Ugledni Transfermarkt posljednjeg je dana stare godine iskorigirao vrijednosti igrača Prve HNL. Dinamo je ostao nedodirljiv (98,2 milijuna eura), ali zato se Hajduk učvrstio na drugom mjestu. Hajdukovi igrači sada ukupno vrijede 35,25 milijuna eura, što je porast od 18 posto u odnosno na dosadašnjih 29,8 milijuna. Neupitno je da je i TM prepoznao pozitivne pomake na Poljudu...
Kada je Lukša Jakobušić koncem listopada 2020. zasjeo u predsjedničku fotelju Hajdukova momčad vrijedila je ukupno 19,78 milijuna eura. Aktualnih 35 milijuna donose fantastičan skok od 78,3 posto. Posebnu vrijednost taj napredak ima kad znamo u kakvim je okolnostima Jakobušić došao na Poljud, te što je sve zatekao u svlačionici. Pokazao je svima da se može, kad imaš viziju i hrabrost da je provedeš.
Pogled na vrijednosti koje je odredio TM odmah nam ukazuju kako je Marko Livaja s odlukom da se vrati doma napravio potez karijere. U veljači prošle godine vrijednost mu je bila 3 milijuna, da bi sada skočila na 5,5. Rijetko viđen uzlet igrača kojem je 28 godina, tada u pravilu vrijednosti igrača na TM-u kreću s laganim padom. A Livajin uspon skoro je vertikalan. Vrijedio je doduše najbolji igrač Prve HNL u srpnju 2014. okruglih šest milijuna, ali tada je imao 21 godinu, a ruski Rubin ga je kupio od Atalante za 6,5 milijuna eura.
Livaja je tako postao najvredniji igrač poljudske momčadi. Međutim, svima je jasno da Hajduk njegovu vrijednost neće moći naplatiti još barem neko vrijeme. U hrvatskom nogometu trenutačno postoji samo jedan igrač koji nije na prodaju, čak i ako se dogodi neka "nemoralna ponuda", od 10, pa i više milijuna eura. Livaju Jakobušić niti pomišlja niti smije prodati. Barem dok Hajduk ne osvoji naslov prvaka.
Kada već pričamo o novcima koji su uvijek vruća tema, dio ljudi iz nogometa divi se Jakobušiću i činjenici da je s praznom blagajnom praktički udvostručio vrijednost momčadi te ju doveo do toga da bude ozbiljan kandidat u borbi za naslov. Postoje međutim i oni koji ga zbog toga sve češće prozivaju, držeći da previše hazardira i da će u slučaju rezultatskog neuspjeha Hajduk potonuti više nego ikad u povijesti. "Tko će pokriti takva primanja igrača ako Jakobušićev plan propadne?". Pitanje s kojim se vjerojatno i Jakobušić često susreće.
Rekli smo da je po dolasku na mjesto predsjednika Jakobušić u svlačionici zatekao momčad vrijednu 19 milijuna eura. I da ih je Hajduk tada sve zajedno izveo na tržište, teško bi došao do 10 milijuna eura zarade. Tada u svlačionici nije bilo Livaje (5,5), Biuka (4,5), Krovinovića (4), Mlakara (3), Kalinića (2), Melnjaka (2), Ljubičića (1,5)... Hari Vukas vodio je skupinu prepunu pojedinaca koji nisu imali klasu vrijednu igranja u Hajduku. A malo ljudi zna podatak da je ta momčad - koja se grčevito borila za peto mjesto - bila 15 posto skuplja od aktualne, koju TM cijeni 35 milijuna.
Ambiciozni i pobjednički nastrojen Jakobušić nije imao nikakav izbor. Mogao je izaći pred javnost te joj ispričati tužnu priču koju smo ionako svi znali ili barem naslućivali, pa se onda okrenuti "našoj dici" s kojom bi Hajduk bio momčad za šesto ili sedmo mjesto u ligi. I tko bi mu mogao reći riječ u takvim okolnostima? Međutim, Jakobušić nije posegao za uobičajenim rješenjem za kakvim su potezali i njegovi prethodnici u kriznim danima, nego je zasukao rukave te uz mix fanatičnog rada i puno rizika u rekordnom roku svlačionicu bez kvalitete i karaktera pretvoriti u pobjednike. Koje je 20. prosinca na tribinama bodrilo 30.000 navijača. A nisu igrali europsku, nego "običnu" HNL utakmicu.
Kako je Jakobušić riješio problem novca? U blagajni je kad je došao zatekao dovoljno da može isplatiti dvije plaće. U međuvremenu ih je isplatio 14, bez dana zaostatka, a još je uspio uložiti i u pojačanja tipa Krovinović, čija je odšteta iznosila 1,5 milijuna eura. Priča ima svakojakih, od toga da se klub pozajmicama i kreditima zadužio preko svake mjere, do toga da je u banci založio Biuka, Ljubičića i koga je već mogao. A ništa od toga nije istina, niti je pozajmica novca, niti je založio igrače. Hajduk dva puta godišnje mora podnijeti financijske izvještaje u kojima se vidi svaka potrošena kuna, kao i način na koji je ušla u klub. Pozajmica ili založenih igrača u tim izvještajima nema. Novac je namaknut od sponzora, prodaja ulaznica, prodaje igrača (Stanko Jurić 2 milijuna, Vušković s opcijom otkupa 1,2, Jairo 0,5), ali i od prihoda koji su stigli na ime ranijih transfera (Mario Pašalić 3,5, Nikola Vlašić 0,7).
Kad pričamo o hazardiranju, nemojmo zaboraviti da dio igrača koje je Hajduk doveo u Jakobušićevom mandatu, ne bi trebao biti problem unovčiti. Livaja nikad nije bio traženiji, Krovinovića sutra možeš prodati za tri milijuna, Mlakara za barem milijun. Dodamo li njima Biuka i Ljubičića, jasno je da to hazardiranje nikako nije bez podloge. I da je neusporedivo razumnije od toga kad velike novce daješ za Dimitrova, Diamantakosa, Eduoka ili koga već od brojnih stranaca koji na Poljudu nisu ostavili baš nikakav trag. Koje onda ne možeš ni pokloniti, a kamoli nešto zaraditi.
Povratak Nikole Kalinića neće biti hazardiranje, jer iskusni centarfor ne traži novce, nego samo želi biti dio ovog novog Hajduka, jer je uvjeren da s njim može osvojiti naslov. To je samo dokaz koliko je Jakobušićev pristup donio dobroga Hajduku.
Jedno ipak nije sporno. Koliko god Jakobušić bio sposoban i uspješan predsjednik, Hajduk će morati prodati jednog ili dva igrača, ovisno o tome koliko bi novca čija prodaja donijela. Livaja to nije, već smo rekli zašto. Nije ni Krovinović, jer pričamo o "mozgu" momčadi, igraču kojeg ne možeš adekvatno zamijeniti. Stoga su u prvom redu mogućih odlazaka dva talentirana tinejdžera, Stipe Biuk (19) i Marin Ljubičić (19). Za Biuka Hajduk danas može dobiti šest milijuna eura plus postotak od sljedećeg transfera i ponešto bonusa. Za Ljubičića nešto manje, recimo negdje oko tri milijuna. I Jakobušić bi s tim novcem vjerojatno zaokružio financijsku konstrukciju barem za sljedećih šest do osam mjeseci. Međutim, Jakobušić je ustrajan u svojoj viziji. Biuk je igrač koji vrijedi više od tih šest milijuna plus što već bude. I neće ga prodati samo da bi klub preživio, to ne dolazi u obzir.
Međutim, kako će isfinancirati klub? Ne znamo, ali znamo da već 14 mjeseci Jakobušić pronalazi način da riješi sva pitanja s kojima se Hajduk suočava. I njegovi bliski prijatelji uvjeravaju nas da će tako biti i sljedećih 14 mjeseci. Neovisno o izlaznim transferima. Hajduk dakako ne mora u svibnju slaviti naslov prvaka, ali novac neće biti taj koji će odigrati odlučuju ulogu u toj priči. Nema ga na Poljudu ni izbliza toliko da bi mogli parirati Dinamu, ali viziju koju je Jakobušić složio još prije godinu dana, ništa ne može dovesti u pitanje.
I to je novogodišnja poruka koja nije službeno poslana s Poljuda, ali Jakobušić je čvrsto živi iz dana u dan.










Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....