Bučno su navijači Dinama proslavili raskošnu pobjedu (4-1) u jubilarnom, stotom svehrvatskom derbiju. Hajduk je u Maksimiru ostavio dojam "simpatičnog protivnika". Spomenuta sintagma u nogometnoj se terminologiji koristi za sparing-partnera, koji suparniku ne počini nikakvu štetu, već mu (u pravilu) posluži za - "bildanje ega".
- Rezultat je težak, ali nije realan. Igra s trojicom u zadnjoj liniji nije ništa novo za nas (!?), niti je raspored igrača bio odlučujući za poraz - ustvrdio je Hajdukov trener Valdas Dambrauskas.
Litavca je karijera nogometnog trenera dovela u Hrvatsku. Ranije je živio u Latviji i Bugarskoj. Danas živi - u zabludi. Sustav igre (Hajduk je prvi put ove sezone zaigrao u formaciji 3-5-2, koja se u značajnijem dijelu utakmice prometnula u 5-3-2) bitno je utjecao na svekoliku dominaciju Dinama. Kompaktnost linija, koja se uoči utakmice spominjala kao svojevrsni adut Hajdukove momčadi, na terenu je netragom nestala.
Dinamo je optimalno iskoristio kvalitetom bogatiji roster igrača, te u završnici "svježim snagama" uneredio posrnulog suparnika.
U pripremi maksimirske utakmice gostujući je stožer, čini se, zanemario još jedan detalj: Dinamu je subotnji dvoboj bio deseta ovosezonska utakmica (Hajduku šesta).
U fazi nedostatne fizičke pripremljenosti (na startu sezone) uigranost sastava može odlučujuće utjecati na ishod utakmice.
Taktička dominacija
Međutim, krucijalni detalj koji je ove subote promovirao Dinamo u dominantnog suparnika jest iskustvo igranja tzv. "europskog tjedna", odnosno prilagodba na zgusnuti ritam utakmica. Hajduk taj "doživljaj" već godinama ne posjeduje.
Konačno, na Uefinoj ljestvici najboljih europskih klubova Dinamo je relevantan čimbenik, na 34. poziciji. Hajduk, pak, dijeli 144. mjesto, s ciparskim Anorthosisom, latvijskom Rigom, kazahstanskim Kairatom, litavskim Žalgirisom, armenskim Alaškertom i našim Osijekom.
Splićani tek trebaju usvojiti spoznaju da fešta nakon eliminacije nekog kluba (poput portugalske Vitorije) ne može trajati mjesec, već najviše - jedan dan.
Odavno već Dinamo u derbiju nije Splićane toliko taktički nadvisio. Trener Ante Čačić ležernim će tonom prisnažiti kako ni u jednom trenutku nije sumnjao u pobjedu svoje momčadi.
Njegovu "zaraznu mirnoću" nimalo nije poremetio rezultat prvog poluvremena: 0-1! Niti su ga iz ravnoteže izbacile Hajdukove prijetnje kod Dinamovog vodstva 2-1 (jedna loša Livakovićeva intervencija mogla je Splićane vratiti u utakmicu).
Velika pomirba?
U početnom sastavu "modrih" nije bilo Oršića i Drmića, dvojice najvažnijih igrača Dinamove pobjede protiv Ludogoreca. Naizgled, nije bilo logike derbi započeti bez tandema najboljih strijelaca na početku sezone (Oršić 5, Drmić 4 gola). No, završni pogled na maksimirski semafor Dinamovom treneru daje za pravo u svezi procjene situacije.
Ispada da je udarne napadačke snage čuvao za završnicu utakmice, kako bi onemoćalog protivnika dodatno "opalio po glavi".
Na kraju derbija gizdavi je Čačićev brk uzbuđeno podrhtavao. Uvertira, međutim, nije naviještala takav epilog. Prije utakmice, na riječi službenog spikera, pri predstavljanju sudionika - "...a momčad Dinama predvodi gospodin Ante Čačić", nadovezala se kakofonija zvižduka i povika neakademskog sadržaja.
Post festum subotnjeg dvoboja maksimirskim se tribinama razlijegao spontani pljesak. Nitko, doduše, nije vikao - "Ante, majstore", ali priredi li Čačićeva momčad Dinamovim navijačima iznova takav "happening", niti velika pomirba i "peglanje neusklađenih karaktera" nije isključeno.