Nema igrača koji bolje poznaje ozljede križnog ligamenta od Nikice Jelavića. Uz to, Jelavić odlično poznaje i Ivana Perišića. Jedine pripreme koje je Perišić proveo s Hajdukom odradio je zajedno s Jelavićem, koji je tog ljeta 2006. bio prva špica Bijelih. Pored toga, igrali su zajedno u reprezentaciji. Toliko je poveznica u njihovim karijerama da se Jelavić zaista nudi kao najbolji sugovornik u situaciji kad se Perišić priprema na povratak u Hajduk.
- Jedino nisam igrao za Tottenham, nego protiv Spursa - dodat će Jelavić.
Njegova priča s ozljedama bila je, nažalost, bogata za roman napisati.
- Kod mene je problem bio sa zadnjim križnim u desnom koljenu, a na lijevom mi je nekoliko puta operiran menisk. Liječnici su mi govorili da možda više neću ni nogomet zaigrati, ali vratio sam se snagom volje, velikom upornošću. Imao sam ispred sebe samo jedan cilj, vratiti se nogometu uz red, rad i disciplinu. Znam da ni Perišić neće imati problema s te tri karakteristike jer riječ je o čovjeku koji uz nogometno znanje ima i sve ostale preduvjete, a kojima je, uostalom, ispisao veliku karijeru.
Rijetke su zaobišle ozljede
Ali postoji i faktor vremena, oporavka od ozljede. Nitko ne može protiv vremena.
- Križni ligament je najgora ozljeda za nogometaša. Šest do devet mjeseci traje oporavak i tu se teško nešto više može napraviti. Istina je da je medicina napredovala od dana kad sam se borio sa sličnom ozljedom, ali proces zarastanja je neminovan i teško se može ubrzati. Pogledajte samo slučaj Kačavende, koji je morao na novu operaciju i sigurno ga opet čeka nekoliko mjeseci oporavka. Zato i s povratkom Perišića ne treba žuriti, a u ovom trenutku je prerano govoriti o tome kada će se vratiti na travnjak.
Ispričao je Jelavić kako se borio u najtežim danima karijere kad su se ozljede koljena nizale jedna za drugom. Između ostalih tegoba prisjetili smo se i priprema iz ljeta 2005. godine kada se u slovenskom Malečniku ozlijedio tijekom pripremne utakmice.
- Svega je bilo, ozljede koljena su me pratile od početka nogometaške karijere. Nije mi ostalo ništa drugo nego upornost u terapiji. Ali, treba poštivati zakone vremena. Ne treba požurivati, ako treba neka se uzmu i dva mjeseca više samo da se Perišić vrati spreman na teren. Jer, pravi Perišić bit će ogroman dobitak ne samo za Hajduk, nego i za cijeli HNL. Ne vraća se kao potrošeni igrač, zadnjih je sezona pokazao koliko zna i može, koliko vrijedi u europskom i svjetskom nogometu. Nikad do ove ozljede nije imao većih problema, pomalo i čudno za igrača koji više od desetljeća igra na najvišem svjetskom nivou. Od igrača njegova kalibra rijetki su poput Salaha i Manea imali taj privilegij da su ih ozljede zaobišle, ali oni su i nešto mlađi od Perišića.
Vrhunska djela
Povratak na travnjak realno bi se u cijelom kolopletu očekivanja mogao dogoditi tek na ljeto sljedeće godine, smatra Jelavić.
- Iz današnje perspektive, i poznavajući pritom svu kompleksnost ozljede, to je realna procjena. Bilo bi sjajno kada bi se vratio i ranije, ali u takve procjene zaista je nezahvalno ulaziti. Za Hajduk bi predstavljao golemo pojačanje kad god da se vrati jer njegova energija pokreće cijelu momčad. Bez obzira na to što u veljači navršava 35. godina. Ali opet se mora naglasiti, mora biti zdrav i potpuno oporavljen, mora biti onaj “stari” Perišić, igrač kojeg poznajemo prije ozljede. Spreman za vrhunska djela, kakvim smo ga navikli gledati u reprezentaciji i velikim europskim klubovima od dortmundske Borussije, milanskog Intera, preko Bayerna do Tottenhama. Impresivan niz klubova je iza njega, tko takvog igrača ne bi poželio gledati na hrvatskim travnjacima? Kakva šteta zbog ozljede, ali svi vjerujemo u njegov povratak. U pravog Perišića u bijelom dresu!