Neuspjeh protiv Dinama bio bi slom Hajdukovih šampionskih ambicija, a Dambrauskas mora riješiti jedno pitanje

Osjećaji su gorki, kao da su "bijeli" poraženi, jer taj upisani bod kao osvojeni nema težinu kao ona dva izgubljena. Još je ružniji završni osjećaj kada si prisiljen priznati da je od autsajdera, nogometaša Istre 1961, momčad Valdasa Dambrauskasa faktički nadigrana (posjed lopte u prvom poluvremenu 41:59!). Trener se izvlačio na neprirodan način kada je tumačio da teren nije bio dobar, da su njegovi igrači dali previše slobode protivniku, a najviše izjavom kako "tablica laže, Istrani su vrlo organizirani" i onda priznanjem:

"Možda su nas s formacijom malo iznenadili".

Kako god okrenuli, Hajduk je u dvije posljednje prvenstvene utakmice izgubio pet od šest mogućih bodova i tako svoje šanse da je u stanju pridružiti se ravnopravnoj borbi vodećeg terceta za naslov prvaka pretvorio u snove. U Puli se ponovilo izdanje Hajduka s Poljuda, ono iz jadranskog derbija - u igru su ušli na nedopušten način mlako, ali paradoksalno možda čak i nadmeno.

Pobjeda ispire gorčinu

Uostalom, ne pamti se tolika podrška navijača "bijelih", pa i splitska svita u svečanoj loži stadiona Alda Drosine, gdje se sjatilo mnoštvo, pa i gradonačelnik Splita Ivica Puljak sa svojim pomoćnikom Antonijem Kuzmanićem.

Vjerovali su, s razlogom, da dolaze na svadbu, a zapravo su prisustvovali žalosnoj izvedbi.

Zalet Hajduka prema vrhu bio je impresivan, počeo je 6. studenoga prošle godine i trajao do 26. veljače ove, s nizom od osam pobjeda i dvije neriješene u prvenstvu, da bi u tjedan dana uslijedio pad. Ne daj Bože da se u nastavku dogodi neuspjeh protiv Dinama na Poljudu, jer bi to bio definitivni slom.

Sada će početi priča kako treba "skupiti glave", kako "pokazati pravo lice u derbiju", kako ovo i on, kao i trenerova uvjeravanja da će njegova momčad biti puno bolja protiv Dinama. Međutim, Dambrauskas će se sa svojim igračima teško oprati od neuspjeha u dvije posljednje utakmice.

Problem u veznom redu

Sada neki komentatori pokušavaju tumačiti kako je problem igre Hajduka u koliziji dva klasna napadača, to jest Marka Livaje i Nikole Kalinića. Ma dajte, molim vas, otkud sada ta sumnja? Pa to pitanje suradnje treba riješiti trener, jer, kao, Nikola je ugasio Marka…

Hajduk je s Dambrauskasom uglavnom igrao u rasporedu 4-2-3-1. Sada trener umjesto Mlakara ili Ljubičića ima boljeg igrača u Kaliniću, što znači da problem nije u tome, nego u veznom redu, u laboratoriju igre, a tu je manjak kreativnosti kada nema Filipa Krovinovića. A kada igraju tzv. rekuperatori, dvojica od tri takva igrača (Vuković, Fossati, Grgić), onda se mora dobiti aktivnija, probojnija igra na bokovima.

Pa i to povlačenje centarfora Kalinića s terena u 74. minuti nije dvojbeno, nego je smiješno. Navodno je trener želio izbjeći rizik drugog žutog kartona Kalinića, htio ga je sačuvati za derbi. I onda je umjesto njega poslao na teren Marina Ljubičića, mladog igrača kojemu je osnovna kvaliteta srljanje i borbenost, umjesto da čeka novi trenutak golgeterskog nerva Kalinića.

Dilema je li fokus igrača bio na Dinamu sasvim je pogrešna. Sva njihova koncentracija, glavni motiv, morala je biti u osvajanju tri boda. Po svemu, trener je slabo pripremio svoju momčad. Nikola Kalinić je dobro zaključio:

"Loše smo igrali od početka do kraja. Šteta, imali smo veliku priliku približiti se što više vrhu tablice. Ovaj bod je razočaravajući…"

A sada slijedi super derbi, na najtežem ispitu dobit ćemo odgovor o znanju trenera i sposobnostima momčadi.