Ovakav Šego vrijedi svakog centa koji je u njega uložen, a jedan trenutak je zamašnjak njegovog preporoda

Ako je po pitanju Hajduka u jadranskom derbiju Rokas Pukštas preuzeo naslovnu ulogu, onda podnaslovna definitivno ide Micheleu Šegi. Odigrao je opet Hajdukov krilni napadač dobru utakmicu koju je okrunio onim što mu je, recimo, lani nedostajalo – konkretnim doprinosom. Njegov je bio ubačaj iz kojeg je u 42. minuti Pukštas prvi put izjednačio. Tako je 25-godišnjak upisao već treću asistenciju u pet prvenstvenih kola, a ima i dva gola na kontu.

Zanimljiv je za podvući i statistički podatak koji kaže da je Šego ovom asistencijom, kombinirano s Bambom, došao do već desete G/A utakmice ove sezone. To samo govori što je Garcia napravio od krila koja su na Poljudu igrala i lani. No, vratimo se Šegi, glavnom liku priče. Nakon utakmice dao je izjavu iz koje se da iščitati da mu je jako drago što ga prate brojke, odnosno jasno je to rekao, a može se po tim riječima i zaključiti što ga je sve ovo vrijeme jako mučilo. Nije doprinosio ekipi, a to jako voli raditi.

Sada, kad po prvi put živi konkretne hajdučke dane, osjeća se kao da mu je s leđa pala tona tereta. U Varaždinu se napunio samopouzdanjem i stigao na Poljud s velikim očekivanjima – što javnosti, što njega samog. Više puta je javno komunicirao da je spreman biti pojačanje Hajduku, ali to pod Gennarom Gattusom nije mogao pokazati zbog načina na koji su Bijeli igrali. Mnoga gledišta govore da je to bio "anti-nogomet" koji gotovo nikome nije odgovarao. Patio se Šego u sustavu koji ga drži na 80 metara od gola. Igrao je redovito, ali bolje da i nije, vjerojatno je sam tako mislio. Već se tih 600.000 eura, koliko je sjelo na Varaždinin račun, nazivalo bačenim u vjetar. Nezadovoljan je bio Šego, ali i Hajduk. Kako da i bude zadovoljan kad je zadnji gol prošle sezone zabio još tamo u studenom, i to baš Bijelima u dresu Varaždinaca.

Ključan trenutak zapravo se dogodio protiv Gorice

VOJKO BASIC Cropix

Nije mu ni pod Gonzalom Garciom krenulo bajno. Bio je na početku sezone prikovan za kraj klupe, ali je šutio i radio. I dočekao je, kao mnogi, svojih pet minuta. Iako, iz perspektive njegova samopouzdanja, ključan trenutak možda se dogodio još na utakmici protiv Gorice. Tada su se Adrion Pajaziti i Yassine Benrahou dogovorili s ostatkom ekipe da Šegi prepuste izvođenje drugog jedanaesterca, a kad je lopta ušla u gol, kolektiv mu je potrčao u zagrljaj. Proslava je bila, kazao je Šego tada, "nešto njihovo interno". Tri su tjedna prošla od tog susreta, a odigrana su u međuvremenu tri prvenstvena kola koja nisu prošla bez Šegina utjecaja. Protiv Belupa i Rijeke je asistirao, a Osijeku zabio. Kod njega više od statistike Gonzala Garciu može radovati dojam koji ostavlja. Opet se napunio samopouzdanjem, ne boji se tražiti loptu, napasti jedan na jedan i raditi razliku.

Za ovakvog se Šegu definitivno isplatilo dati 600.000 eura i puno realnije djeluje priča da je ovo zapravo pravi on. Lani nije ličio na sebe. No, sada je pod Garciom krenula nova era. Ona u kojoj svatko može pokazati svoje kvalitete. Evo, Šego zabija i asistira, radi ono što rade sva moderna krila. I ovakav vrijedi svake pare koja je u njega uložena...