Nažalost navijača Hajduka, takvi šokantni porazi, bolje je kazati debakli, ponavljaju se u serijama, još otkako je 1. studenoga 2015., poslije katastrofe „bijelih“ u jadranskom derbiju protiv Rijeke (0:3), Goran Milović zajaukao:
- Svaki put kad nam najviše treba, mi zase..mo.
Evo i sada protiv Lokomotive, može se kazati da su „bijeli“ sami sebe ubili. Ružan je običaj kako na pakostan, zluradi način pojedinci, zadrti navijači Hajduka, na društvenim mrežama iz godine u godinu ispraćaju u inozemnim prvenstvima ispadanja klubova iz elitnih liga, bivših protivnika Hajduka na europskoj sceni, kao da ih je stigla zaslužena strašna karma (Leeds, HSV, Schalke 04, Stuttgart, Deportivo, Sampdoria…). A kakva je sudbina Hajduka, koji već dvadesetak godina ne može do naslova, već se mora zadovoljiti, tu i tamo, osvojenim kupom.
Blatnjak valjda umišlja da će takvim ispadima pribaviti naklonost navijača ili opravdati svoj angažman
Bilo bi fantastično, premda mi je apsolutno nemoguće, da ova momčad fizički i psihički izranjavana, s neujednačenim igrama, odjednom proigra pa zareda pobjedama u sljedećim utakmicama. Ono najteže, bilo je bolno vidjeti trenera Hajduka Mislava Karoglana kako pokušava izmjenama spasiti barem bod, jednako kao što je tužno na koji način je najbolji igrač Marko Livaja, kojemu se svi klanjaju, izveo kazneni udarac i upropastio priliku za izjednačenje.
Još je ružnije tijekom brojnih utakmica gledati pojedine igrače (Uremovića, Sahitija, Mikanovića, Krovinovića…) kako stalno prigovaraju sucima, pogotovo na ovoj utakmici pomoćnog trenera Dragana Blatnjaka, koji valjda umišlja da će takvim ispadima pribaviti naklonost navijača ili opravdati svoj angažman.
Igrači koji su posljednje dvije, tri godine na Poljudu, skupljeni, može se kazati, zbrda zdola, ipak nisu u svojim karijerama osim Livaje sudjelovali u borbi za naslov. Otud su pod velikim pritiskom, tako da su u stanju jedino djelovati kao disciplinirani komandosi, isključivo na bazi nadjačavanja, nikako na kartu nadigravanja. I dok su uspijevali na bazi obrane čuvati svoju mrežu, a u napadu zabiti gol, uglavnom na račun sposobnosti Livaje, nekako su gurali i ostavljali dojam zrelosti sastava za prvaka.
Međutim, tako su mogli ubirati bodove na strani, dok su na utakmicama na svojem Poljudu ostavljali dojam smušenosti, prave nemoći da pronađu način igre na postavljenu obranu protivnika. Hajduk je na svojem terenu izgubio nevjerojatnih dvanaest bodova.
Silvio Čabraja na majstorski način stvara i vodi svoju momčad
Treba priznati, trener Karoglan sa svojom ekipom nije imao ni sreće, premda je sada teško tumačiti kako bi sve bilo drugačije da su igrali Melnjak i Žaper, odnosno da se nije događala serija ozljeda.
Ostaje i jedna nedoumica, kako to da iz VAR sobe nije stiglo makar upozorenje Igoru Pajaču da pođe pogledati situaciju iz 15. minute kada je poslije akcije Sahitija lopta udarila u ruku Mersinaja. Jer se pokazalo kao uobičajeno da sudac kod takvih prigoda pokaže na bijelu točku.
I za kraj komentara, opet naklon na račun izvedbe Lokomotive, to jest na konto trenera Silvije Čabraje, koji na majstorski način stvara i vodi svoju momčad.