Kup i najesen Europa. Nedvojbeno sazrijeva i Litavac uz jaki Hajduk, ali treba mu trofej za jačanje karizme.