Vadis Odjidja-Ofoe u Splitu već nosi domaći, personalizirani nadimak Điđi. Igrač koji je u nekoliko nastupa kroz kratko vrijeme oduševio navijače Hajduka, gotovo isti efekt stvarao je i kroz karijeru u Belgiji. Kapetan matičnog Genta, zvijezda FC Bruggea, igrač kojeg su Belgijci obožavali. Ali, u inozemstvu nije napravio karijeru koja se obećavala.
Baš kao što je nedavno Tomislav Ivković za Livaju i Petkovića ustvrdio “jednom će se pitati zašto nisu igrali u Realu ili Barceloni”, tako se i Odjidja može zapitati “jesam li mogao puno više”. Jer, pred sjajnim veznim igračem otvarali su se nogometni horizonti, najviše u Engleskoj, koju nikada nije uspio osvojiti.
Prvi pokušaj bio je još 2012. kada je Everton na posudbu želio dovesti tada 23-godišnjeg veznjaka Bruggea. Uspjeli su na Goodisonu riješiti papire, dobili podršku FA i Premier League za registraciju, ali FIFA je u zadnji trenutak upalila “crveno svjetlo” jer je dokumentacija stigla nakon 31. kolovoza, što je tada bio posljednji dan za rješavanje posudbe. Odjidja je trebao biti treći član izlazne generacije Belgije, koji bi se priključio Evertonu zajedno s Marouaneom Fellainijem i Kevinom Mirallasem.
U tom poslu prema Goodisonu postavljalo se i pitanje kako će David Moyes, tadašnji menadžer Toffeesa, nastojati osigurati da Odjidja nastavi sazrijevati nakon što je njegova rana karijera bila pod povećalom zbog problema s pristupom na travnjaku i dijelom nemogućnošću adaptacije u novom klubu. Everton je trebao biti četvrti klub igrača rođenog u Gentu u dobi od samo 23 godine, a on se mučio s prilagodbom prvi put kada je napustio Belgiju u prelasku u Hamburg pet godina ranije.
Odjidja-Ofoe te 2012. godine u razgovoru za belgijske medije ipak je ustvrdio da je uspio u procesu odrastanja.
- Rekao sam sebi da sve sporedne projekte ostavim po strani - kazao je za web stranicu Cluba Bruggea o svojim pripremama za prošlu sezonu.
- Naporno sam radio, moj fokus je bio 100% na nogometu i to se isplatilo. Fizički se bolje osjećam ove sezone, brže se oporavljam, osjećam se manje umornim tijekom utakmica i treninga. Možda sam previše energije ulagao u stvari koje nisu bile toliko važne zato što sam imao problema s podnošenjem kritike i zato što nisam u potpunosti živio za svoju karijeru kao sada. Stvari s kojima se sada nosim drugačije nisu potresne. Ići u krevet na vrijeme ili učinkovitije voditi računa o svojoj prehrani, to su dvije važne karakteristike. Uz to, moram igrati izravnije prema naprijed. Samopouzdanje također igra svoju ulogu, naravno. Napraviti akciju koja vodi do prvog gola u našoj domaćoj utakmici protiv AA Genta, proći pet protivnika, što se može dogoditi samo ako se osjećaš sigurnim u sebe kao igrača.
Uz to, borio se i s kritikama da se treba riješiti viška kilograma.
- Nikad neću smršavjeti, ali sam poradio na težini. Jedino što sam dobio bili su mišići. Pročitao sam i da mnogi ljudi, također meni bliski, smatraju da sam ove sezone sazrio. Pretpostavljam da to mora biti ispravan zaključak.
Englezi su se nadali kako će njegova zrelost pomoći Evertonu jer Odjidja-Ofoe prije 11 godina bio je nominiran za igrača godine u belgijskom prvoligaškom razredu nakon što je u Bruggeu postigao 12 pogodaka. Ali, nisu zgodici bili njegov forte...
- Ima sposobnost napredovanja, igra s loptom “box to box” - konstatirao je Moyes.
Vincent Kompany, suigrač Odjidje iz belgijske reprezentacije, jasno je poručio upravi Evertona.
- Radite sjajan posao s Odjidjom, on je fantastičan igrač. Zapamtite moje riječi - kazao je Kompany.
Ali, unatoč silnim pohvalama, menadžer Evertona nije uspio dovesti Odjidju, pa je belgijski veznjak još dvije godine ostao u Bruggeu i domogao se Otoka u drugom pokušaju. U ljeto 2014. godine preselio je u Norwich potpisavši dvogodišnji ugovor u transferu vrijednom 4,5 milijuna eura. Ali, Neal Adams nije vidio Odjidju. Englezi su ustvrdili “čak i u svojim najzbunjenijim trenucima nije pokazivao apetit vjerovati Odjidja-Ofoeu”. Izuzetak od toga bilo je nekoliko epizoda u zimi 2015. godine, koje su se pokazale kao okosnica njegovog oskudnog nogometa u žutom dresu. Njegov najzapaženiji trenutak dogodio se u sjajnom doprinosu protiv Southamptona na Novu godinu, kada je svojom igrom izludio obranu Svetaca. Bio je to samo bljesak, kratak i nebitan. Na Carrow Roadu se nije naigrao, prošao je i ozljedu koljena, pa je nakon dvije sezone otišao u poljsku Legiju. Kad je u Ligi prvaka, u remiju 3:3 s Realom iz Madrida, zabio pogodak, navijači Norwicha nisu mogli vjerovati.
- Nije moguće da je zabio Realu, mora da je neka pogreška. Taj nije nikad zabio za Norwich! – pisali su komentare po društvenim mrežama.
Iz Legije je otišao u Olympiacos, gdje je već nakon pet mjeseci došao u dvojbu “otići li ostati”. Glavni razlog je bila provala u njegovu kuću.
- Ako Olympiacos pronađe novi klub za Ofoea, mogao bi za 3 milijuna eura napustiti klub - ustvrdili su Grci u prosincu 2017. godine.
Olympiacos se nije uspio naplatiti, iz Varšave su Odjidju doveli za 2,5 milijuna eura, a nakon jedne sezone bez pogotka u Pireju transferirali su Belgijca u matični mu Gent za 2,2 milijuna eura. U Gentu je proveo zadnjih pet sezona uživajući u statusu kapetana i glavnog igrača. Belgijcima je pritom otkrio i kako jutro voli započeti kavom na ugodnoj terasi, uživa u libanonskoj kuhinji i živi lijep život u Gentu. Kako će se adaptirati u Splitu, pisat ćemo na kraju sezone.
Ako je Odjidja-Ofoe najveće oduševljenje, onda je zasad Dajaku posljednji na ljestvici inozemnih prinova. Još se mora Dajaku dokazivati, mora potvrditi u Hajduku gdje uglavnom ulazi s klupe kao pričuva na krilnim pozicijama. S 18 godina Dajaku je potpisao četverogodišnji ugovor s drugom momčadi Bayerna. Za prvu je debitirao jednom minutom protiv Wolfsburga u Bundesligi iste sezone igrajući kod Hansija Flicka zajedno s Müllerom, Lewandowskim i možda budućim suigračem Perišićem. Prije Bayerna bio je u Stuttgartu iz kojeg je ušao u reprezentaciju Njemačke U-18 postigavši na svom debiju jedini pogodak na utakmici za pobjedu od 1:0 na Cipru. U Stuttgartu je već upisao i prve bundesligaške minute u sezoni 2018./19. protiv Borussije Mönchengladbach i Wolfsburga. Za drugu momčad Bayerna upisao je četiri pogotka i četiri asistencije u 29 nastupa za pričuve Bayerna u njemačkoj trećoj ligi 2019./20. U Münchenu su bili uvjereni da imaju novu zvijezdu jer Nijemci su jasno tvrdili.
”Poput kapetana Dortmunda, Marca Reusa, sposoban je Dajaku igrati u prvoj napadačkoj liniji, premda drži da mu je najbolja pozicija iza središnje špice. Brz, spretan, s osjećajem za pogodak i asistencije suigračima, 19-godišnjak prijeti iz više pozicija. Pokazuje izvrsnu prisebnost ispred gola i kod slobodnih udaraca, ali također posjeduje dvije snažne noge, pokazujući da je sposoban probiti loptu lijevom i desnom”, pisali su hvalospjeve njemački mediji.
Ni treneri nisu bili suzdržani, dapače.
- Leon je bio prvi i jedini igrač kojeg sam vidio kako uzima loptu iz početnog udarca i odmah zabija. Tehnički je vrlo jak, pogotovo u jedan na jedan. Pravi ulični nogometaš - kazao je trener DFB kampa Pascal Stöffler.
Prvi trener Stuttgarta, Tim Walter, poručio je kako će biti velika podrška tada 17-godišnjem Kosovaru.
- Dajaku je mlad dječak i mora učiti. Ponekad će dobiti štapom zbog pogrešaka, ali ja ću ga uvijek grliti - rekao je Walter.
Mlad, perspektivan i ambiciozan. Nakon potpisa za Bayern otišao je na odmor u kosovsku Drenicu, pa je za nacionalnu TV poručio:
- Žalim napraviti karijeru, jednog dana podići i naslov Lige prvaka - izjavio je Dajaku.
Ali, karijera je otišla u nekom drugom pravcu, ni njemu, baš kao ni Odjidji, Engleska nije bila suđena. Nakon godine posudbe u Sunderlandu kroz igre u League One, klub je otkupio njegov ugovor, ali rijetko je igrao u Championshipu sljedeće sezone. Baš kako je rekao Stuttgartov Walter, i danas je Dajaku s 22 godine još uvijek mlad. I još mora učiti. S Odjidja-Ofoeom imat će lakši posao, imat će “učitelja” koji je prošao sličan nogometni put. Ali, jedno im je zajedničko, Engleska im nije bila suđena.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....