Bio je to derbi bez okusa, boje i mirisa, prije utakmice tresla su se medijska brda, a na kraju nismo dobili ni tog malenog, jadnog “miša” iz parafrazirane poslovice. Malo tko će se za koji dan sjetiti da su na Poljudu igrali Hajduk i Dinamo.
Kao što za dobru utakmicu trebaju dva raspoložena suparnika, tako i za lošu trebaju neraspoloženi protivnici. Ili okovani taktičkim zamislima, koje još više sputavaju želju i “relaksiraju” motiv, pa onda, u nedostatku siline i htijenja koji sakrivaju propuste, na svjetlo dana isplivaju slabosti.
Kad stane Livaja...
Tako se, eto, opet potvrdilo da Hajduk nema igru, da ovisi isključivo o raspoloženju Marka Livaje. Kad Livaja stane, stat će i Hajduk - govorili su brojni stručnjaci opisujući Hajdukove donedavne izvedbe. I eto, Livaja je stao, pa je stao i Hajduk...
Litavac na splitskoj klupi, Valdas Dambrauskas, dobio je igrače koje je poželio. I sad je u velikom problemu, jer ne zna što s njima napraviti! Pokazao je to i sa sastavom kojeg je postavio za derbi, ostavivši Kalinića na klupi. Ne zato jer Kalinić slabo igra (uostalom, u Puli je zabio fantastičan pogodak!), nego zato jer ne zna kako ukomponirati u momčad i Livaju i Kalinića!
A to zapravo uopće ne bi trebao biti problem, budući da je riječ o dva kvalitetna i posve različita tipa napadača! I u dobro osmišljenom sustavu igre, jedan bi trebao nadomjestiti drugoga, odnosno jednome bi bez drugoga bilo jako teško igrati. A kod Dambrauskasa je suprotno, oportunistički je ostavio novopridošlog Kalinića na klupi, jer ovo je ipak “Livajin Hajduk”. I ništa dobroga nije dobio tim potezom, štoviše, u Kaliniću vjerojatno “kipi”, jer sigurno se nije vratio u Split sjediti na klupi...
Još u jesenskom derbiju, vidjeli smo da Dinamov trener Željko Kopić nije čovjek koji u bitku ide da bi se vratio “sa štitom, ili na njemu”. Ne, Kopić nije pobornik “sve ili ništa” opcije, u njemu ne čuči kockar, na rukavu nosi kalkulaciju i kompromise. Gdjekad to i nije loše, poglavito kad si trener Cibalije, ili Slavena Belupa. Ali, kad sjediš za upravljačem najkvalitetnije momčadi u Hrvatskoj, koja u svom genetskom kodu, baš kao i svi veliki klubovi, ima usađen poriv prema dobroj igri i pobjedi, onda takav mentalni sklop neprijeporno nije dobar.
Sve preko Gojaka
Dinamo je u Splitu zacijelo odigrao prema Kopićevim željama, no ta je igra razočarala i brojne pristalice Plavih, koji jednostavno nisu navikli da u Prvoj HNL aktualni prvak, ma protiv koga igrao, ovako izgleda. A slično je bilo i u Osijeku, tada su Plavi u Gradskom vrtu, nakon jedne jedine pogreške, ostali praznih ruku. Lako se to moglo dogoditi i na Poljudu, no ovaj put Dinamova obrana nije ništa poklanjala.
Tragičar je u Osijeku bio srednji branič Šutalo, koji je u Splitu odigrao besprijekorno, definitivno je na scenu zakoračio još jedan veliki igrač iz maksimirskog inkubatora. Bio je pravi šef dobre i sigurne obrane, koja je Hajduku malo toga dopustila. A gotovo sve što su Zagrepčani napravili u igri prema naprijed, bilo je nakon odličnih poteza Amera Gojaka, koji postaje nezamjenjiv u Dinamovu sastavu...