Nakon ovog poteza su otklonjene sve baš sve sumnje oko Livaje i Garcijinog sustava

Hajduk će na reprezentativnu stanku kao prvoplasirani zato što je momčad. Doslovno je momčad, ne samo na terenu nego i po učinku. U eri Gonzala Garcie nema isticanja pojedinaca, nije Hajduk pojedinac nego 28 igrača koji nose njegov dres. A godinama tako nije bilo. Godinama su svi bili u sjeni čovjeka s brojem 10 na leđima. I godinama je on toliku težinu vukao na svojim leđima. Propuštao je utakmice samo kad je morao i to mu je jako teško padalo. Ipak, protiv rupture zadnje lože se nije moglo. Morao je Marko Livaja na pauzu od 5 utakmica koje je Hajduk sjajno odradio. I nitko nije bio sretniji od Livaje. Ipak, obzirom da je riječ o najboljem igraču ekipe, logično je da se u nekom trenutku ipak negdje zapne, zastane. A to su bile utakmice protiv Cibalije i Belupa. I to se nije zapelo dojmom, već realizacijom, a to je posebno bitna razlika. I bila je dovoljan znak da se počne jače dozivati kapetana. Garcia je uoči Osijeka rekao da će ga koristiti po potrebi.

A potrebu je procijenio tek u 85. minuti i kasnije to objasnio da je utakmica bila u kontroli te ga Osijek nije niti šutnuo na gol, što je zaista istina. I tu je Poljud proključao, pozdravio svog ljubimca koji više nije sam. Sada je postao dijelom momčadi. I odmah u prvoj sekundi svima poslao jednim potezom moćnu poruku. Dakle, pri ulasku mu je pohrlio Krovinović s trakom, ali ga je ovaj samo potapšao po ramenima i zauzeo svoje mjesto o vrhu napada. Toliko o pričama da Garcia ne može kroz momčad doći do Livaje. Može, itekako. Jer je kapetan to vjerojatno jedva i dočekao, koliko je god bio nervozan na početku sezone jer mu nije išlo.

Zabio je on u Bijelom dresu već 96 golova i dodao 57 asistencija. Dakle, u 182 nastupa je direktno "kriv" za 153 gola. Zar to nije impresivno? Zapravo, htjedosmo reći da je on već napravio i više nego dovoljno, a nikad nije bio netko tko broji te kolone niti ga je to zanimalo. Toliko je puta svih ovih godina zabio i asistirao, a utakmicu završio tužan jer momčad nije uzela tri boda. E, sad napokon može biti sretan i miran jer momčad pobjeđuje. A njemu je to uvijek bilo najvažnije. Njemu je Hajduk sve i živi za taj naslov prvaka. Dakle, u toj 85. minuti utakmice protiv Osijeka su mogle i trebale stati sve priče i upitnici oko Livajinog uklapanja u Garcijinu momčad. On se itekako uklopio, a zabio bi i dva gola da nije Malenica na vratima Osijeka u formi života. Eto koliko mu je trebalo da zaprijeti gostima u Garcijinom sustavu. Trebalo mu je nekih 12 minuta nakon što mjesec i pol dana nije igrao nogometnu utakmicu. To je sve što se mora znati o ulozi Livaje u Garcijinom sustavu.

Za vjerovati je da će nakon stanke protiv Rijeke započeti u prvih 11, a manje je važno na kojoj poziciji. Garcia mrzi isticanje pojedinaca, ali naprosto je Livaja jednim potezom obilježio svoj povratak u momčad. Jednom je velikom gestom pokazao da mu je ona ispred svih. Naravno da je to bila jedna od glavnih tema među hajdučkim pukom nakon utakmice. Svi su željno čekali njegov povratak, ali nitko nije mogao niti pretpostaviti što će Livaja napraviti pri ulasku u igru. Ali, zato i jest poseban. Od takvih se igrača uvijek može očekivati neočekivano. Uz napomenu da je Livaja svih ovih godina bio isturen ispred momčadi. A sada se povukao i iznutra čini njenu jezgru. Možda će mu takva uloga u budućnosti odgovarati još i više.