Ivan Lučić rijetko se pojavljuje u medijima. Tih, samozatajan je taj korpulentni 28-godišnji Hrvat rođen u Beču. Ali, koliko je neprimjetan u društvu, toliko je zamjetan na vratima Hajduka. Uspješno čuva mrežu Bijelih već punih deset i pol mjeseci, još od početka ožujka prošle godine...
- Nikad u društvu nisam u prvom planu. Ponašam se kao što igram. Volim mirnoću. Trebaju mi mir i koncentracija - tako je sebe opisao Ivan Lučić, za kolege Lučo.
S 19 godina u ljeto 2014. stigao je Lučić iz austrijskog trećeligaša Union St. Florian u Bayern. Nominalno je bio član Rieda, ali na posudbi je tog proljeća branio u austrijskom trećeligašu. Došao je u Bayern i počeo trenirati s Manuelom Neuerom.
- Prvi put kad sam ga vidio, nisam bio ja - priznao je Lučić.
- Nervoza... Ne znaš gdje ćeš s pogledom. Hoćeš gledati u njega, hoćeš gledati u pod? Iz treće austrijske lige došao sam da bih trenirao s najboljim na svijetu. Teška vremena. Ono što je trebalo biti najljepše, postalo je prevelik teret. Ali, Neuer se brzo premetnuo u kolegu, prijatelja. Danas više nemamo kontakt, ali da se vidimo, znam da bi mi pomogao ako nešto zatreba.
U Puli je proveo dvije godine, tako da mu pripreme u Istri dođu kao svakodnevica.
- Čini mi se da je ovaj put malo hladnije, ali dobro smo primljeni. Od osoblja do navijača...
"Glava mi je bila svuda"
Već je 14 mjeseci u Hajduku. Došao je na mala vrata u studenome 2022. godine. Stigao je u statusu pričuvnog vratara Istre i nije se doživljavao kao pojačanje. S kakvim ambicijama je došao Lučić, to je još zanimljivije saznati...
- Plan kluba je bio da ću biti tu ako zatreba vratar. Ne, nisam doveden da budem prvi vratar. Nije mi to bilo ni rečeno, ni obećano. Ipak, došao sam s planom jer znam svoju kvalitetu. Znao sam da će sve biti moguće, da mogu igrati ako budem pravi. Prošao sam pripreme, a kad se ukazala šansa korektno sam odradio.
Zašto ste u Istri od kapetana došli do pričuve? Kako se dogodilo da je rezervni vratar Istre postao prvi čuvar mreže Hajduka? Tko je pogriješio u procjeni?
- Nitko nije pogriješio, objasnit ću i zašto. Došao sam u Istru u najtežim danima karijere. Jedno vrijeme je bilo odlično i onda sam shvatio da moram dalje. Nisam na zimu napravio transfer i to mi je teško palo. Samo razmišljaš kako ćeš dalje i nije ti fokus tu gdje se nalaziš. Glava mi je bila svuda, samo ne u Istri. Pričao sam i s trenerom Garciom, rekao sam mu da mi je teško. Ključno je bilo da su i ljudi u klubu na treningu vidjeli da nisam pravi. Na kraju je logičan potez bio da ne staviš igrača koji nije mentalno prisutan. Ali, dobro je ispalo. Možda ne bih nikad došao do Hajduka da nisam bio pričuva u Istri.
Kako ste reagirali kada je došla prva utakmica u Osijeku početkom ožujka, kad ste saznali da ćete postati “jedinica” Bijelih?
- Nije bilo meni u glavi da je trener promijenio vratara u kontinuitetu. Bila je to kup-utakmica, računao sam stoga da je samo jedan dvoboj. Prošli smo Osijek u gostima i sljedeću sam opet branio protiv Lokomotive na Poljudu. Prva je u Kupu završila dobro, ali nisam veselo prošao na prvoj HNL utakmici za Hajduk na Poljudu kontra Lokomotive. Dolazi potom treća utakmica, ne znaš gdje si, ali opet sam dobio priliku. Nakon te utakmice sve je krenulo, treća je zaista bila presudna. Trebala mi je serija utakmica. Kad nemaš kontinuitet, kad ne braniš dugo, nebitno je koliko imaš godina. Uvijek je teško vratiti se kad ne braniš.
Koja je utakmica psihološki bila najteža?
- Protiv Lokomotive, definitivno. Moja druga utakmica za Hajduk. Momčad nesigurna, svaki šut je bio pogodak, svaki napad šansa. Taj susret je bio užasno težak.
Najteža s Lokomotivom, a najvažnija s Dinamom na startu aktualnog prvenstva. Ključni trenutak obrana kaznenog udarca Petkoviću.
- Stavio bih taj susret među top 3 u Hajduku. Uvijek sam siguran, ako ja dobro branim, mi ćemo zabiti, momčad će nešto uraditi u napadu. Otkad branim za Bijele nismo izgubili od Dinama u prvenstvu.
Koliko vam se život promijenio u posljednjih 12 mjeseci?
- Puno se promijenio, ali tako mi je i karijera išla. U valovima. Malo gore, malo dolje. Igrao sam za nebitan klub u Austriji, pa sam otišao u Bayern, zatim u Englesku. Potom sam se morao vratiti u Austriju, ali sada se može reći da živim najbolje dane karijere. Sve se promijenilo u kratkom vremenu. Kako klubu sada dobro ide, ljudi te u Splitu dočekuju toplo na svakom koraku.
Kakav je osjećaj biti prvi vratara Hajduka? Kakva je odgovornost?
- Nije isto biti vratar Hajduka ili Istre, to je jasno. Vratar Hajduka je jedna od najtežih pozicija jer ništa ti se ne prašta. Gledao sam i dok su ostali vratari bili na “jedinici”. Kad te ide, to je nešto fenomenalno, jedan neopisivi osjećaj. Ne znam koje bi riječi izvukao da približim taj feeling.
Sačuvali ste “jedinicu” kod oba trenera, i Leke i Karoglana, ispred legende kluba Lovre Kalinića? Kakav odnos imate s kapetanom?
- Lovre ima veliko ime u klubu, svi ga izuzetno cijenimo, ali oba su mi trenera pružili povjerenje koje sam, smatram, zaslužio svojim igrama. Nije slučajno da su obojica isto postupili.
Koji vam je najteži protivnički napadač u HNL-u?
- Ne bih nijednog izvukao iz HNL-a jer igramo jako dobru obranu. Današnji Hajduk treba vratara koji će kvalitetno reagirati na dva centaršuta, jednu loptu u dubinu i dva udarca. Prosječno je pet akcija po utakmici i moraš biti koncentriran svih 90 minuta. Hajduk ove godine treba vratara koji neće od tih pet lopti napraviti cirkus. Zato moraš biti jako spreman, ne smiješ koncentraciju ugasiti ni sekunde.
Vratarski gledano, u kojem segmentu možete napredovati?
- Teško je nešto izvući, ali treba se uvijek usavršavati u igri. Došao je trener koji traži izlazak kroz igru, ne dugom i visokom loptom. Zato bi svi u zadnjoj liniji trebali preuzeti veći rizik, da se ne ispaljuju lopte...
Razmišljate li o transferu u inozemstvo?
- Pričati o nekim transferima bilo bi glupo. Počeo sam braniti, uhvatio sam nekoliko utakmica zaredom. Do ljeta 2026. imam ugovor u Hajduku. Jako mi se sviđa, nijednog trenutka ne mislim o odlasku.
Što bi za vas značilo osvojiti naslov prvaka s Hajdukom?
- Za mene bi to značilo najviše što sam doživio u karijeri.
Što će biti presudno?
- Kontinuitet! Ova godina je takva da ne smiješ upasti u neku malu rupicu. Svaka pogreška će se skupo plaćati - kazat će Lučić, inače podrijetlom iz Rajeva Sela pored Županje, iz kraja podijeljenog u ljubavi prema plavoj i bijeloj boji.
- Da, tata voli Hajduk, a rođaci vole Dinamo.
Kako gledaju na šampionsku utrku?
- Veliki je to miks, kao i u cijeloj Hrvatskoj. Oni koji 40 godina navijaju za Dinamo, teško će promijeniti svoj stav. Možda moji malo zatvore oči, pa ipak u derbiju navijaju za nas, ali kad Dinamo igra protiv Varaždina, onda nema pitanja - navijaju za Dinamo. Vidjet ćemo kako će biti na proljeće - za kraj će prvi vratar Hajduka.