Ali Veja, tek su odigrana dva kola, dug je put do kraja prvenstva?
- A što mislite da ja toga nisam svjestan? Pa nisam munjen da držim kako ćemo baš tako pobjedonosno ići do kraja. Bit će borbe, Dinamo je moćan, Rijeka i Osijek su sve bolji, drugi klubovi nisu za podcjenjivanje. Ali ono što me čini velikim, ako hoćete enormnim optimistom, to je spoznaja, što se Hajduka tiče, napokon je sve posloženo, po svemu djelujemo baš ozbiljno. To je druga slika u odnosu na prošle sezone.
Idemo po elementima, prvo trener, onda igrački kadar?
- U Leku sam od prve imao povjerenja, više nego u odnosu na sve preostale iz Jakobušićeve ere, koji su se redali na klupi. Na startu je bilo lutanja, ali od one pobjede u Osijeku, u četvrtfinalu Kupa, odmah ubrzo i u polufinalu protiv Belupa, Leko je pokazao da zna što hoće. Takvu sliku je održao do kraja prvenstva s osvojenim Kupom. I sada nastavlja…
Potpitanje - hoće li se njegova kazna osjetiti tijekom tih pet utakmica?
- Ni govora, bitni su treninzi, a tijekom utakmica ima načina za dojave Čustoviću i drugima…
Drugo poglavlje: je li igrački kadar napokon popunjen?
- Naravno, napokon su stigle prinove po mjeri. Kada vidite kako djeluje ovaj Odjidja-Ofoe jasno ti je da se radi o igračini. "Điđi", kako su ga odmah nazvali, u odnosu na one igre s Grgićem i Fossatijem, izgleda kao svemirski brod. Samo da ga zdravlje posluži, jer ipak su tu 34 godine… U biti je najvažnija činjenica da na svakoj poziciji imamo duple igrače, a obzirom da su pojedinci u stanju igrati na više mjesta, u različitim ulogama, to automatski znači da je igrački kadar prilično širok.
A stoperi? Po mnogim procjenama najtanja karika momčadi?
- Nije to baš tako. Šarlija je u pripremama igrao šaroliko, Ferro je bio izvanredan. Onda se Šarlija na ove dvije utakmice značajno popravio, Ferro poslije one greške u derbiju, kada ga je Špikić otresao, i priredio gol za Dinamo, kao da je izgubio sigurnost. Međutim, oba su iskusni igrači, bit će stabilni. A osim toga vraća se Elez, on je druga dimenzija, autoritet, donosi sigurnost. Ne zaboravimo da imamo i Luku Vuškovića, on je po talentu fenomen, ali su ga malo preforsirali. Mladića od tek navršenih šesnaest godina ne može se staviti na iskušenja u igri na tri utakmice u tjedan dana.
Sportski direktor Nikoličius samopouzdano je najavio njegov transfer do kraja mjeseca?
- Volio bih da je Vušković nešto sporije izlazio na veliku scenu, također za njega i klub bilo bi dobro da tu kod kuće sazrijeva. S druge strane kako odoljeti ponudama?
Tumači se, objavljuje desetak milijun eura?
- Možda mu je sada cijena malo pala, ali svejedno Vušković će realizirati velik transfer, možda ne baš desetak milijuna eura. I uvjeren sam da će ostvariti vrhunsku karijeru.
Jednom si objavio da je Awaziem najbolji stoper u HNL-u, je li trebao ostati na Poljudu?
- Pod svaku cijenu… Ali držim da je ovo bio politički potez, ostaviti ga po strani, dogovoriti manju odštetu i onda ga vratiti. E to bi bilo ono pravo…
Valjda bi za momčad bilo još značajnije kad bi se dogodio povratak Ivana Perišića?
- Nažalost, baš ne vjerujem da će se dogoditi njegovo ukazanje, ali to bi prelomilo doslovno sve dileme…
Može li predsjednik Jakobušić izvesti neki svoj hokus-pokus i to pitanje riješiti?
- Lukša je za Hajduk doslovno karizmatski lik, izvanredno vodi klub. Nisam siguran da može nešto uraditi u tom slučaju premda je dokazao da je u stanju kada je slomio Livaju i dva Kalinića po pitanju povratka. Naš klub je oduvijek bio jedinstven, poseban, ali u posljednje vrijeme, pod vodstvom Jakobušića, ta dimenzija se proširila, uvećala… Bili smo i ranije pojam kluba s odanim navijačima, sada smo prisilili i druge da nam se dive, premda je moguće da su intimno zavidni, što ne bi bilo čudno. Za Boga miloga, 15.000 pretplata, na premijernoj utakmici kod kuće u prvenstvu 32.000 gledatelja. Tome nema kraja…
U posljednjem komentaru na portalu "Dalmatinski dnevnik" plediraš na kartu raspoloženja, optimizma, pa i euforije? Poručio si da "ne trebamo biti ponizni, već euforični"…
- Osjetio sam ja kao igrač dobro što znači taj zanos kad smo u prvenstvu 2003/04. poslije očajnog starta krenuli nizati pobjede. Bilo je to nezadrživo, na svakoj utakmici bili smo napaljeni, riješeni osvojiti tri boda…
I sljedeće sezone Hajduk je bio prvak.
- E to je bila sasvim druga slika. Nama je otišlo pola standardnih prvotimaca, oni najvažniji kao Andrić, Neretljak, Bule, Pralija... Sada mogu priznati da nismo bili baš dobri, sreća je bila da su drugi bili lošiji i da je Dinamo ostao u "ligi za bedake". Čupali smo se za taj naslov, provukli smo se protiv Intera u Zaprešiću u pretposljednjem kolu, igrali neriješeno. U zadnjem kolu satrli smo Varteks sa 6-0. Bio sam kapetan, te dvije sezone bile su za mene nezaboravne…
Koja je pouka ovoj generaciju?
- Nema tu filozofije, Hajduk je moćniji nego u zadnjih desetak pa i više godina. Ključno je raspoloženje, vjera u svoje sposobnosti, tu nema kolebanja. Evo, ovo kako je bilo protiv Rijeke.
Siguran si da neće biti kikseva kao tijekom prošle dvije sezone kada je Hajduk, dobivao se dojam, imali šanse sustići Dinama?
- Neminovno će biti iznenađenja, to je nogometni zakon. Nadam se da nam se neće dogoditi onaj slučaj kad smo pobijedili Dinamo 1-0, onda otišli u Koprivnicu bez dva najbolja igrača Marka Livaje i Nikole Kalinića. Bez potrebe su dobili treću opomenu. Kale je zabio gol, skinuo dres u slavlju i požutio, Marko se nije uspio suzdržati u čarkama s igračima Dinama. Zato smo odigrali nedovoljnih 0-0 protiv Belupa - zaključuje Vejić, osvajač dva naslova prvaka, Kupa i Superkupa Hrvatske s "bijelima", bivši reprezentativac Hrvatske, trener s Uefinom A-licencom, apsolvent studija za sportski menadžement Aspire, trener Adriatica, po svojem iskazu formalno predsjednik udruge veterana Hajduka i komentator Dalmatinskog portala.