Ovaj Hajdukov wunderkind neodoljivo podsjeća na Gvardiola! Ima tek 15, a dominira, djeluje nezaustavljivo

Nije potrebna visoka stručnost kako bi se shvatilo da je netko poseban talent nogometa. Kada adolescent sa 15 godina već skrene pažnju svih europskih skauta u kontekst velikog iskoraka, a on gotovo pa ravnopravno djeluje u seniorskoj međunarodnoj utakmici svog Hajduka, uz pogodak, jasni su nagovještaji izvan serijskog potencijala. Jer Luku Vuškovića, rođenog 24. veljače 2007. treba tretirati prije svega kao ogroman potencijal. Tko ga je pogledao u juniorskoj prvoj ligi, u kojem uzrastu igra, odnosno dominira, kao kadet, brzo će razumijeti zašto odmah upada u oči...

Obitelj Vušković svakako ima nogometni gen i povijest pripadnosti Hajduku. Pradjed Marko, djed Mario, tata Daniel te brat Mario, prethodnici najmlađem Luki Vuškoviću, o kojem se u mreži elitnih skauta raspravlja "u posebnom okviru". Zašto je to tako?

Krenimo prije svega od činjenice da fizički djeluje iznimno moćno. Visok je 195 centimetra, čvrste konstitucije koja će kroz idućih 3-4 godine sazrijevanja biti još impresivnija. S nepunih 16 godina Luka Vušković fizički djeluje kao da mu je barem pet godina više. Njegova je motorika više razine, hitar je za svoju visinu, odličan u skoku, čvrst u duelu na podu i u zraku. Iako su već to predispozicije koje ga ističu u višoj mu dobnoj konkurenciji (kadeti-juniori), paket potencijala tog momka je kudikamo bogatiji. I što je također važno, u nadogradnji osigurava ono što je zapravo temelj da bi se tretirao ogromnim talentom. Luka Vušković naime ima izraziti smisao za igru, tehnički je solidno već potkovan, taktički se izvrsno pozicionira, ima viziju igre i kvalitetan dijagonalni pas, a posjeduje i snažan šut s distance.

Luka Vušković u dresu Hajduka

ROBERT MATIĆ/HAJDUK.HR

Kolokvijalno rečeno, Luka Vušković "zna igrati nogomet", a ne da je samo "fizički jak stoper". Te vrline će mu omogućiti kroz proces sazrijevanja da možda bude verziran i kao moćan defenzivni vezni igrač. Ukoliko pak tretiramo nešto što će mu još dodatno pomoći u razvoju karijere, onda je to svakako jasno izražen natjecateljski karakter...

Da se oko Luke Vuškovića zahuktavaju interesi važnih klubova moglo se razumijeti i prije svježih medijski tretiranih nizova zainteresiranih kupaca. Skautske zajednice, one koje se ne objavljuju preko medija, ali o kojima se doznaje u povjerljivim neposrednim odnosima, tog su kadeta potcrtali kao "vrlo posebnog". Hajduk ima pravog nogometno neizbrušenog dragulja, ali posljedično i istodobno veliku odgovornost kako ga razvijati.

Luka Vušković ima ugovor do 2024., ali unutar nadolazeće godine morat će na Poljudu kvalitetno, uz igrača i obitelj mu, osmisliti kako dalje. Jer pritisci medija tek su se zahuktali, a iz raznih klubova emisari će taj pritisak samo potencirati. Obzirom na dob igrača, cijela ta gungula može imati negativne utjecaje na razvojne procese koje Vušković mora proći. Kao osoba a ne samo kao igrač.

Lako je pretpostaviti da će, slično kao recimo Joško Gvardiol, napredovati brže od vršnjaka te preskakati određene stepenice. Kad su veliki potencijali u pitanju to je logičan izvanredni put. Iako preskakanja donose rizike, u ovakvim posebnim slučajevima ona su nužna da se ne zakoči razvoj.

Tanka je granica koja djeli te logike od forsiranja "napredovanja" u statusu i pristupima. Hajduk i igračevo obiteljsko okruženje u tim pristupima ne smiju podleći trenutku i trendu, nego si omogućiti dovoljno vrijeme da se procesi sazrijevanja dogode u "kući". Gvardiol je, primjerice, debitirao u Dinamu na pragu 18. godine, nakon što je odradio juniorska prvenstva u HNL-u i ligi prvaka, te nešto seniorskih nastupa u drugoj ligi. Uz to, nije odmah otišao "vani", nego je uz ugovor sa RB Leipzigom odradio još jednu sezonu sazrijevanja u Dinamu.

Svaki je igrač drugačije osobnosti. No, Vuškoviću taj uspješan, ali možda više i puno veći niz neuspješnih ranih odlazaka u svijet, može odati poželjne pristupe razvoju obećavajuće karijere.

Uz snagu obiteljskog okruženja, koje je ključno upravo u ovoj adolescentskoj fazi života Luke Vuškovića, mladi igrač mora biti maksimalno prizeman u doživljaju i pristupima svemu što će ga pritiskati u idućih godinu-dvije. Uz podršku Hajduka i domaćeg okruženja, može kvalitetno iskoračiti i sazrijevati, a onda će svaki drugi iskorak, transferni i igrački, biti logična posljedica.
Ako bi prevladao već sada trgovački diktat, to bi bitno povećao rizike da se jedan ogroman potencijal savije pod teretom nogometno nelogičnih (preranih) očekivanja.