Jako zanimljivu životnu priču ima Lukas Grgić, novi vezni igrač Hajduka. Daleko od klasičnih storija o sportskom uspjehu. S 18 godina je završio zanat za zidara, ali je odlučio ostaviti građevinski alat i posvetiti se nogometu.
- U omladinskoj školi Welsa igrao sam stopera, ali na kraju juniorskog staža procijenili su stručnjaci da sam premalen za obrambenog igrača i prebacili su me u vezni red. Podmladak sam prošao uz Welsu, ali to nije bila akademija. Usporedo sam završio školu za zidara. S 15 sam krenuo, s 18 dobio zanat. Nisam bio neki učenik, više sam volio raditi nego učiti. Prethodno sam otišao u Rapid na probu, ali u njihovoj Akademiji nisam prošao. Zato sam morao krenuti s poslom, morao sam raditi. Međutim ubrzo sam shvatio da želim biti nogometaš, a ne zidar.
Upravo u tom trenutku dolazi vjerojatno i do prijelomnog trenutak karijere.
- Dao sam otkaz u firmi gdje sam radio rekavši mom poslodavcu “želim biti nogometaš”. Ismijavali su me na poslu, govorili mi “za godinu dana si natrag”. Ali, nisam se dao zbuniti. Dapače, te riječi su me još više potaknule, pružile mi motiv za dokazivanje. S 19 sam već imao prvi profesionalni ugovor u LASK-u i znao sam da se ne vraćam na građevinu. LASK je tada bio u Drugoj ligi, a sportski direktor je u građenju ekipe za Prvu ligu primarno tražio karakterne igrače.
Pritom je Grgić shvatio još jednu bitnu stvar, usvojio je spoznaju da nogometni profesionalac mora prije svega imati radni karakter.
- Talent je božji dar, ali svaki igrač mora prije svega biti profesionalac. I to ne dva sata dnevno, nego živjeti tako svaki dan.