Što će napraviti Ivan Leko nakon prošlonedjeljnog poraza od Rijeke? Pitanje se postavlja kao deja vu, jer isti smo upit retorički postavili i nakon gubitka utakmice u Puli. Odgovor smo dobili u susretu s Rijekom. Očekivani odgovor, jer Leko je ostao pri svojem nogometnom opredjeljenju, ostao je s istom koncepcijom pri čemu je promijenio nekoliko "figura" na identično postavljenoj ploči. Ostao je u sustavu 3-5-2, a promjene su najvećim dijelom bile prisiljene ozljedama i bolešću trojice igrača (Kalik, Prpić, Borevković). Nakon jadranskog derbija pitanje je isto, a odgovor će u ovom trenutku zna jedino strateg Bijelih.

Prije toga će jasno vidjeti i s kakvim kadrom raspolaže, tko će se do subote oporaviti, kako će sastaviti momčad kojoj uz Lovru Kalinića i Eleza do kraja mjeseca nedostaje i Sahiti.

Forma stopera ne obećava

Odluči li Leko temeljnu ideju s priprema staviti u status mirovanja, ako se odluči na povratak u 4-3-3, neće imati velikih dvojbi kako će formirati početnu jedanaestoricu. Na vratima Sentić, na desnoj strani može dvojiti između Mikanovića i Lovrencsicsa, na lijevom beku ima Melnjaka, a za stoperski tandem u prvom planu su Awaziem i Prpić. Uostalom, prema iskazanoj formi, neće puno pogriješiti, ali ni pogoditi ako uz 18-godišnjeg Prpića koji je očigledno projekt kluba, na travnjak pošalje bilo koga iz tandema Awaziem-Simić s obzirom na to da je Borevković ozlijeđen. U sustavu s trojicom u zadnjoj liniji najmanje je griješio Simić, ali slaba je to utjeha za Leku.

JAKOV PRKIC Cropix

U sredini su Grgić i Fossati u konkurenciji za zadnjeg veznog, Kalik i Pukštas na desnoj strani, te Krovinović na lijevoj. U napadu je Livaja središnji, uz Mlakara desno i Benrahoua lijevo, što se doima kao najlogičnija postavka napadača u izboru kojeg Leko posjeduje. Barem dok Nikola Kalinić ne bude spreman barem 45 minuta provesti na travnjaku.

Lako je i površnom pratitelju Hajduka posložiti formaciju u sustavu 4-3-3 ili 4-2-3-1, jer momčad je selekcionirana prema tom sustavu. Za igru 3-5-2 problemi su i za subotu prisutni, jer forma koju su iskazali stoperi i "wing backovi" ne obećava progres u igri. Nije realno očekivati tako brzi napredak momčadi u toj formaciji s obzirom na to da je riječ o iskusnim igračima koji su drugu utakmicu zaredom potvrdili iste manjkavosti koje neće ispraviti četiri ili pet kvalitetno odrađenih treninga. Ako se već nisu kroz proteklih mjesec dana, koliko Leko vodi momčad, kvalitetno "prešaltali" u nove uloge, previše je zahtjevno to isto očekivati u jedan tjedan.

Na pripremama su izgledali moćno

Ono što može bitno promijeniti situaciju, jest eventualni dolazak novih igrača. Ne jednog nego nekoliko igrača u smiraj zimskog mercata. Prijelazni rok traje do 15. veljače, još tjedan dana Hajduk ima vremena dovesti pojačanja. Brzi stoper s kvalitetnom kontrolom lopte, propulzivniji zadnji vezni ili barem jedan "wing back" potpuno bi promijenili razmišljanje i momčad počeli okretati prema Lekinim zamislima. Međutim, dok pojačanja nema, treneru Bijelih na dispoziciji ostaje ekipa s kojom mora raditi. Koliko god nekome sustav bio nebitna kategorija, ipak su zadaće koje igrači dobivaju s novima zamislima, za nekog pretežak teret.

Nisu svi disponirani za različite uloge, stoga, ako je već trenutačni kadar uokviren selekcijom za 4-3-3 ili neku inačicu te formacije, jasno je što je najlakši put u traženju rezultata. Pobjede su ono što diže momčad, a umijeće trenera je pronaći pravi put ka ostvarenju cilja. Nije sporno da Leko ima modernu viziju nogometa, na pripremama u Istri uživali smo gledati Hajduk u visokom presingu. Hajduk koji je izgledao obećavajuće moćno. Je li momčad prerano došla u formu, jesu li se igrači odjednom potrošili od jakog ritma rada, sve su to pitanja koja ostaju u sjeni rezultata. Samopouzdanje ekipe teško će se podizati u nekim boljim izdanjima, ako ta izdanja ne prati rezultat. Jer, svaki trener dobro zna da primarno pobjede vraćaju osmjeh na lice i pružaju poticaj za budućnost.