Jure Ivanković dobio je privilegij voditi Hajduk, u njegovom životopisu ostat će činjenica da je bio trener Bijelih bez obzira što je riječ o prijelaznom razdoblju. Svrstao se time Ivanković na popis trenera Hajduka, njegovo ime stajat će u istoj kategoriji s legendama i trofejnim stratezima. Nažalost, tako živi današnji Hajduk, mnogima se, ne samo Ivankoviću, ponude prilike kao u “američkom snu”. Ali, ipak neće na dulje razdoblje...
Hajduk mora hitno pronaći trenera koji će povesti momčad u novu sezonu. Ako je pitanje predsjednika ključno, onda je tema izbora trenera najzanimljivija u navijačkim, ali i nogometnim krugovima diljem Hrvatske i šire. Kako će pronaći trenera klub koji je, primjerice, u posljednjih pet sezona potrošio jednog Igora Tudora, danas trenera Lazija, zatim promijenio niz stranaca (Tramezzani, Dambrauskas, Gustafsson), ali i domaćih opcija (Burić, Vukas, Leko, Karoglan)? Čim je Karoglan smijenjen, u opticaju su se našla razna imena, od Gorana Tomića za ljeto, Pudara kao prijelazne opcije, do Dambrauskasa kao želje navijača. Ali, jedina nesporna činjenica jest Jure Ivanković, koji vodi momčad do izbora novog stratega.
Dakako da treba postaviti jasne kriterije što se od novog trenera traži. Od Karoglana se isključivo tražio rezultat, a kada rezultat nije ostvario, sam se povukao s klupe pod teretom ogromnog pritiska s kojim se nije mogao nositi.
Glad za rezultatom
Time smo došli do prve jasne karakteristike - traži se trener s iskustvom stvaranja rezultata!
Navijači su gladni rezultata, gladni trofeja. Treba im trener natjecatelj. Gustafsson je stvarao igru, poput Čabraje u Lokomotivi imao “nos” za mlade igrače. Ali, pritom je patio rezultat. Valdas Dambrauskas je želja navijača koji po društvenim mrežama Litavca zasipaju porukama “vrati se, vrime je”. Za Perišića je zaista bilo “vrime”, ali ne vrijedi ista poruka za sve. Igra koju je Hajduk imao s Dambrauskasom jako je sličila izdanjima Karoglanove momčadi s jednom bitnom razlikom - efikasnošću Livaje. Pred dvije sezone zabio je 28 pogodaka uz sedam asistencija, a u cijeloj prvenstvenoj sezoni izostao je tek dvije utakmice.
Iskustvo iz prošlosti
Mislav Karoglan kvalitetno je usvojio znanje uz Dambrauskasa. Kao i Litavac posložio je kvalitetnu obranu, dok se u napadu bazirao na Livaji. Prolazila je ideja prošle jeseni dok je Livaja zabijao, ali kad je na proljeće zaradio prvu ozljedu, krenuli su problemi. Livaja je ove sezone izostao s četiri prvenstvene utakmice i dvoboja polufinala Kupa, a njegov učinak je nemjerljiv u odnosu na razdoblje prije dvije sezone. Kod Dambrauskasa 28 zgoditaka i 7 asistencija, ove sezone tek 10 pogodaka i 4 asistencije. Brojke ne lažu, zato Karoglanu nije prošao Dambrauskasov model, ali igra je imala vrlo slične karakteristike.
Jakobušić je u svom mandatu imenovao šest trenera. Boru Primorca kao privremeno rješenje, zatim Tramezzanija, Gustafssona, Dambrauskasa, Karoglana i Leku. Talijan je nesporno napravio najbolji posao, izvukao klub iz najteže situacije, međutim, nijedan trener nije donio naslov prvaka. Najčešće se u tom kontekstu spominjao Matjaž Kek kao “kapitalac” koji će Bijelima vratiti titulu, ali do Keka nije Jakobušić stigao. Danas Kek nije opcija, budući da će pored natjecateljskog karaktera novi će trener imati čvrstu obvezu promoviranja mladih igrača.
U temi profila budućeg trenera Hajduk poslužili smo se iskustvom iz prošlosti. Pronašli smo uspješni obrazac koji bi i danas potpisao svaki trener Hajduka. I sportski direktor, jasno. Prije 23 godine, u proljeće 2001., kreiran je šampionski Hajduk sa Šurjakom u ulozi sportskog direktora i Vulićem na dužnosti trenera. Hajduk koji je igrao efikasan, nadasve atraktivan, ali i natjecateljski nogomet. Upravo se takve karakteristike traže od budućeg stratega Bijelih. Rezultat, atraktivna igra i momčad s temeljem domaćih igrača.
- Stvorili smo momčad baziranu na igračima iz omladinskog pogona Hajduka, a pritom smo ciljano dovodili pojačanja iz domaćih klubova.
Ogledni primjerak
Nema nikakve sumnje, šampionski Hajduk iz 2001. trebao bi biti ogledni primjerak budućem treneru Bijelih, ali prije svih sportskom direktoru Hajduka, koji će tražiti novog stratega.
Da, delikatna je uloga novog trenera Bijelih, koji dolazi nakon sezone velikog razočaranja. Morat će bitno promijeniti momčad, pronaći novu kemiju u svlačionici, budući da su očekivanja ono jedino što se nije promijenilo.
Kakav će proračun imati na raspolaganju pitanje je za predsjednika, ali bez obzira na sve okolnosti cilj ostaje isti. Naslov prvaka, europska skupina i domaći Kup. Jer, veličina kluba i brojnost navijačkog puka ne dopuštaju da Hajduk bude ovakav kakav je danas. Bez reda i rasporeda, bez rješenja za budućnost. Zato i dolazi novi trener da Hajduk bude “as used to be”. Kao što je nekoć bio. Ozbiljni pretendent s jasnom idejom kako napasti naslov prvaka.