Hajduk je prvi na tablici HNL-a, ali Hajduk je zajedno s Goricom vodeća momčad u obrambenom segmentu. S devet primljenih pogodaka u 16 utakmica Bijeli su ove jeseni ostvarili najbolji defenzivni učinak otkad je Lige 10. Vratimo li se malo dalje u prošlost, doći ćemo do spoznaje da su hajdukovci smo u sezoni 1996./97. primili manje pogodaka u prvih 16 utakmica otkad se igra HNL. Samo sedam zgoditaka je primila obrana koju je uigravao trener Ivan Buljan. Obrana na čijem je čelu bio Tonči Gabrić, uz kojeg je nastupe na vratima upisivao i Vedran Runje, a među tri stopera najstandardniji je bio Goce Sedloski, te uz njega Igor Tudor.

- S 18 godina je Tudor ušao u prvu momčad te sezone. Uveo sam njega i Ivana Leku, jer su bili “klapa”, prijatelji iz juniora koji su se lakoćom adaptirali u seniorima. Jasno, prije svega su imali kvalitetu s kojom su mogli igrati za prvu momčad - prisjetio se legendarni Iko Buljan vremena kada je prije 27 godina bio trener Hajduka.

Te sezone Hajduk se s Dinamom borio za prvo mjesto, a prvi i jedini poraz u jesenskom dijelu zabilježili su Bijeli u Maksimiru.

Runjino kopanje

- Nije nam sudac Željko Širić dopustio izmjenu, iz tog napada smo primili pogodak s kojim je Dinamo pobijedio. Odlično smo igrali cijelu jesen, a onda smo se raspali u drugom dijelu.

U stoperskoj liniji pored Sedloskog i Tudora najviše su igrali Niko Čeko i australski Hrvat Steve Horvat koji je nakon jesenskog dijela napustio klub.

- Koliko se sjećam, nije mu bio plaćen dio ugovora i Horvat je jednog dana nestao. Danas zvuči nezamislivo, ali igrač se više nije pojavio na Poljudu. Ne znam je li uopće negdje nastavio karijeru, ništa više kasnije nisam čuo o njemu. Šteta, bio je kvalitetan stoper.

Uz Horvata doveo je Hajduk iz Australije i Josipa Skoku, nogometaša koji je Buljanu bio važan u sredini terena.

- Kada bi cijela momčad padala, Skoko je držao vezni red. Jako koristan, s 21 godinom bio nam je iznimno bitan. Pružao je sigurnost kompletnoj momčadi. Imali smo “kemiju”, dobro smo se držali u prvom dijelu sezone. Od 16 utakmica tek jedan poraz i tri remija, ali proljeće nas je “ubilo”.

Koja je bila tajna vaše kvalitetne obrane?

- Gabrića bih stavio na prvo mjesto, jer vratar je uvijek najvažniji. Mislio se ostaviti nogometa, ali branio je u vrhunskoj formi. Uz njega smo imali i Runju. Što je meni taj dečko bio drag - kazao je Buljan ispričavši anegdotu s jednog treninga kojom se jasno oslikava situacija u klubu.

- Runji ispada lopta na treningu i Gabrić ga pita “hoćeš li više uhvatiti jednu?”. Runje mu je onako iskreno prišao i odgovorio “kako ću, vidi mi ruke, cijeli dan sam jučer kopao”. Živio je u Karakašici, selu pored Sinja i svaki je dan putovao autobusom na treninge. Zato mi je bilo tako drago da je uspio u karijeri.

Tudor jede jabuku

Bilo je još anegdota iz tog doba, iz vremena kada je Hajduk krenuo promovirati igračku generaciju s današnjim poznatim trenerima Ivanom Jurićem, Tudorom, Lekom, ali i Zlatkom Dalićem.

- Igramo protiv Mladosti u Suhopolju, prije utakmice svi prošetaju travnjakom, a Tudor jede jabuku. Pitam ga što je, a on kaže “trener, ja sam gladan”. Onako dječje, baš primjereno za njegovih 18 godina. Dalić? Igrali smo s trojicom u zadnjoj liniji, a Dalić je uglavnom bio u sredini. Iskusan igrač, trebala nam je njegova mirnoća. Jurić je također bio u sredini, Tudor na stoperu, Leko više orijentiran prema naprijed gdje se Jurica Vučko promovirao u prvog napadača. Na početku sezone sam rekao “Jurica će biti otkriće”. Tako se i dogodilo, zabio je 15 golova te sezone. Užitak je bio raditi s tom momčadi. Nismo imali financijsku podršku, ali imali smo kvalitetu i veliku želju.

Tko zna, možda su sva četvorica uspješnih trenera baš kod Buljan počeli spoznavati sve tajne obrane. Kako gledate na današnji Hajduk, ekipu koja je primila samo devet pogodaka ove jeseni?

- Čim se prima tako malo pogodaka, a pritom pobjeđuju utakmice, jasno je da je disciplina na visokoj razini. Jer, obrana je prije svega velika disciplina i organizacija. Međutim, ne bih kvalitetu uspoređivao, jer momčad iz 1996. je po mom sudu bili nemjerljivo jača po svom potencijalu što su kasnije potvrdile i igračke karijere naših prvotimaca.

Lučić ponovno radio odvojeno

Može li Hajduk do toliko željenog naslova prvaka? Pitanje je više postalo kao “izlizani kliše”, ali sve to najviše zanima.

- Može, jer ima ozbiljnu situaciju za titulu. Međutim, ne smiju se hajdukovci opustiti. Naslov prvaka donosi najveće prigode i novce kroz Europu i zato sumnjam da se Dinamo neće pojačati u zimskom mercatu. Danas nisu na nekadašnjoj razini, ali prijelazni rok može bitno promijeniti snagu momčadi. Hajduk ima sve u svojim rukama, ali neće konkurencija sjediti i gledati.
I, na kraju, još jedna vijest s treninga Hajduka. Prvi čuvar mreže splitskog kluba Ivan Lučić i i četvrtak je proveo radeći odvojeno od momčadi, tako da je još uvijek pod velikim upitnikom za nastup protiv Gorice u subotu na Poljudu. Nije još otpisan, ali...