U mnoštvu bivših igrača Hajduka i sponzora kluba, Branu Oblaka stavili smo na posebno mjesto božićnog okupljanja uoči utakmice Bijelih sa Schalkeom. Jasno je i zašto, jedan je to od velikana splitskoga kluba, a nije se na Poljudu pojavio dugih 37 godina. Igrač zlatne generacije s trenerom Ivićem na čelu pozdravio se s nekadašnjim suigračima. Uz čvrsti stisak ruke, jasno.
Tko bi rekao da je Oblaku već 75, a tako mladoliko i energično izgleda...
- Drago mi je da sam se opet našao s Primorcem, Džonijem, Boljatom. Neke mlađe nisam ni prepoznao. Nisam dolazio u Split, iako sam imao vikendicu u šibenskoj Rogoznici. Priznanje za stotu godišnjicu kluba donio mi je Petar Lovrić u Ljubljanu - ispričao je Oblak.
Ne leži mi ovo danas
Nakon dugih godina u Split je stigao sa svojim prijateljem Zdravkom Mastnakom, koji radi 3.000 komada šampanjca za Hajduk. Mastnak je iz Sevnice, gradića kojeg je proslavila njegova najpoznatija nekadašnja stanovnica Melanie Trump. Sjeo je u automobil i doveo Oblaka na Poljud.
- Moram priznati da inače rijetko gledam utakmice. Nekako mi ne “leži” današnji nogomet.
Oblak je u Hajduk stigao 1973. i dvije godine je ostao na Starom placu u dresu Bijelih.
- Zvala me i Zvezda u to doba, ali nisam mogao ni zamisliti da idem u Beograd. Miljan Miljanić me zvao, ali mislio je da ću biti lijevi bek. Nisam ja taj, nisam za lijevog beka. Uz to, ja sam baš htio u Split. Bio sam gost Hajduka na turneji po Južnoj Americi 1970. zajedno s Popivodom. Tada sam već odlučio - ja želim u Hajduk!
I nije požalio, dapače. Premda je Olimpiji morao vratiti stan koji je dobio igranjem za Zmajčeke, silom je htio u Hajduk. Objasnio je i kako je prešao među Bijele jer prije gotovo 50 godina drukčije se poslovalo.
- Možda zvuči čudno, ali prodao me konobar Edo Sikirić u lokalu Šestica u Ljubljani. Nagovarao je Tita Kirigina da me uzmu i tako se dogodilo. Volio sam Hajduk, a kada se javio Tito Kirigin, nije bilo dvojbe. Kasnije je Mišo Kovač na koncertima znao reći “doveo sam vam Branu Oblaka”, ali doveo me konobar Edo.
Sjajna momčad
Nakon dvije godine prodao se Oblak u Schalke, kasnije je otišao u Bayern.
- Zanimljiva je anegdota o mojoj prodaji. Sam sebi sam određivao cijenu, mislio sam da je milijun maraka previše. Kazao sam predsjedniku Kiriginu: “Ma, koji milijun, prodajte me za 350.000 maraka!”.
Na kraju je prodan za milijun maraka. Iako je u Hajduku bio samo dvije sezone, uvijek će ostati činjenica da je bio član momčadi iz zlatnog doba Hajduka, ekipe koja se nauživala trofeja.
- Zato mi je žao što nisam na božićnoj proslavi na Poljudu susreo Katalinića, Rožića, Buljana, Šurjaka, Mužinića... Bili smo sjajna momčad, a Holcer nam je bio glavni igrač. Sve je znao, sve razumio. Za mene broj jedan bez premca. U Holcera sam gledao kao u Boga.
Iz Oblakovih hajdučkih dana ostala je priča kako se nije slagao s Juricom Jerkovićem, ikonom kluba. Navodno Jerković nije Oblaku dodavao lopte. O svemu Oblak direktno priča...
- Tako je bilo na početku, kao da mu je smetalo što sam došao. Dobar je Jurica bio čovjek, ali istina je, nije mi dodavao lopte. Ali, kasnije smo se dogovorili na dobrobit Hajduka.
S trenerom Ivićem također ste imali specifičan odnos.
- Naljutio me s jednom rečenicom. Čuo sam ga kada je rekao “imam ja svoju dicu, što će mi ovi starci!?”. Mešković i ja smo tek došli, bio je tu i Holcer, a Ivić je obožavao svoje juniore. Ali, nije mogao bez nas. Holcer je bio daleko naš najbolji igrač i kapetan.
Hajdukova titula
Oblak je bio prepoznatljiv kao veliki znalac, ali i radnik. Zaštitni znak profesionalizma na Starom placu.
- Moje geslo je bilo trka i borba, tek onda ako ti krene možeš driblati. Ako ti ne ide, opet trka i borba. Stalno tako.
Zato je prošao i u dva njemačka velikana. Ali, na Poljudu nije prošao njegov sin Robert davne 1990. godine. Rekao je Brani “tata, ne mogu ja dolje s njima, veliki su to igrači”. Vratio se Robert kući, a Brani Oblaku kuća je danas u Kopru.
- Zasitio sam se nogometa, živim mirnim životom u Kopru. Rijetko gledam nogomet, malo sam pogledao Svjetsko prvenstvo i ugodno me iznenadio Maroko. Hajduk također ne gledam često, ali kao i svi, želim da ponovno postane prvak.