Drugi osvojeni naslov prvaka na plavoj klupi, u drugom mandatu, deset godina kasnije, prvi je osvojio 2012. Preuzeo je Dinamo pet kola prije kraja kako bi spasio što se spasiti može i uredno je odradio zacrtano, s četiri pobjede i jednim remijem dogurao je zagrebačku momčad do obrane titule...
- Ovaj mi je naslov slađi i draži, zato jer je izboren u neizvjesnoj završnici, a onda smo imali čak 21 bod prednosti. Uvijek je slađe kad se boriš s Hajdukom, to je naš najveći suparnik i ova mi pobjeda zato znači strahovito mnogo, ovo je bio baš poseban “gušt” u zadnjem kolu svladati Splićane. Rođeni sam Zagrepčanin, priuštili smo prekrasnu večer našim navijačima i teško se sjetiti kad smo imali ovakvu potporu. Nadam se da će ova sezona, u kojoj su nas navijači čudesno nosili, biti poticaj za budućnost, te da će Dinamo i nadalje imati ovakvu podršku s tribina. Navijači su nam itekako pomogli - govorio je pjenušcem okupani Dinamov trener, kojem je ugovor s maksimirskim klubom istekao u subotu.
Neće biti razočaranja
Ostajete li na Dinamovoj klupi?
- Sve je otvoreno, moj je ugovor prestao. Nadam se da će ljudi koji odlučuju dobro razmisliti i odlučiti o novom treneru, a vjerujem da sam nakon uspješno završene sezone proširio krug kandidata. Dinamo je svakako imao svoje razloge zbog kojih me postavio za trenera, nadam se da sad postoje razlozi i da ostanem na klupi.
Biste li bili razočarani ne ostanete li Dinamov trener?
- Ne, neće biti nikakvog razočaranja. Dogovorili smo se da vodim momčad do kraja sezone, svoj sam posao uspješno odradio. A budućnost ne ovisi o meni...
Kad ste preuzimali momčad, jeste li osjećali strah od neuspjeha?
- Ne, ni u jednom trenutku! Da sam se plašio, ne bih ni dolazio! Vjerovao sam u kvalitetu ove momčadi, dečki su dobro odgovorili na moje podražaje i u pet kola osvojili smo 13 bodova, što je bilo dostatno za obranu naslova. K tome, u ovoj smo završnici dobili dvojicu mladih igrača, Špikić i Baturina su pokazali da se na njih može najozbiljnije računati u budućnosti. A i Moharrami je dobro reagirao i odigrao je zadovoljavajuće protiv Hajduka – rekao je Čačić.
Disali kao jedan
O utakmici je bilo malo riječi, izdvojimo tek ovo:
- Bili smo malo opterećeni, silno smo željeli tu pobjedu. Hajduk nam je dobro parirao, čak je u nekim trenucima i držao posjed lopte, ali nismo odustajali ni kad smo primili pogodak. Opet smo pokazali pobjednički gard, onakav kakav Dinamo uvijek treba imati, tražili smo pobjedu do zadnje sekunde i pronašli smo stazu do nje. Golemo je bilo i naše slavlje na travnjaku, i slavlje navijača na tribinama, doista su momčad i navijači disali kao jedan i treba zadržati tu homogenost - govorio je Čačić.
Trener Hajduka, Valdas Dambrauskas, nije došao na konferenciju za novinare, nitko iz Hajduka nije ponudio razlog zašto ga nije bilo. A za tv-kamere je odmah nakon utakmice, uz ostalo, rekao:
- Nisam zadovoljan, ali još nije gotovo, pred nama je finale Kupa. Iako nam ova utakmica rezultatski ništa nije značila, željeli smo pobjedu. Nakon Dinamova vodstva vratili smo se u igru, riskirali smo i tražili pobjedu, ali nije nam se isplatilo, ostali smo praznih ruku u toj igri na sve ili ništa. Finale Kupa bit će potpuno drukčije od ove utakmice, a želim reći da sam danas doživio najtužniji trenutak otkad sam u Hrvatskoj. Ne znam zašto naši navijači nisu bili na tribinama, ali veoma sam tužan zbog toga, jer nama navijači mnogo znače i često nam donose prevagu.